Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-389/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednice vijeća, Ive Smokvina Dadasović kao sutkinje izvjestiteljice i Larise Gačanin kao članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Draganu Jurjeviću, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Josipu Bašiću, odvjetniku iz Zadra, radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod posl. br. P-2292/2024 od 15. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod posl. br. P-2292/2024 od 15. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod posl. br. P-2292/2024 od 15. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se provodi putem Financijske agencije na temelju sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod posl. br. P-1321/15 od 17. rujna 2015.

2. Također je pobijanim rješenjem u toč. I) izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 eura.

3. Protiv citirane prvostupanjske odluke žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačenje pobijane odluke, odnosno podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje.

4. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je donošenjem pobijane odluke počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da odluka nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega da se ne može ispitati. Navodi da je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer da se sud isključivo poziva na odredbu čl. 233. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ( NN 35/2005, 41/008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/22, dalje ZOO-a ), međutim u konkretnom slučaju da se radi o povremenoj tražbini u smislu odredbe čl. 226. ZOO-a jer su u sudskoj nagodbi određene 2 rate. Kako da je ovršni postupak pokrenut 08.08.2023. to da je nastupila zastara propisana odredbom čl. 233. st. 2. ZOO-a za povremene tražbine. Navodi da je sukladno pravnom shvaćanju na sjednici Vrhovnog suda RH od 21.11.2019. zastarjela zakonska zatezna kamata, a o čemu da sud prvog stupanja nije vodio računa.

5. Odgovor na žalbu nije podnijet.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se provodi pred FINA-om na temelju sudske nagodbe zaključene pred Općinskim sudom u Zadru, Stalna služba u Benkovcu pod posl. br. P-1312/15 od 17.09.2015. radi naplate novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja.

8. Donoseći pobijanu odluku nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je među stranka sporno da li je tražbina iz predmetne sudske nagodbe sklopljene između stranaka zastarjela,

- da iz Zaključka Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Ovr-1018/2023 od 04.10.2024. proizlazi da je tužitelj kao ovršenik upućen da u roku od 15 dana protiv tuženika kao ovrhovoditelja, podnese tužbu radi proglašenja nedopuštenosti izvansudske ovrhe koja se provodi putem FINA-e temeljem sudske nagodbe u predmetu Stalne službe u Benkovcu pod posl. br. P- 1312/15 od 17.09.2015. zbog žalbenog razloga - prigovora zastare iz čl. 50. st. 1. toč. 7-11. Ovršnog zakona,

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena pravovremeno,

- da pravomoćna sudska nagodba koja je sklopljena između stranaka 17.09.2015. ima obilježja parnične radnje, ali i građanskopravnog ugovora kojim stranke uređuju svoje odnose kojima mogu slobodno raspolagati, pa da ista ima učinak pravomoćne sudske odluke,

- da prema odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon predviđa kraći rok zastare,

- da obzirom je tuženik podnio prijedlog za izvansudsku ovrhu 08.08.2023. a da je sudska nagodba koja je prema učinku izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno presudom između stranaka sklopljena 17.09.2015., to da je prijedlog za izvansudsku ovrhu podnesen unutar roka od 10 godina, pa da je prigovor zastare samoga prava iz kojeg proistječe tražbina (sudske nagodbe od 17.09.2015.) neosnovan.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pobijanom presudom odbija tužbeni zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom, dok pobijanim rješenjem odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška ( toč. I) izreke rješenja ), a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a obvezuje tužitelja da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka ( toč. II) izreke rješenja ).

10. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i može se ispitati.

11. Isto tako pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, te je pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, tražbina tuženika utvrđena sudskom nagodbom od 17.09.2015. prema stanju u spisu nema karakter povremenih potraživanja iz čl. 226. ZOO-a na koje bi se primjenjivao rok zastare predviđen za zastaru povremenih potraživanja. Pored toga prema čl. 226. st. 1. ZOO-a potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, međutim prema čl. 226. st. 2. to ne vrijedi za otplatu u obrocima.

13. Dakle, činjenica da se tužitelj u konkretnom slučaju obvezao sudskom nagodbom otplatiti dug u 2 rate tj. obroka, ne daje toj tražbini karakter povremene tražbine, niti se zastarni rok od 3 godine primjenjuje na otplatu u obrocima sukladno citiranoj odredbi čl. 226. st. 2. ZOO-a.

14. Nadalje suprotno žalbenim navodima tužitelja, a obzirom da predmetna tražbina iz sudske nagodbe od 17.09.2015. nije povremena tražbina, to se na nju ne primjenjuje niti odredba čl. 233. st. 2. ZOO-a. Naime, navedena odredba po stavu ovog suda primjenjuje se u situacijama kada su predmet pravomoćne sudske odluke ili odluke drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbe pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, povremena potraživanja koja dospijevaju ubuduće tj. ona potraživanja koja redovito i periodično dospijevaju kao što su osobna invalidnina i posebni dodaci, naknada za uzdržavanje, renta i sl., a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi prema stanju u spisu.

15. Stoga je pravilno u konkretnom slučaju prvostupanjski sud, odlučujući o prigovoru zastare primijenio odredbu čl. 233. st. 1. ZOO-a prema kojoj tražbine utvrđene sudskom nagodbom zastarijevaju za 10 godina, te je pravilno utvrdio da od dana zaključenja predmetne sudske nagodbe tj. 17.09.2015. do podnošenja prijedloga za ovrhu tj. 08.08.2023. nije protekao navedeni rok od 10 godina slijedom čega da je prigovor zastare neosnovan.

16. Neosnovan je i žalbeni navod tužitelja o zastari potraživanja s osnova zateznih kamata. Naime, prema odredbi čl. 223. ZOO-a kad zastari glavna tražbina zastarjele su i sporedne tražbine, a u konkretnom slučaju u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, glavna tražbina nije zastarjela jer nije protekao rok predviđen za zastaru, pa nisu zastarjele niti kamate kao sporedno potraživanje.

17. Pored toga zatezne kamate imaju obilježje akcesornosti jer nastaju kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze i teku sve do njezinog ispunjenja. Dok glavna obveza (glavni dug) ne bude ispunjen, tj. dok glavni dug ne bude plaćen, zatezne kamate kao sporedna tražbina nedjeljive su od njega i čine cjelinu s glavnim dugom u smislu odredbe čl. 160. st. 2. ZOO-a. Stoga glavni dug i zatezna kamata, predmetne novčane tražbine ( koja nema obilježje povremene tražbine ) utvrđene sudskom nagodbom, čine cjelinu, za koji vrijedi isti rok zastare.

18. Naime, ako bi se prihvatio stav tužitelja da zatezne kamate kao dio tražbine koja nema obilježje povremene tražbine i koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili nagodbom, zastrijevaju u roku od 3 godina, tada bi to značilo da bi vjerovnik svake takve tražbine bio u obvezi u roku od 3 godine pokrenuti ovrhu kako bi izbjegao nastup zatare u odnosu na zatezne kamate, a čime bi se de facto derogirao zakonski rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO-a, koji je i određen u duljem razdoblju upravo zbog autoriteta sudske odluke.

19. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

20. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je pravilno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučio i o trošku postupka. Pri tom valja istaknuti da iz sadržaja žalbe tužitelja ne proizlazi na koje se konkretno parnične troškove i iz kojeg razloga upire žalbom, a ovaj sud temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

21. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 12. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Ksenija Dimec