Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-564/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-909/2020-52 od 16. lipnja 2025., dana 12. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-909/2020-52 od 16. lipnja 2025. pod točkom II. izreke u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko nespornog iznosa od 2.361,01 eura do iznosa od 3.361,01 eura (za iznos od 1.000,00 eura).
II Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana i preinačuje odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-909/2020-52 od 16. lipnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka preko iznosa od 3.361,01 eura do iznosa od 3.861,01 eura (za iznos od 500,00 eura), i rješava:
Odbija se dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovan.
III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 33,33 eura, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ukupan neto iznos od 744,57 eura sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, počevši od 15. listopada 2011. pa do isplate, u roku 15 dana.
U točki II. izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.861,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2025. pa do isplate, u roku 15 dana.
Pod točkom III. izreke je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog.
2. Protiv odluke o trošku sadržane u prvostupanjskoj presudi pod točkom II. izreke, u dijelu u kojem je tuženiku priznat parnični trošak preko iznosa od 2.361,01 eura do iznosa od 3.861,01 eura (za iznos od 1.500,00 eura), žali se tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže „preinačiti pobijano rješenje o troškovima postupka“.
3. S obzirom da se tuženik žali samo protiv odluke o trošku, u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZPP-a se smatra da je podnio žalbu na rješenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost prvostupanjske odluke u pogledu dosuđene naknade za trošak sastava podneska od 7. travnja 2017. u iznosu od 200,00 eura, tvrdeći da tim podneskom tužitelj samo pojašnjava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Naime, iz sadržaja spisa je vidljivo da u podnesku od 7. travnja 2017. (list 14-16 spisa) tuženik navodi da pojašnjava pravnu osnovu na kojoj temelji tužbeni zahtjev te se očituje na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a podnesak je naslovljen kao „očitovanje na odgovor na tužbu“ te je iz sadržaja podneska vidljivo da se tužitelj zaista očituje na navode iz odgovora na tužbu. S obzirom da se radi o podnesku iz Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 i 107/25 – dalje: Tarifa), prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznao trošak sastava tog podneska u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 50,00 eura, odnosno ukupno 250,00 eura.
7. Nadalje, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak pristupa na ročišta 3. svibnja 2017., 3. listopada 2017., 15. prosinca 2017., 23. svibnja 2018. i 3. rujna 2018. u iznosu od po 200,00 eura, iako su sva ročišta odgođena te tužitelju sukladno tome pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1. Tarife.
7.1. Iz sadržaja spisa je vidljivo da su ročišta zakazana za dane 3. svibnja 2017., 3. listopada 2017., 15. prosinca 2017. i 23. svibnja 2018. održana te niti jedno ročište nije odgođeno prije početka raspravljanja pa da bi odvjetniku pripadalo 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Tarife, a kako to tvrdi tuženik. No, niti na jednom od četiri navedena ročišta se nisu izvodili dokazi pa je za zastupanje na tim ročištima tužitelju trebalo priznati trošak primjenom Tbr. 9. t. 2. Tarife, odnosno za svako ročište trošak od po 100,00 eura, što iznosi ukupno 400,00 eura, a uvećano za PDV u iznosu od 100,00 eura iznosi sveukupno 500,00 eura.
7.2. Iz podataka u spisu je vidljivo da nije održano ročište dana 3. rujna 2018. niti je sud prvog stupnja priznao tužitelju trošak za pristup na ročište 3. rujna 2018., a kako to navodi neosnovano navodi žalitelj, već je tužitelj zatražio trošak sastava podneska od 3. rujna 2017. i sud prvog stupnja mu je dosudio tu zatraženu naknadu u iznosu od 200,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 50,00 eura, odnosno ukupno 250,00 eura pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani.
8. S obzirom da tužitelju za zastupanje na ročištima održanim dana 3. svibnja 2017., 3. listopada 2017., 15. prosinca 2017. i 23. svibnja 2018. pripada pravo na naknadu troška u iznosu od 500,00 eura, a dosuđena mu je naknada od 1.000,00 eura, to je za iznos od 500,00 eura odluku valjalo preinačiti i odbiti taj dio zahtjeva tužitelja.
9. Slijedom navedenoga i na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke.
10. Budući da je tuženik žalbom pobijao dio odluke o troškovima postupka u visini od 1.500,00 eura (šest odvjetničkih radnji od po 250,00 eura s uključenim PDV-om), a ovom odlukom je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura, to je tuženik uspio u žalbenom postupku u omjeru od 33,33% u kojem mu pripada pravo na naknadu troškova sastava žalbe. U skladu s odredbom Tbr. 10. t. 4. Tarife trošak sastava žalbe iznosi 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 4. i 7. Tarife, odnosno u konkretnom slučaju 100 eura (50 bodova x 2,00 eura, vps. za žalbu 1.500,00 eura), a s obzirom na omjer uspjeha u sporu, tuženik ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 33,33 eura.
Stoga je na temelju odredaba čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 12. ožujka 2026.
Sudac:
Diana Preglej
