Poslovni broj: Usž-3429/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AZU iz [adresa], s boravištem u [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička 32, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-579/2025-5 od 3. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-579/2025-5 od 3. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu kao nedopuštenu pozivom na članak 46. stavak 1. točku 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24.; dalje: ZUS).
2. Tužitelj pobija zakonitost prvostupanjskog rješenja zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da sud nije održao glavnu raspravu iako je to tužitelj izričito tražio, čime je počinjena apsolutno bitna povreda postupka. Sud nije postupio sukladno pravilima kontradiktornosti jer tužitelju nije omogućeno očitovanje na priloge odgovora na tužbu, iako se na iste poziva u obrazloženju.
2.1. Tuženik i prvostupanjski sud nisu pravilno ocijenili predmet postupka. Ne radi se o naplati troškova upravnog spora, već šutnji uprave, propustu tuženika da odluči o prigovoru tužitelja podnesenom prema Zakonu o općem upravnom postupku . Tužitelj je tražio da se tuženiku naloži donošenje odluke o prigovoru tužitelja od 26. ožujka 2025., koju nije donio u propisanom roku. Tuženik je o prigovoru odlučio dopisom od 15. travnja 2025. koji je tužitelj zaprimio nakon podnošenja tužbe, 30. travnja 2025., pri čemu ističe da upravno postupanje kojim prestaje šutnja administracije završava dostavom rješenja stranci.
2.2. Tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi osporavano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje troškove sastava tužbe i žalbe.
3. Tuženik nije odgovorio na žabu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu i da time nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj spor radi šutnje uprave pokrenuo u postupku naplate troškova spora. Tužitelj je 26. ožujka 2025. podnio prigovor tuženiku kojim je tražio isplatu troškova upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura. Iz očitovanja tuženika i spisa proizlazi da je isplata troškova izvršena 3. ožujka 2025., dakle prije podnošenja prigovora. Tuženik je na prigovor odgovorio dopisom od 15. travnja 2025. te dostavio potvrdu o uplati.
7. Kraj takvog stanja stvari pravilan je stav prvostupanjskog suda da se ovdje ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Naime, tužitelj je imao ovršnu ispravu, presudu kojom su mu dosuđeni troškovi, i mogao je tražiti prisilnu nap latu putem Financijske agencije. Osim toga, uplata troškova bila mu je izvršena prije podnošenja prigovora tuženiku.
8. Da bi se neka stvar smatrala upravnom ona mora biti zakonom određena kao upravna stvar ili mora biti stvar o kojoj, u upravnom postupku, odlučuje zakonom određeno nadležno javnopravno tijelo. Ulaganje prigovora u predmetu koji nije upravne prirode jer se radi o prigovoru o plaćenim troškovima spora nije postupanje u smislu članka 3. ZUS-a jer se ne radi o postupanju koje ima neposredni učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka, niti se radi o postupanju u određenoj upravnoj stvari koje bi bilo u nadležnosti tuženika, u smislu članka 2. ZUP-a.
9. S obzirom na sadržaj zahtjeva kako ga je postavio tužitelj, imajući u vidu naprijed navedeno, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o upravnoj stvari u smislu članka 2. ZUP-a, niti se traženim odlučuje o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu članka 3. ZUS-a, pa se ne može raditi niti o šutnji uprave.
10. Slijedom navedenog, pobijano je rješenje pravilno i zakonito te ovaj Sud nema pravne mogućnosti za usvajanje žalbe iz razloga koje navodi tužitelj kao niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a, u vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a, odbiti žalbu kao neosnovanu (točka I. izreke).
12. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke).
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
