Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika WINGMAN d. o. o. Zagreb, kao pravne osobe i CP, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj: 75/13, 36/15, 46/17, 152/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj: Pp-2932/2025-2 od 3. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko te se prvostupanjska presuda potvrđuje.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz članka 38.a stavka 1. i 2. (pravilno: članka 38.a stavka 1. podstavka 2. i stavka 2.) Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
1.1. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u bitnom navodi kako iz činjeničnog opisa djela navedenog u optužnom prijedlogu ne proizlazi postojanje djela, s obzirom da u činjeničnom opisu nije navedena mjerodavna Uredba koja čini bitno obilježje djela, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.
2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u bitnom navodeći kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za oslobađanje okrivljenika od optužbe. Žalitelj predlaže da se žalba, iz iznesenih razloga, prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske utvrdio je da odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalitelj iznesenim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnu primjenu materijalnog prava. Naime, i po mišljenju ovog suda, prvostupanjski je sud osnovano utvrdio da djelo prekršaja činjenično opisano u optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja po propisu nije prekršaj, no iz drugih razloga od razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5.1. Naime, odredbom članka 38.a stavka 1. podstavka 2. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu propisano je kažnjavanje za prekršaj pravne osobe te odgovorne osobe u pravnoj osobi koja naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene na tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) broj 165/14 ili članak 12. stavak 8. AETR-a).
5.2. Nadalje, odredbom članka 32. stavka 3. Uredbe (EU) broj 165/14 propisano je: „Zabranjeno je krivotvorenje, prikrivanje, tajenje ili uništavanje podataka zabilježenih na tahografskom listiću ili podataka pohranjenih u tahografu ili kartici vozača ili podataka ispisanih s tahografa. Zabranjeno je svako rukovanje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača koje može dovesti do krivotvorenja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija. Nijedan uređaj koji bi se mogao koristiti u te svrhe ne smije biti prisutan u vozilu“.
5.3. Imajući u vidu zakonski opis djela te sadržaj citirane odredbe Uredbe (EU) broj 165/14 na koju se poziva kažnjiva odredba, jasno je da Uredba ne propisuje biće predmetnog prekršaja na potpuniji niti na precizniji način od zakonske odredbe pa da bi se prekršajna odgovornost počinitelja eventualno vezivala uz povredu spomenute Uredbe, slijedom čega u predmetnom slučaju nije riječ o blanketnom djelu. Stoga spomenuta Uredba, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, nije trebala biti navedena u činjeničnom opisu predmetnog prekršaja.
6. Međutim, okrivljenici su pobijanim prekršajnim nalogom koji je po njihovom prigovoru zbog poricanja prekršaja postao optužni prijedlog, proglašeni krivima da bi, u bitnom, naredili, dopustili ili omogućili svom vozaču da za vrijeme vožnje nema umetnutu karticu vozača u digitalni tahograf te je isti manipulirao podacima odnosno rukovao digitalnim tahografom i karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, koji prekršaj je utvrđen nadzorom izvršenim 7. travnja 2025. u 23,26 sati
6.1. Iz zakonskog opisa terećenog djela proizlazi da djelo može biti počinjeno naredbom, dopuštenjem ili omogućavanjem vozaču da rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka, dok se u činjeničnom opisu djela navedenog u optužnom prijedlogu navodi se da su okrivljenici naredili, dopustili ili omogućili svom vozaču da upravlja vozilom bez umetnute kartice u tahografski uređaj, međutim nije navedeno na koji način su okrivljenici to naredili, dopustili ili omogućili.
6.2. Za ocjenu je li ostvareno obilježje prekršaja „naredili, dopustili ili omogućili“ nužno je u činjeničnom opisu navesti u čemu se sastoji takvo postupanje te nije dovoljno navesti samo zakonsko obilježje prekršaja jednom od tri moguća načina počinjenja prekršaja, tako da činjenični opis prekršaja koji navodi samo zakonsko obilježje prekršaja, bez opisa kako je konkretno zakonsko obilježje ostvareno, ne sadrži obilježje prekršaja ( istovjetno stajalište iskazano u Presudi Vrhovnog suda RH od 11. studenoga 2025., broj: Kzz-30/2025-3).
6.3. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.
6.4. S obzirom da činjenični opis prekršaja ne sadrži način ostvarenja zakonskog obilježja navedenog prekršaja (nije navedeno kako su to okrivljenici imenovanom vozaču omogućili protupravno postupanje), ostvarena je povreda materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona jer djelo, na način kako je činjenično opisano u izreci presude, nije prekršaj.
7. Stoga je ovaj sud potvrdio prvostupanjsku presudu kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe za predmetni prekršaj, no ne iz razloga koje navodi prvostupanjski sud, već iz sada iznesenih razloga.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. ožujka 2026.
Zapisničarka
Predsjednica vijeća
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
