REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2663/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Kamelije Parać, suca izvjestitelja i Ružice Omazić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PANORAMA TOURS DUBROVNIK j.d.o.o. OIB: 37614374492, Između dolaca 11, Nova Mokošica, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika GRAD DUBROVNIK, OIB: 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-118/2024-20 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj P-118/2024-20 od 13. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku isplatiti iznos od 11.281,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. travnja 2024. pa do isplate.
1.1. Prema obrazloženju, prvostupanjski je sud pregledao i analizirao ugovor o kupoprodaji pokaza /vinjete od 13. ožujka 2024. temeljem kojeg je tužitelj tuženiku isplatio 11.281,45 eura kao naknadu za kupljene pokaze/vinjete. Iz spisu priloženih službenih bilješki sa prilozima i Obveznih prekršajnih naloga sud je utvrdio kako su djelatnici komunalni redari neposrednim zapažanjem evidentirali ukrcaje i iskrcaje na Pilama suprotno Odluci. Ugovorne strane su u ugovor unijele klauzulu kojom se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostranog raskida. U ovom konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik su potpisali i sklopili ugovor koji je propisao u čl. 7 kako su stranke suglasne da se Ugovor smatra raskinutim bez prava tužitelja na povrat uplaćenih sredstava te uz obvezu da tuženiku plati iznos naknade za predmetno zaustavljanje i parkiranje prema Odluci, ukoliko se prilikom provjere od strane djelatnika Sanitat Dubrovnik d.o.o., komunalnog ili prometnog redarstva Grada Dubrovnika ustanovi kako je tužitelj pokaz / vinjetu koristio protivno odredbama Odluke i / ili predmetnog Ugovora. Iz iskaza svjedoka F i Đ je utvrđeno da je tužitelj koristio činjenicu da posjeduje vinjete suprotno odredbama Ugovora odnosno i za drugu svrhu i to da bi na platou Pile obavljao turističku djelatnost (panoramski prijevoz gostiju), a ne u skladu s čl. 3. st. 2 Ugovora za isključivi prijevoz putnika sa brodova na kružnim putovanjima iz Luke Gruž na Pile i to za vrijeme dok je brod usidren / vezan u Luci Gruž. Tužitelj je raskinuo Ugovor što je vidljivo iz Zaključka od 25. srpnja 2024.
2. Tužitelj pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga te odluke o troškovima postupka i predlaže uvažiti njegovu žalbu te presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Presudu je ovaj sud ispitao u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom iznosa od 11.281,45 eura od tuženika.
7. Među strankama je nesporno da su sklopile Ugovor o kupoprodaji pokaza/vinjeta od 13. ožujka 2024. kojim je tužitelj kupio 5 pokaza/vinjeta za razdoblje od sklapanja Ugovora pa do 30. studenog 2024., a za što je tužitelj tuženiku platio cijenu u iznosu od 11.281,45 EUR te da se ugovor sklopio u skladu s Odlukom o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila, kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“, broj: 10/14, 18/15, 5/16, 8/16, 7/18, 6/19, 9/20, 14/21 i 25/21). Nesporno je da je tuženik jednostrano raskinuo Ugovor Zaključkom gradonačelnika KLASA: 363-01/24-01/53, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 25. srpnja 2024., a u kojem se ujedno navodi kako tužitelj ne bi imao pravo na povrat uplaćenih sredstava.
8. Sporno jest je li Ugovor ništetan, a s obzirom na navode tužitelja da je propustom tuženika njegov tekst protivan u vrijeme sklapanja Ugovora važećoj Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila, kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 10/14, 18/15, 5/16, 8/16, 7/18, 6/19, 9/20, 14/21, 25/21, 10/22 i 19/23) kojom je propisana zabrana korištenja vinjeta za prijevoz putnika na kružnim putovanjima koja ne spadaju pod međunarodni prijevoz, a da posljedica ništetnosti u skladu s čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) je ta da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a u konkretnom slučaju tuženik je od tužitelja primio uplatu iznosa od 11.281,45 EUR koje mu je sad dužan vratiti, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
9. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice
- da su stranke Ugovorom ugovorile da uređuju međusobna prava i obveze glede načina i uvjeta plaćanja pokaza / vinjeta u zoni posebnog prometnog režima na temelju Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila, kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 10/14, 18/15, 5/16, 8/16, 7/18, 6/19, 9/20, 14/21 i 25/21) (čl. 1 Ugovora),
- da tužitelj kupuje 5 pokaza/vinjeta za razdoblje od dana stupanja na snagu ugovora pa do 30. studenog 2024.,
- da tužitelj može pokaz/vinjetu koristiti kada obavlja isključivo usluge prijevoza putnika sa brodova na kružnim putovanjima iz Luke Gruž na Pile i to za vrijeme dok je brod na kružnim putovanjima usidren ispred Luke Gruž ili vezan u Luci Gruž (čl. 3 Ugovora).
- da je čl. 7 Ugovora dogovoreno kako su stranke suglasne da se Ugovor smatra raskinutim bez prava tužitelja na povrat uplaćenih sredstava te uz obvezu da tuženiku plati iznos naknade za predmetno zaustavljanje i parkiranje prema Odluci, ukoliko se prilikom provjere od strane djelatnika Sanitat Dubrovnik d.o.o., komunalnog ili prometnog redarstva Grada Dubrovnika ustanovi kako je tužitelj pokaz / vinjetu koristio protivno odredbama Odluke i / ili predmetnog Ugovora.
- da su svjedoci suglasno iskazali kako je tužitelj 31. svibnja 2024. temeljem ugovora o kupoprodaji vinjeta dovozio i zaustavljao autobuse u zoni posebnog prometnog režima na platou Pile, a da na navedeni dan u Luci Gruž uopće nije bilo brodova na kružnim putovanjima ni u međunarodnom ni u unutarnjem prometu kao i da je vinjetu koristio za panoramski prijevoz gostiju.
10. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je drugostupanjskog suda da njima tužitelj nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, koje nije proturječno ispravama u spisu, valjano primijenio materijalno pravo.
11. Tužitelj smatra kako je, uslijed propusta tuženika, Ugovor ništetan jer je njegov tekst protivan u vrijeme sklapanja Ugovora važećoj Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila, kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebno prometnog režima („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 10/14, 18/15, 5/16, 8/16,7/18, 6/19, 9/20, 14/21, 25/21, 10/22 i 19/23). Podredno tužitelj smatra kako je jednostranim raskidom od strane tuženika tužitelju nanesena šteta te smatra kako mu je tuženik dužan vratiti uplaćena sredstava u skladu s čl. 368. st. 2. i 5. ZOO-a.
12. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je tužitelj, suprotno odredbi čl. 3. ugovora, koristio pokaz/vinjetu za obavljanje usluge ukrcaja/iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima iako taj dan (31. svibnja 2024.) u Luci Gruž uopće nije bilo brodova na kružnim putovanjima te je na taj način također prekršio odredbe iz čl.8. b predmetne Odluke kao i da je vinjetu koristio za panoramski prijevoz gostiju.
13. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži valjane i vrlo jasne i detaljne razloge o odlučnim činjenicama, pa razlozi navedeni u obrazloženju te presude jasno daju odgovor na žalbene navode o tome na temelju kojih dokaza i sudačkih uvjerenja je tužbeni zahtjev odbijen.
14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da predmetni ugovor nije ništetan jer nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva kako to propisuje čl. 322. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik nije raskinuo ugovor iz razloga što je u Odluci o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila, kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 10/14, 18/15, 5/16, 8/16, 7/18, 6/19, 9/20, 14/21, 25/21, 10/22 i 19/23) propisana zabrana korištenja vinjeta za prijevoz putnika na kružnim putovanjima koja ne spadaju pod međunarodni prijevoz, već što je tužitelj pokaz/vinjetu koristio protivno odredbama Odluke i/ili tog Ugovora za panoramski prijevoz gostiju i u vrijeme kada nije bilo brodova na kružnim putovanjima u luci Gruž.
15. Neosnovan je žalbeni navod da je sud počinio i dodatnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a time što je odbio izvođenje materijalnih dokaza tužitelja, a da istodobno svoj zaključak o nepoštivanju Ugovora izvodi jedino iz personalnih dokaza, saslušanja djelatnika tuženika odnosno djelatnika društva Sanitata d.o.o. iz razloga što je tužitelj potpisom ugovora pristao da se Ugovor smatra raskinutim bez prava tužitelja na povrat uplaćenih sredstava te uz obvezu da tuženiku plati iznos naknade za predmetno zaustavljanje i parkiranje prema Odluci, ukoliko se prilikom provjere upravo od strane djelatnika Sanitat Dubrovnik d.o.o., komunalnog ili prometnog redarstva Grada Dubrovnika ustanovi kako je tužitelj pokaz / vinjetu koristio protivno odredbama Odluke i / ili predmetnog Ugovora.
16. Svjedoci F i Đ su suglasno iskazali kako je tužitelj 31. svibnja 2024., temeljem ugovora o kupoprodaji vinjeta, dovozio i zaustavljao autobuse u zoni posebnog prometnog režima na platou Pile, a što je vidljivo iz Službenih zabilješki komunalnog redarstva na dan 31. svibnja 2024 kao i izvatka iz elektroničkog programa „Rao smart“ kojim se vrši evidencija zaustavljanja autobusa u zoni posebnog prometnog režima. Na navedeni dan u Luci Gruž uopće nije bilo brodova na kružnim putovanjima ni u međunarodnom ni u unutarnjem prometu a što je vidljivo i na službenoj Internet stranici Lučke uprave Dubrovnik u najavama dolazaka s obzirom da za navedeni datum nije najavljen ni jedan brod.
17. Iz opisanog ponašanja tužitelja razvidno je kako je predmetni ugovor raskinut isključivo zbog kršenja i nepoštivanja Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila, kategorije M1 kapaciteta (7+1) i (8+1) u zoni posebnog prometnog režima.
18. Kako je sud pravilno zaključio da tuženik nije protupravno raskinuo ugovor to nije niti trebao ulaziti u ocjenu navoda je li tuženik svojim postupcima tužitelju izazvao štetu, niti izvoditi dokaze na tu okolnost.
19. Stoga, navodima svoje žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Žalitelj u žalbi ponavlja navode koje je iznosio tijekom prvostupanjskog postupka, te iznosi neargumentirane žalbene razloge kojima ne dovodi u pitanje zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda.
20. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. i 2. te čl. 158. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a) niti sam žalitelj osporava točnost obračunatih troškova.
21. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 12. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Mirta Matić
