Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

K-30/2024-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Gordane Šantor-Gregačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. FI, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.,114/23. i 36/24 – u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod broj: KO-DO-18/2024 od 15. siječnja 2024., nakon zaključene javne rasprave, održane dana 9. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Darka Dodika, opt. FI i branitelja Matka Mamilovića, odvjetnika iz [adresa], a objavljene dana 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u nastavku teksta ZKP/08), stavlja se izvan snage kazneni nalog broj: K- 30/2024-8 od 21. veljače 2024.

II.

I./ okr. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i RI, rođene R, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, zrakoplovni tehničar, sa završenom srednjom školom, lošeg imovnog stanja, nezaposlen, bez nekretnina i vrjednijih pokretnina, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 2019. godine do 11. studenog 2023. u obiteljskoj kući u [adresa], kao suprug JI, suprotno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, znajući da time supruzi nanosi intenzivnu duševnu i tjelesnu bol, u nakani da ju ponizi, učestalo ju vrijeđao govoreći joj da je glupa, smrdljiva, luda, svinja, idiot, odvratna, da će ju deportirat i u Keniju, govorio joj „marš u kurac“, „tko si ti“, „jedi govna“, „koji kurac“, „pičku materinu“, zapostavljao ju te joj govorio da su njezina očekivanja od braka prevelika, a kada su se tijekom 2020. nalazili na odmoru u Novalji, dok je žrtva/oštećenica bila trudna, odgurnuo ju uslijed čega je pala na pod, zbog čega se ista uplašila za zdravlje nerođenog djeteta, pa da bi potom dana 11. studenog 2023., nakon što je verbalno napao suprugu, otvorio prozor od sobe, pa kada mu je rekla da je njoj i djetetu hladno, u prisutnosti djeteta ŽI uhvatio ju objema rukama oko vrata i pritisnuo na sobna vrata, čime je izazvao snažan strah i dugotrajnu patnju JI,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost i doveo ju u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - nasilje u obitelji opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11,

pa se okr. FI, na temelju članka 179. a KZ/11

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 (jedne) godine

ujedno se okr. FI, sukladno članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II./ Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP-a, oštećena JI se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

III./ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP-a, optuženik se u cijelosti oslobađa plaćanja troška postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku KO-DO-18/2024 od 15. siječnja 2024., optužen je opt. FI zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. U optužnici je predloženo da sud izda kazneni nalog, te da se imenovani proglasi krivim, što je sud i učinio presudom Općinskog suda u Osijeku broj: K-30/2024-8 od 21. veljače 2024. prihvaćajući zahtjev za izdavanje kaznenog naloga.

2. Protiv navedene presude optuženik je podnio prigovor.

3. Povodom prigovora, optužno vijeće ovog suda rješenjem broj: Kov-89/2024- 4 od 26. ožujka 2024. potvrdilo je predmetnu optužnicu kao osnovanu.

4. Očitujući se o krivnji opt. FI je iskazao da se ne smatra krivim.

5. U dokaznom postupku ispitani su opt. FI, ošt. JI svjedoci RI, BI, ĐI, PI, te stalne sudske vještakinje psihijatar prof. prim. dr. sc. FIF i psiholog doc. dr. sc. Marina Perković-Kovačević, a pročitane su sljedeće isprave: zapisnik PU osječko-baranjske, PP Đakovo broj KU-228/23 od 14. studenog 2023. o ispitivanju osumnjičenog FI s DVD snimkom ispitivanja, zapisnik o prvom ispitivanju okr. FI od 15. studenog 2023. s DVD snimkom ispitivanja, zapisnik Županijskog suda u Osijeku broj Kir-556/23-6 od 8. siječnja 2024. o ispitivanju svjedokinje ošt./žrtve JI, te zapisnik o njenom ispitivanju od 18. veljače 2025., preslika razgovora žrtve/ošt. s majkom i prijateljicom, dokumentacija Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Đakovo (stranica 239. do 683. spisa), te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime optuženika.

6. Opt. FI je u obrani iskazao da je optužnica utemeljena na lažnim navodima oštećene bivše supruge. Naveo je da nije bio nasilan u braku i da je oštećena ovaj postupak pokrenula zato što je znala da će na taj način dobiti dijete. U jednom razgovoru mu je oštećena rekla da će učiniti sve da dobije dijete, pa čak i da bi zbog toga lagala na sudu. Tvrdi da nije obiteljski nasilnik i da su imali problema u braku, te su se sporazumno odlučili razvesti. Međutim, kad je oštećena saznala da nema uvjeta da ona dobije sina, povukla je sporazum i prijavila ga je zbog zlostave. Ona je čula da će tako biti smještena u sigurnu kuću. Nekih godinu dana prije no što ga je prijavila, bivša supruga je razgovarala sa prijateljicom koja je tada bila smještena u sigurnu kuću i iskoristila je svoj položaj u nezakonite svrhe. Nije vrijeđao, niti psovao oštećenu koja je i sama naučila hrvatske psovke i upravo je te psovke ponovila prilikom podnošenja kaznene prijave. Oštećena je njemu također psovala iste ili slične psovke, a on je odgovarao na njene psovke. Sumnjao je da ga je Nije istina da ju je tijekom ljeta 2020. dok su bili u [adresa] gurnuo, te da je ona pala na pod. Ukazuje da je oštećena vodila dnevnik u kojem je napisala da joj je to ljeto bio najbolji godišnji odmor u životu. Nema razloga da tako nešto piše ako ju je z lostavljao. Nije istina da ju je 11. studenog 2023. gušio, odnosno da ju je stiskao rukama za vrat. Naglasio je da oštećena ima uzak i tanak vrat, što zna jer ju je tijekom spolnog odnosa znao gušiti u smislu postizanja, tj. pojačavanja seksualnog zadovoljstva. Dakle, da ju je stvarno gušio kako to tvrdi oštećena, ona ne bi mogla disati, ni vikati, niti zvati policiju. Živjeli su u obiteljskoj kući na katu, a njegovi roditelji su bili u prizemlju tako da bi oni sigurno čuli psovke, viku ili bilo kakvu zlostavu. Istina je da se u poruci ispričao majci oštećene, ali razlog tome je bila njegova sumnja da ga je oštećena varala u vrijeme dok su počeli hodati i dok nije došla u Hrvatsku. Kasnije je saznao da je trudna i da je riječ o ginekološkim problemima koji su se manifestirali na način koji mu je bio sumnjiv. Zato se ispričao punici. Iznio je primjedbe na psihološko i psihijatrijsko vještačenje smatrajući ih vrlo uopćenim te da bi svatko mogao doći pod takve zaključke vještaka. Pravomoćnom presudom razveden je brak i sud je naložio da ima pravo jednom mjesečno dovesti sina kući za vikend, ali mu je oštećena dozvolila da sin bude kod njega i više od sedam dana. To znači da se oštećena njega ne boji.

7. Ošt. JI je ispitana na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku i to u pratnji RIF iz Odjela u za podršku žrtvama i svjedocima i NI, osobe od njenog povjerenja iz Udruge za podršku žrtvama i svjedocima, a uz pomoć sudskog tumača za engleski jezik. Oštećena je iskazala da je od studenog 2019. u braku s okrivljenikom, te da su živjeli u okrivljenikovoj obiteljskoj kući u selu [adresa] sve do 14. studenog 2023. Tog dana je otišla u sigurnu kuću i više se nije vratila. U početku je s njihovim brakom sve bilo u redu i živjeli su na katu kuće, a u prizemlju su bili svekrva i svekar. Suprug se vratio na posao i ubrzo su utvrdili da je ona ostala trudna, te su tada počeli problem . Okrivljenik ju je počeo zapostavljati i verbalno vrijeđati. Brak nije izgledao onako kako je očekivala i kako je trudnoća napredovala, postajalo je sve gore. Pogoršala se njihova komunikacija, a s obzirom da je imala određenih problema u trudnoći suprug ju je optužio da je donijela nekakve bolesti u Hrvatsku. Požalila se svekrvi koja joj je rekla da su to "muška posla" i da su hrvatski muškarci takvi. Bilo joj sve teže, bila je sama i stalno je plakala. Razgovarala je s majkom o tome, te je zajedno sa okrivljenikom odlučila otići kod liječnika kako bi ustanovili koji je razlog tih njenih zdravstvenih problema jer su mislili da su možda u pitanju hormonalni problemi. Tada je okrivljenik izjavio da će pokušati sve da se njihovi odnosi poboljšaju i zato su otišli u [adresa] na odmor da bi smirili stvari i doveli odnos u normalu. Međutim, tamo nije bilo ništa bolje jer su se neprekidno prepirali, a okrivljenik ju je nazivao pogrdnim imenima, npr. idiot i slično. Sve ju je više vrijeđao, a u jednom trenutku kada je htjela nazvati prijatelja da mu kaže gdje je i da je u problemima, okrivljeni joj je oduzeo mobitel i srušio ju je na pod. Bila je trudna i osjetila je bol, te je bila u panici zbog djeteta i bližio joj se termin poroda, jako se uplašila, te je odjurila u kupaonicu kako bi provjerila da li se nešto dogodilo. Suprug se nije zabrinuo, već joj je rekao da prestane glumiti te da je smrdljivica, luđakinja, odvratna, odurna. Kada mu je rekla da će otići od njega, rekao joj je da će ju deportirati natrag u Keniju. Okrivljenik nije htio poslušati prijedlog da odu na savjetovanje ili da na neki drugi način poboljšaju stvari u braku. Nakon tog događaja više nije znala što da učini i nije znala svoja prava, niti kome se može obratiti za pomoć. Nije imala novaca, niti svoj telefon, a nije ni vozač. Nakon rođenja djeteta situacija se nije popravila i stalno su bili problemi zbog toga što ju je vrijeđao pred djetetom. Dijete je raslo u neprijateljskom okruženju i svakodnevno je slušalo svađu i povišene tonove. Odlučila se zaposliti, ali ju je suprug nastavio vrijeđati i prijetiti joj. Dana 11. studenog 2023. otišla je okupati sina dok je suprug igrao igrice. Bilo je hladno i prozor je bio zatvoren, a suprug je ušao u prostoriju i rekao joj da nešto užasno smrdi, te je otvorio prozor. Ona ga je zatvorila i rekla je da je dijete tek okupano i da će se prehladiti. Tada ju je okrivljenik zgrabio za vrat i počeo daviti, te ju je gurnuo na zid. Rekla mu je da će zvati policiju pa ju je pustio, a sin je plakao i vikao: "Tata pusti mamu!". Okrivljenik joj je rekao da je svinja i da je smrdljiva, te da nema šanse da se zaposli jer je glupa i ne zna jezik. Nije znala što da radi i kuda da pođe, a svekrva joj nije htjela pomoći. Bila je u stalnom strahu, a i dijete je bilo u strahu od okrivljenika. Jednom je otišla kod psihijatra u [adresa] zbog depresije. Išla je u Centar za socijalni rad u nekoliko navrata i tražila je pomoć da se osamostali. Suprug joj je nekad govorio i na hrvatskom, ali najčešće su komunicirali na engleskom. Na hrvatskom joj je psovao: ''marš u kurac'', ''jedi govna'', ''pička ti materina'', ''marš''. U početku nije znala što sve te riječi znače, ali je kasnije shvatila njihovo značenje. Oštećena je ispitana i na raspravi 18. veljače 2025. kada je dodala da sa svekrvom nije imala neki dublji odnos i da su uglavnom razgovarali o djetetu, odnosno o njenom unuku. Međutim, povjerila joj se i rekla joj je kako se okrivljenik ponaša prema njoj i koje probleme ima kao žena. No, svekrva joj je sugerirala da je sramota o tome javno pričati i da bolje da šuti, te da je hrvatska kultura drugačija od njene i da je bitno da bude majka i da čuva svoju obitelj. U to vrijeme okrivljenik je konzumirao drogu, ali je svekrva rekla da o tome ne govori. Kada joj je rekla da ju okrivljenik vrijeđa, svekrva je navela da je u hrvatskom jeziku normalno da se u razgovoru koriste psovke i da to nije neki problem. Nije joj je rekla da ju je okrivljenik gurnuo u trudnoći, ali je o tome govorila svojim prijateljima i majci. Posebno je zamjerala okrivljeniku što je u prisutnosti djeteta konzumirao marihuanu, a jednom prilikom su se posvađali upravo zbog droge i tu su svađu čuli svekar i svekrva, jer se taj sukob proširio i na prizemlje. Dana 11. studenog 2023. okrivljen ik je jako vikao, pa se sin rasplakao i morala ga je smirivati. Misli da su to morali čuti svekar i svekrva. Posjeduje više video zapisa na kojima je vidljivo da okrivljenik mota joint dok se iza njega igra sin i slično, a na tim se snimkama vidi i marihuana u vrećici. U kritično vrijeme bila je u lošem psihičkom stanju i išla je na pregled kod liječnika koji ju je uputio psihijatru. Nakon pregleda kod psihijatra nije išla na daljnje preglede, niti je dobila kakvu terapiju jer joj je psihijatar rekao da se njen problem može riješiti promjenom načina života i nekim vježbama.

8. Svjedokinja RI je iskazala da je optuženikova majka i da su sin i njegova supruga živjeli u istoj kući na katu i to oko dvije godine. Izvanbračni suprug i ona su živjeli u prizemlju, te su se redovito družili i zajedno su ručali. Kasnije je oštećena ostala trudna i rodila, te je ona njihov brak gledala kao idealan, a oštećenu je smatrala kao svoju kći. Iznenadila se kad je oštećena otišla od kuće i kad je odvela sina, jer joj nije bilo jasno o čemu se radi. Vidjela je oštećenu sa dvije policajke i službenim vozilom, a oštećena je spremila dvije velike torbe i izgledalo joj je da je ona sve isplanirala od ranije. Oštećena joj se nije žalila da ju zlostavlja njen sin, niti je što neuobičajeno primijetila. Oštećena sada živi u [adresa], a unuk voli doći k njima u [adresa]. Ne može objasniti što se to točno dogodilo i zašto je oštećena pobjegla od kuće.

9. Svjedok BI je iskazao da je izvanbračni suprug RI s kojom živi u obiteljskoj kući u [adresa] i to u prizemlju, a okrivljenik i oštećena su živjeli na katu. Oni neko vrijeme nisu imali sređenu kuhinju pa su zajedno ručali kod njih, jer je RI kuhala. Jako su se dobro slagali i sve je bilo fantastično. Nije primijetio nikakve probleme ni trzavice u njihovom braku, niti je čuo da je okrivljenik vikao na oštećenu. Da je toga bilo, on bi to sigurno čuo jer kuća nema dobru zvučnu izolaciju. Imao je kao dobar odnos sa oštećenom. Kad je oštećena otišla sa sinom on je bio u toplicama i bio je šokiran. Zvučalo mu je nevjerojatno da je TI žrtva nasilja. Misli da su oni imali sve što im je trebalo i trudili su se oko njih, a posebno oko oštećene.

10. Svjedokinja ĐI je socijalna radnica u skloništu za žrtve obiteljskog nasilja i iskazala je da prilikom prijema korisnika ne razgovaraju o razlozima dolaska u skloništu i o tome što se dogodilo. Oštećena im je rekla da ju je suprug vrijeđao, da je vikao na nju i da ju je uhvatio za vrat, te da joj je prijetio i da ju je pustio tek kad mu je rekla da će zvati policiju. Još im je rekla i da je bila izložena fizičkom i psihičkom nasilju kad je bila u petom ili šestom mjesecu trudnoće. Nije u tom razgovoru previše ulazila u detalje i sklonište za žrtve ne procjenjuje da li je stvarno bilo nasilja, već Centar za socijalni rad radi procjenu žrtve i oni dostavljaju zahtjev za smještaj žrtve. Nemaju medicinsko osoblje u skloništu i ne utvrđuju medicinske ozljede žrtava.

11. Svjedokinja PI je iskazala da je socijalna radnica u Hrvatskom zavodu za socijalni red i primila je oštećenu koja je došla 24. listopada 2023. informirati se o tome kakav je postupak za razvod braka. Oštećena nije znala dobro hrvatski jezik i obrazac joj je prevela na engleski, te ju je uputila koja su njena prava u postupku. Sjeća se da joj je oštećena rekla da muž još ne zna o tome ništa i da će mu tek kasnije reći, a razlog za razvod bio je u tome što je suprug pasivan i rekla je da nije uključen u njen život, te da ju ne doživljava. Negirala je postojanje bilo kakvih oblika nasilja i bilo im je važno da oštećena nije rekla da je okrivljenik nasilan. Naime, ako stranka prijavi nasilje tada se ne mogu u Zavodu na razgovor zvati u isto vrijeme obje stranke. Oštećena je otišla kupiti biljege za sudske pristojbe i više se nije vratila sve do 8. studenog 2023. Tada je oštećena rekla da odustaje od razvoda i da namjerava naći smještaj i posao izvan sela, ali u đakovačkom kraju, tako da može biti u blizini sa obitelji i da okrivljenik može viđati sina. To joj je djelovalo kao sporazumni razvod braka. Oštećena je ponovila da je okrivljenik hladan i da ju ignorira, te je rekla da je situacija u braku nepromijenjena. Nije govorila o nasilju u obitelji. Dala joj je svoj broj telefona i e-mail adresu, te joj je rekla da joj se javi ako bude bilo kakvih problema. Dana 14. studenog 2023. nazvala ju je policija i rekla da dolaze s oštećenom i maloljetnim djetetom jer je oštećena zatražila smještaj u sigurnoj kući. Bila je šokirana tim policijskim pozivom jer je mislila da će se TI prvo njoj javiti ako bude nekih problema. Razgovarala je s oštećenom koja je došla sa koferima. TI joj je rekla je da ju je okrivljenik gušio, odnosno da ju je hvatao za vrat, no nije vidjela ozljede na njenom vratu, niti crvenilo. Nakon što je oštećena sa sinom smještena u sigurnu kuću, obratio im se okrivljenik i raspitivao se koja su njegova prava, te je želio vidjeti sina. Međutim, to je kompliciran postupak jer ovisi o suglasnosti stručnih osoba iz sigurnosne kuće i suglasnosti žrtve, a oni su odbili dati tu suglasnost, jer su ocijenili da to nije najbolje za dijete. TI joj je djelovala vedro i nije izgledala kao tipična žrtva nasilja, jer nije bila uplakana, niti zabrinuta. No, napominje da žrtve imaju različite načine kroz koje proživljavaju posljedice nasilja, odnosno da su različiti načini manifestiranja te traume. S oštećenom je razgovarala engleski, ali ona zna nešto i hrvatskoga. U sigurnoj kući nije razgovarala nasamo sa TI jer su s njom bile dvije kolegice koje su bile vrlo zaštitnički nastrojene i na neki način su ju spriječile da postavlja danja pitanja jer su u ime oštećene rekle da se ona boji i da ne želi dati dijete na viđanje. Nije zadatak Zavoda da utvrđuje govori li žrtva istinu ili ne. Premještane žrtve iz jedne sigurne kuće u drugu sigurnu kuću je provela druga kolegica, a razlog je najčešće taj što nasilnik sazna gdje se žrtva nalazi. Na posljetku je iskazala da nije uobičajeno da netko izmišlja nasilje u obitelji zato da bi bila smještena u sigurnu kuću, a posebice kada je riječ o stranoj državljanki koja nema nikoga u Hrvatskoj.

12. Iz e-maila koji je oštećena poslala zamjeniku državnog odvjetnika proizlazi da ona u prilogu tog maila dostavlja dvije poruke koje potkrepljuju njene navode o optuženikovom nasilju u braku. Jedna poruka je ona koju je JIF, majka oštećene poslala optuženiku, a druga je poruka koju je HI, poslala oštećenoj. U prvoj poruci majka oštećene piše okrivljeniku i moli ga ''kao majka i žena da razumije TI koja se nalazi u trudnoći i koja osim njega nema nikoga drugog kome se može povjeriti''. Navodi da ''nije dobro ako ona zbog njega plače '' te ga ''moli da joj pruži potrebnu utjehu zbog dobrobiti njihovog djeteta''. Ako se svari budu dalje razvijale upućuje ga da se ''savjetuje s liječnikom umjesto da ju vrijeđa bolnim izjavama''. Ukazuje mu da je TI ''osjetljiva zbog hormonalnih neravnoteža i slabog imuniteta te podložna nekim bolestima ''. Moli ga da bude ''strpljiv i dobar'' prema TI te navodi da ju je i sama pokušala utješiti kao i da se svaki dan moli za okrivljenika. Na tu poruku odgovara joj okrivljenik koji piše da ''sad sve zna i da mu je žao'' te da je TI rekao da ''će učiniti najviše što može da bude razumniji i zreliji''. Zahvaljuje punici ''na dobroti i pomoći i želi joj laku noć''.

13. Iz poruke koju je prijateljica HI poslala oštećenoj proizlazi da ona piše kako se ''sjeća da ju je oštećena plačući pitala može li ju pokupiti iz [adresa], te da je čula njenog muža kako viče na nju i da je oštećena odmah nakon toga spustila slušalicu.''

14. Da bi sud utvrdio kakvo je bilo psihičko stanje optuženika i oštećene u vrijeme inkriminacije te da li je okrivljenik bio ubrojiv i da li je oštećena sposobna dati valjani iskaz na sudu, naloženo je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećene i okrivljenika.

15. Vještakinja prof. prim. dr. sc. FIF, psihijatrica i subspecijalistica forenzičke psihijatrije, u nalazu i mišljenju je utvrdila da je oštećena u vrijeme inkriminacije trpjela određenu razinu psihičkog stresa koji se može dijagnostički okarakterizirati kao klinička slika anksiozno-depresivne simptomatologije u sklopu prilagodbe na nove uvjete života, kulturne i jezične barijere dolaskom u novu zemlju, osjećaja izoliranosti i izostanka podrške socijalne mreže i kao rezultat kontinuiteta narušenog bračnog odnosa između nje i okrivljenika. Kao rezultat svega navedenog kod oštećene se intenzivirao strah od gubitka roditeljske uloge nad mlt. sinom i strah od deportacije u Keniju, te osjećaja ugroženosti od strane okrivljenika i njegovog ponašanja u odnosu na nju. To je dodatno potenciralo kliničku sliku prolongiranog anksiozno-depresivnog poremećaja. Vještakinja je utvrdila da je oštećena sposobna dati vjerodostojan iskaz, te nije pronašla znakove koji ukazuju na njenu sklonost sugestibilnosti. U odnosu na okrivljenika vještakinja je zaključila da je mogao shvatiti značenje svog postupanja i upravljati svojom voljom jer nema znakova da je u vrijeme inkriminacije patio od neke duševne bolesti, poremećaja ovisnosti ili ličnosti. Međutim, utvrdila je da je okrivljenik osoba kod koje su uočene određene crte ličnosti u smislu impulzivnosti, te sklonosti rizičnom ponašanju i nekritičnost prema svojim postupcima uz određene narcističke crte ličnosti i da bi bilo potrebno osigurati mu određeni oblik psihološke pomoći u namjeri da stekne uvide u vlastite rizične obrasce u ponašanju i korekciju istih, te da se nauči samokontroli i ovladavanju impulzivnih postupaka i reakcija.

16. Vještakinja doc. dr. sc. Marina Perković-Kovačević, specijalist kliničke psihologije, u svom nalazu i mišljenju je zaključila da je oštećena sposobna valjano i istinito iskazivati o proživljenim događajima. Oštećena nema sklonosti konfabuliranju i nije uočena pojačana sugestibilnost, već ošt. daje konzistentan narativni opis spornih događaja iznoseći kontekstualne detalje pri čemu je emocionalna pratnja oštećene sukladna opisivanim sadržajima i prirodi navedenih događaja. Oštećena ima kapacitet za opservaciju i komunikaciju, te sposobnost pamćenja. Iskaz oštećene ima unutarnju i vanjsku konzistenciju što sa psihologijskog aspekta upućuje na autentičnost doživljaja. Vještakinja nije utvrdila postojanje motivacijskih faktora da bi oštećena lažno teretila okrivljenika. Vještakinja nije utvrdila postojanje dubljih psihopatoloških elemenata, niti psihotičnost ili ovisnost, koji bi isključivali sposobnost oštećene za davanje valjanog iskaza. U odnosu na okrivljenika vještakinja je utvrdila da je bio sposoban svjesno prosuđivati svoje postupke i kontrolirati svoje ponašanje. Dakle, okrivljenik je bio sposoban razumjeti značenje svojih postupaka i upravljati vlastitim ponašanjem.

17. Ispitana na raspravi vještakinja dr. sc. Dodik Čurković, psihijatar, je iskazala da je kod okrivljenika opazila postojanje osjećaja određene superiornosti u odnosu na okolinu u kojoj se nalazi, te da je emocionalno labilniji i plačljiv kada iskazuje o nekim situacijama, kao i da sebe uglavnom prikazuje kao žrtvu. Okrivljenik je negativno usmjeren prema supruzi i slabo je kritičan prema svojim ponašanjima tijekom zajedničkog života sa oštećenom. Vještakinja dr. sc. J, psiholog, ispitana na raspravi iskazala je da je konačni zaključak pisanog vještačenja utemeljen na dubinskom forenzičkom intervjuu i rezultatima testiranja psihodijagnostičkim instrumentima, te opservacijom ponašanja oštećene od početka do kraja vještačenja.

18. Slijedom izvedenih dokaza i tako utvrđenih činjenica izvan razumne sumnje dokazano je da je opt. FI počinio kazneno djelo za koje je optužen. Nisu dokazane one činjenice koje bi predstavljale ispričavajuće razloge, a optuženikova ubrojivost i svijest o protupravnosti nije dovedena u pitanje.

19. Treba naglasiti da su odlučne činjenice dokazane na temelju uvjerljivog, detaljnog i okolnosnog iskaza oštećene koja je ispitana na dokaznom ročištu, ali i na raspravi. Oba njena iskaza čine jednu cjelinu na kojoj je zasnovana osuđujuća presuda. Osim iskaza žrtve, za odluku o krivnji važne su bile i dvije poruke koje je optužba priložila kao dokaze i koje potvrđuju navode oštećene o tome da je okrivljenik vikao na nju i da je ona zbog toga plakala i tražila pomoć od prijateljice da ju odveze s Paga. Nadalje, uvjerljivost i autentičnost njenog iskaza potkrepljuju zaključci kombiniranog psihijatrijsko-psihološkog vještačenja koje je sačinjeno sukladno pravilima struke, detaljno je i potpuno, te je razumljivo, objektivno i cjelovito. Kao takvo, ovo kombinirano vještačenje je vjerodostojan dokaz i sud je prihvatio kao dokazane sve prethodno detaljno citirane zaključke i mišljenja, odnosno ekspertize obje stalne sudske vještakinje.

20. Svjedočki iskazi okrivljenikove majke i očuha nisu vjerodostojni dokazi jer u ovom kaznenom postupku one iskazuju pristrano želeći pogodovati optuženiku. Naime, oba ova svjedoka obrane u bitnom suglasno tvrde da je predmetni brak bio ''idiličan i fantastičan'', iako sam optuženik ne tvrdi da je tome bilo tako. Štoviše, on u obrani navodi da je u njegovom braku bilo dosta problema i nesuglasica. Nadalje, iz (pre)opsežne dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Đakovo (svežanj 2-5 spisa) između ostalog proizlazi kako optuženik u razgovoru sa stručnom suradnicom Marijom Knežević mag. psih., navodi da je glavni razlog njihovih bračnih problema bio ''spajanje dva nespojiva karaktera'', te da TI nije bila svjesna da će se njihov bračni život razlikovati od ljetne romanse koju su imali u Keniji i da nije željela surađivati i uspostaviti kompromisan odnos te da se odbijala prilagoditi životu u Hrvatskoj… pa je njihov bračni suživot postao nemoguć''. Dakle, evidentno je da ni sam okrivljenik ne smatra da su bračni odnosi između njega i supruge bili ''idilični'' ili ''fantastični'', kao što to sasvim nekritički iskazuju imenovani svjedoci obrane. Optuženik je tijekom ovog postupka uporno želio uvjeriti sud da je oštećena izmislila sve predmetne optužbe samo zato što je željela osigurati bolji procesni položaj tijekom brakorazvodne parnice. Ipak taj navodni motiv oštećene ovaj sud nije prihvatio kao plauzibilan jer je teško povjerovati da bi oštećena kao strana državljanka i majka djeteta od tri godine svjesno lagala zato da bi iz jedine poznate sredine (malo slavonsko selo) zajedno s djetetom bila smještena u neku nepoznatu kuću s nepoznatim osobama na neodređeno vrijeme i to u sredinu u kojoj ne zna jezik, niti ima bilo koga bliskog ili poznatog. Sve to je zapravo sasvim neuvjerljivo. Mnogo je uvjerljiviji zaključak da oštećena govori istinu, tj. da ju je optuženik doista u braku duže vremena ponižavao, da ju je vrijeđao, psovao joj i da joj je u dva navrata fizički naudio, kao i da joj je prijetio da će ju vratiti u Keniju. Nanosio joj je intenzivnu duševnu i tjelesnu bol i zbog svega toga oštećena ga se bojala.

21. Stoga sud smatra dokazanim sve relevantne činjenice koje čine zakonska obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 zato što je tužitelj uspio dokazati da je optuženik u razdoblju od gotovo četiri godine u ozbiljnoj mjeri kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji na štetu svoje supruge TI čime ju je doveo u ponižavajući položaj omalovažavajući i vrijeđajući ju, te fizički ju napadajući, na način i u vrijeme kako je to detaljno navedeno u izreci presude. Optuženik je u svom postupanju ostvario nužno zakonsko obilježje djela jer je postupao protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji. Navedenom odredbom zakonodavac je definirao što znači nasilje u obitelji, pa je tako između ostalog u Zakonu navedeno da nasilje u obitelji predstavlja tjelesno nasilje, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost . U svom postupanju prema supruzi optuženik je prekršio upravo citirane odrednice nasilja u obitelji. Dakle, sud nije prihvatio obranu optuženika smatrajući ju isključivo usmjerenom na izbjegavanje i umanjivanje vlastite krivnje. Navodi oštećene su vjerodostojni jer su suvisli i okolnosni, te je ona kao svjedokinja dovoljno uvjerljivo i detaljno opisala kritično ponašanje supruga prema njoj u inkriminiranom razdoblju. Treba dodati da su iskazi svjedokinja socijalnih radnica ĐI i PI bili od sekundarnog značaja jer one zapravo nemaju nikakvih izravnih saznanja o predmetnim događajima u obitelji FI. Ipak, obje ove svjedokinje u bitnom ponavljaju žrtvine navode o zlostavi i nasilju u obitelji koje im je ona ispričala kad je smještena sigurnu kuću.

22. Na ovaj način dokazano je da je optuženik djelo počinio s izravnom namjerom (tzv. dolus drugog stupnja) jer je znao što čini i bio je svjestan protupravnosti svojih postupaka, te je bio siguran da će vrijeđajući suprugu, fizički ju napadajući i ponižavajući, ostvariti obilježja kaznenog djela.

23. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir stupanj krivnje optuženika, svrhu kažnjavanja, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i sve okolnosti koje utječu na to da kazna po mjeri bude lakša ili teža (otegotne i olakotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

24. Kao olakotne činjenice sud je uzeo u obzir da je optuženik neosuđivana osoba, da je da je otac mlt. djeteta koji se trudi oko njegovog odgoja i odrastanja te da se pristojno ponašao tijekom suđenja. Činjenice koje bi predstavljale o tegotne okolnosti sud nije utvrdio.

25. Stoga, imajući u vidu opću svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, sud je optuženika proglasio krivim i osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. No, sud je uvjerenja da nije neophodno izvršenje izrečene kazne zatvora jer smatra da će se ciljevi opće i specijalne prevencije u odnosu na optuženika postići i uvjetnom osudom.

26. Zato je optuženiku izrečena uvjetna osuda, te je odgođeno izvršenje kazne zatvora u trajanju od jedne godine i ta se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. To je kaznenopravna sankcija koja je pravična, pravedna i adekvatna društvenoj opasnosti počinjenog kaznenog djela i počinitelja. Izricanjem kazne bez njezina izvršenja bit će jasno izražen društveno-moralni prijekor zbog počinjenog koji će dostatno djelovati na optuženika, kao i na sve ostale da ubuduće ne čine kaznena djela, te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja , a ujedno će omogućiti počinitelju društvenu reintegraciju.

27. Iako je optuženik proglašen krivim, oslobođen je od obveze naknade troška postupka jer je sud utvrdio da je opt. lošeg imovnog stanja, da je nezaposlen i da nije vlasnik nekretnina, niti vrednijih pokretnina, kao i da skrbi za mlt. dijete, pa bi plaćanjem troška ovog kaznenog postupka dospio u takvu situaciju u kojoj bi došlo u pitanje njegovo uzdržavanje, kao i djeteta kojeg je dužan uzdržavati.

28. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 11. ožujka 2025.

S U D A C

Ivan Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. ODO Osijek na KO-DO-18/2024

2. Opt. FI

3. Branitelj Matko Mamilović, odvjetnik iz Našica

nakon pravomoćnosti

4. Ošt. II