REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-826/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja osiguranja ZAGREPČANKA- POSLOVNI OBJEKTI d.d., Zagreb, Savska 41/IX, OIB 38911589285 (dalje: tužitelj), kojeg zastupa punomoćnik Marija Erdelez, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matijević, Jakirčević i Malkoč d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika-protivnika osiguranja GRADITELJ SVRATIŠTA d.o.o., Zagreb, Ivana Česmičkog 16, OIB 52044657571 (dalje: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik Maro Konjuh, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3771/2018-81 od 23. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda i rješenje u točki IV. izreke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3771/2018-81 od 23. prosinca 2025. i predmet vraća sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3771/2018-81 od 23. prosinca 2025. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju, kao upravitelju Poslovnog tornja Zagrepčanka, Zagreb, Savska cesta 41, na račun sredstava zajedničke pričuve Poslovnog tornja Zagrepčanka, Zagreb, Savska cesta 41, iznos od 18.361,60 EUR (138.345,48 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i isplatiti mu zatezne kamate koje teku: na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 13. studenog 2017. do 15. prosinca 2017., na iznos od 4.353,84 EUR (32.804,04 kn) od 11. svibnja 2018. do 28. svibnja 2019., na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 11. lipnja 2018. do 28. svibnja 2019., na iznos od 4.508,73 EUR (33.971,01 kn) od 19. lipnja 2018. do 28. svibnja 2019., po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

2. Rješenjem je u točki I. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-278/2018 od 9. listopada 2018. koje je donio javni bilježnik Pero Đžankić iz Zagreba. U točki II. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 22.270,01 EUR (167.793,38 kn) s kamatama. U točki III. izreke određena je prethodna mjera po čl. 501.a Zakona o parničnom postupku, u točki IV. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.576,15 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki V. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.188,37 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2025. do isplate.

3. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer je na temelju rezultata provedenog postupka, utvrdio da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 18.361,60 EUR (138.345,48 kn) po računima za prosinac 2017. te siječanj, veljaču i ožujak 2018., kao i po dijelu računa za travanj 2018. (iznose tih računa umanjene za PDV) i po obračunima kamata od 31. prosinca 2017. i 31. ožujka 2018. a kako je to prikazao sudski vještak u ispravljenoj tablici br. 3. (ispravak nalaza i mišljenja od 30. lipnja 2021.). Pored toga, utvrđeno je da je tuženik u obvezi isplatiti zatezne kamate na iznose računa za studeni 2017., svibanj i lipanj 2018. te dio računa za travanj 2018. koje je platio sa zakašnjenjem. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/07, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

4. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u cijelosti te protiv rješenja u točkama III. i IV. izreke i to iz svih žalbenih razloga. Predlaže da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćajući prigovor radi prijeboja uz naknadu troškova postupka tuženiku, a podredno ukine pobijanu presudu u cijelosti i vrati predmet na ponovno suđenje te preinači rješenje o prethodnoj mjeri na način da se odbije prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere ili ukine i vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je ista neosnovana i predlaže da ovaj sud potvrdi prvostupanjsku odluku te traži da mu tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 682,52 EUR.

6. Postupak povodom tuženikove žalbe protiv rješenja o prethodnoj mjeri je razdvojen i o njoj će se zasebno odlučiti.

7. Žalba je osnovana.

8. Presuda i rješenje u pobijanom dijelu su ispitani na temelju odredaba članka 365. ZPP-a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao upravitelja Poslovnog tornja Zagrepčanka za isplatu iznosa od 18.361,60 EUR (138.345,48 kn) i zateznih kamata na iznose računa koje je tuženik platio sa zakašnjenjem.

10. Između stranaka nije sporno da je tuženik vlasnik prostora u Poslovnom tornju Zagrepčanka upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da račune na osnovu kojih je tužitelj pokrenuo ovaj spor nije podmirio u roku određenom za ispunjenje obveze, kao i da račune na koji se odnose utuženi obračuni kamata nije platio pravovremeno. Nije sporna činjenica da je tuženik tijekom ovog postupka podmirio dio utuženog potraživanja u odnosu na koje je tužitelj povukao tužbu.

11. Među strankama su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva s obzirom na tuženikove tvrdnje da tužitelj nije ovlašten pokretati postupke i naplaćivati zajedničku pričuvu u svoje osobno ime, potom jer tražbina tužitelja nije dospjela budući da sporni računi nisu sukladni zakonu jer je na njima neosnovano obračunat PDV i konačno iz razloga što je tražbina tužitelja prestala u iznosu od 18.189,79 EUR (137.051,01 kn) prijebojem koji je tuženik izjavio 14. prosinca 2018.

12. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da postoji kontradiktornost izreke i obrazloženja presude a sve iz razloga što dosuđeni glavni dug (138.345,48 kn) ne odgovara zbroju navedenih pojedinačnih iznosa naznačenih u izreci (138.345,48 kn).

12.1. Tužitelj je postupak pokrenuo 2018. godine kada je u Republici Hrvatskoj službena valuta bila hrvatska kuna, te je predmet ovog postupka bio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 138.345,48 kn, sve sukladno podnesku od 2. lipnja 2021., kojim je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 20. travnja 2021.Tijekom postupka, 1. siječnja 2023. u Republici Hrvatskoj je kao službena valuta uveden euro, te je na snagu stupio Zakon uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22; dalje: Zakon o uvođenju eura), kojim su, između ostalog, propisana i pravila za preračunavanje iz dotadašnjih hrvatskih kuna na sadašnje eure. Tužitelj je u skladu s tim pravilima o preračunavanju podneskom od 31. listopada 2025. postavio svoj tužbeni zahtjev, osim u dotad naznačenim iznosima u kunama, naznačio i u eurima.

13. Nadalje, aktivna legitimacija upravitelja zgrade za naplatu zajedničke pričuve proizlazi iz odredbe članka 93. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/2012 i 152/14; dalje: ZV), koja propisuje da je upravitelj zgrade ovlašten u ime i za račun suvlasnika zgrade pokretati i voditi sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve. Kako je prethodno navedeno, upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, a na što upućuje i odredba članka 378. stavka 5. ZV -a. Slijedom navedenog, upravitelj zgrade ovlašten je samostalno pokretati sudske postupke radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

14. Visina pričuve utvrđena je provedenim financijskim vještačenjem.

15. Tuženik je tijekom postupka istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja i kasnije procesni prigovor radi prebijanja u iznosu od 137.051,01 kn.

15.1. Tuženik svoje potraživanje temelji na neosnovano plaćenim iznosima po osnovi PDV-a koji je obračunat na računima za zajedničku pričuvu u periodu od 1. ožujka 2016. do 30. svibnja 2017.

16. Pravilno je prvostupanjski sud tuženikov prigovor radi prebijanja ocijenio nepravodobnim imajući u vidu odredbu članka 288.a stavka 6. ZPP. Tuženik je procesnopravni prigovor radi prijeboja istaknuo tek 17. listopada 2025., dakle u trenutku kad je bio prekludiran u isticanju tog prigovora.

17. Nadalje, tuženik je pravovremeno istaknuo građanskopravni prigovor prijeboja pa je sud bio dužan ispitati je li vjerovnikovo (tužiteljevo) potraživanje doista prestalo prijebojem.

18. Pravilno sud u obrazloženju pobijane presude navodi da se na trošak pričuve ne obračunava porez na dodanu vrijednost, budući da se ne radi o naknadi za obavljenu isporuku ili uslugu u smislu odredbi Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20 i 39/22).

19. Prema odredbi iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

19.1. Prema tome, o stjecanju bez osnove riječ je onda kada su ispunjene sljedeće pretpostavke: smanjenje imovine na jednoj strani, povećanje imovine na drugoj strani, uzročna veza između takvog povećanja odnosno smanjenja imovine, nepostojanje osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno drugog zakonom ovlaštenog tijela ili u zakonu.

19.2. Time što je platio iznose koje je u računima broj 50637/17, 50696/17, 56/17, 50021/18, 50080/18, 50139/18, 73/18, 50197/18, 50254/18 i 50368/18, tužitelj naznačio kao PDV na zajedničku pričuvu, smanjena je tuženikova imovina. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da plaćanje ovih spornih iznosa nije tuženiku priznato kao pretporez. Tuženik je ukupan iznos PDV-a po navedenim računima od 137.051,01 kn uplatio u korist računa zajedničke pričuve. Sredstva na računu zajedničke pričuve ovime su uvećana za iznos od 137.051,01 kn.

19.3. Prema odredbi iz članka 90. ZV-a, zajednička pričuva je zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine pa se tako uvećanjem zajedničke pričuve, uvećala i imovina svih suvlasnika. Sam tužitelj tvrdi da su sredstva s računa zajedničke pričuve (pa tako i ona uplaćena s osnove PDV-a) iskorištena isključivo za podmirenje troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine i otplatu zajmova uzetih u tu svrhu.

20. Odredbom iz članka 200. Zakona o obveznim odnosima, isključena je mogućnost prijeboja tražbine koja se ne može zaplijeniti, tražbine stvari ili vrijednosti koje su dužniku bile dane na čuvanje ili posudbu ili koje je dužnik uzeo bespravno ili iz bespravno zadržao, tražbina nastala namjernim prouzročenjem štete, tražbina naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili prouzročenjem smrti i tražbina koja potječe iz zakonske obveze uzdržavanja.

21. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da navedene tražbine ne bi bile kompenzibilne jer da bi prepreku tome predstavljale odredbe iz članka 200. točke 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi s člankom 90. stavkom 4. ZV-a.

21.1. Tražbinu s osnove zajedničke pričuve i inače bi bilo moguće zaplijeniti (makar radi naplate troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine odnosno zajma za pokriće tih troškova), pa nema mjesta primjeni odredbe iz članka 200. točke 1. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj je tijekom postupka navodio da ukupni iznos uprihodovanih sredstava na ime zajedničke pričuve, a koji iznos je u ovdje sporno vrijeme uključivao i stavku nazvanu PDV, koristio isključivo za podmirenje troškova održavanja i poboljšavanja PT Zagrepčanka i za otplatu zajmova uzetih za pokriće tih troškova.

21.2. Prema tome, ono što je tuženik u zajedničku pričuvu uplatio nominalno kao PDV, predstavljalo je uvećani iznos tuženikovog doprinosa zajedničkoj pričuvi koji je iskorišten za održavanje nekretnine. Iz izjave o prijeboju od 14. prosinca 2018. proizlazi da je tuženik u prijeboj s tražbinom suvlasnika Poslovnog tornja Zagrepčanka stavio upravo takvu tražbinu koja je izrijekom dopuštena odredbom članka 90. stavka 4. ZV-a.

22. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da nema uzajamnosti između dviju tražbina. Naime, suvlasnici Poslovnog tornja Zagrepčanka, koje zastupa tužitelj kao upravitelj, imali bi, sve do njegove izjave o prijeboju od 14. prosinca 2018. tražbinu prema tuženiku s osnove zajedničke pričuve za razdoblje 12/2017 - 4(dio) 2018., a tuženik bi prema njima imao protutražbinu po osnovi preplaćenog PDV -a za ranije razdoblje.

23. Slijedom navedenog, zbog pogrešnog zaključka da prijeboj nije dopušten, sud nije uzeo u obzir dio nalaza vještaka koji se odnosi na prijeboj te time odlučnu činjenicu - postojanje i visinu tuženikove protutražbine nije utvrdio što predstavlja bitnu povredu postupka (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a) i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

24. Valjalo je stoga temeljem članka 369. stavka 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i rješenje u dijelu koji se odnosi na trošak postupka i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

25. U nastavku postupka sud će ocijeniti dio nalaza i mišljenja vještaka u dijelu koji se odnosi na prijeboj, utvrdit će na koje se račune odnosi izjava o prijeboju i u kojim je iznosima tražbina podmirena. Nakon toga će donijeti pravilnu i zakonitu odluku kao i odluku o troškovima cijelog postupka.

Zagreb, 12. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić