Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-5155/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UĆ, zbog prekršaja iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma („Narodne novine“ broj 29/19, 98/19, 126/21), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, posl. broj: Pp-2977/2023-5 od 6. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeniku UĆ za prekršaj iz članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisan u izreci pobijane presude, na temelju istog članka, izriče novčana kazna u iznosu od 265,45 (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.

II Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom u točki I izreke ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik UĆ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 21. stavka 1. i 3. (pravilno: članka 87. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. točkom 8.) Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koji je prekršaj primjenom članka 38. Prekršajnog zakona oslobođen od kazne.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenika oslobodio od kazne primjenom članka 38. Prekršajnog zakona, jer isti niti naknadno nije dostavio polugodišnje izvješće o donacijama, a činjenica da je starije životne dobi nije okolnost koja bi dovele do oslobađanja kazne. Uz to, okrivljenik je već evidentiran kao počinitelj istovrsnog prekršaja, pa primjena instituta oslobađanja od kazne nije primjerena, već se samo izricanjem kazne može postići svrha generalne i specijalne prevencije.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Odlučujući o žalbi tužitelja te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/21), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona prekršajnog progona.

5. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni, uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da okrivljenika za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i sve ostale okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, nije trebalo osloboditi od kazne za terećeni prekršaj, već da istog za počinjeni prekršaj treba kazniti, kako to žalitelj i predlaže.

6. Stoga je ovaj sud, prihvaćanjem žalbe tužitelja, preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni, te okrivljeniku s obzirom na dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, izrekao novčanu kaznu u visini najniže propisane novčane kazne za inkriminirani prekršaj, smatrajući da je tako odmjerena kazna razmjerna prirodi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja, odnosno djelovati na okrivljenika da se ubuduće kloni činjenja ovakvih ili sličnih prekršaja, odnosno da će se postići kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

6.1. Budući da je člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. ožujka 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.