Poslovni broj: K-374/24-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Mirku Aužini, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Tokić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv optuženog MĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1416/23 od 13. listopada 2023., izmijenjene 18. prosinca 2025., nakon održane javne rasprave 11. ožujka 2026., u prisutnosti državnoodvjetničkog savjetnika OKDO-a u Zagrebu ĆĆ, optuženog MĆ i branitelja optuženog odvjetnika Marka Mučnjaka, dana 16. ožujka 2026., objavio je, a 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin M i Ć rođene S, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, industrijski mehaničar, sa završenom SSS, zaposlen u „Eco Card“ sa mjesečnim primanjima od 850,00 eura, razveden, otac jednog maloljetnog djeteta, bez imovine, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

- dana 2. srpnja 2023., oko 17,00 sati, u Zagrebu, tijekom telefonskog razgovora sa svog mobilnog uređaja broja [broj telefona] nazvao bivšu suprugu GĆ, tijekom telefonskog razgovora u svezi njihove zajedničke maloljetne kćerke BĆ, u nakani da zastraši GĆ vikao na imenovanu i rekao joj: “Nasilno ću vam ući u kuću, uselit ću se, šta to radite, bit će krvi”, te da će ju ubiti te je oštećena prekinula razgovor, a navedene riječi su kod GĆ izazvale ozbiljan osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,

- dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi SĆ se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (OSAM) MJESECI.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom MĆ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MĆ se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 4. srpnja 2023. do 5. srpnja 2023.

V. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje: ZKP/08) optuženi SĆ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura, a koji trošak je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog MĆ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

2. Optuženi SĆ pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik o zaprimanju kaznene prijave i to samo u dijelu koji se odnosi na podnositelja i datum podnošenja (list 7 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta III. PP Zagreb od 4. srpnja 2023. (list 11 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00159098 (list 12 spisa), izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 02. srpnja 2024. osim dijela koji sadrži obavijesne razgovore (list 117 - 119 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Dubrava od 29. rujna 2025. ( list 124 spisa) i dopis Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 13. siječnja 2026. (list 143 spisa), uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi žrtve GĆ od 12. srpnja 2023. (list 39-40 spisa) i 13. rujna 2024. ( list 85-87 spisa), te su reproducirani iskazi svjedokinje BĆ od 09. listopada 2023. (list 45 spisa) i 16. svibnja 2025. (poleđina lista 99 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 130-133 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na kraju dokaznog postupka, optuženi je naveo da u cijelosti ostaje kod obrane koju je iznio pred državnim odvjetnikom 5. srpnja 2023. i na raspravi 18. prosinca 2025. Potom je sud na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 reproducirao obranu optuženog od 5. srpnja 2023. (poleđina lista 30 spisa), te je pročitao obranu optuženog od 18. prosinca 2025. (list 137 -138 spisa). U svojoj obrani od 5. srpnja 2023., optuženi je naveo kako povremeno dolazi u Zagreb kako bi odvezao kćer na vikend u [adresa] i onda je vraća nedjeljom nazad u Zagreb kod bivše supruge. Predmetni vikend kćerku je preuzeo u četvrtak ili petak te je trebala biti kod njega 10 dana, no mlt. BĆ je vezana za majku te su se vratili 2. srpnja 2023. u Zagreb. Ističe kako je zvao bivšu suprugu GĆ, no ona nije htjela otvoriti vrata iako joj je govorio da je doveo kćer, na što mu je oštećena rekla da neće otvoriti vrata jer je kćer kod njega trebala biti još deset dana. Rekao joj je da ako ne otvori vrata da će zvati policiju što je i učinio.To se događalo oko 13 ili 14 30 sati, a oštećena je otvorila vrata kada je došla policija, a policijski službenici su je pitali zašto ne želi preuzeti kćer, na što im je ista kazala „zato jer nemam novaca”, te je te prigode potpisala zapisnik da se odriče uzdržavanja kćeri. Kćerka se uznemirila i plakala, on je rekao da ide prošetat pola sata, pa je bivša supruga zvala Hitnu pomoć, a on je otišao u [adresa]. Potom je oštećenoj poslao poruku što je bilo i tu je bio kraj jer su ga bivša supruga i kćer blokirale na mobitelu zbog čega nije mogao doći niti do jedne niti do druge. Između njih nije bilo svađe, možda su razgovarali 2. srpnja 2023., ali nije joj uputio prijetnje, a zadnji put su razgovarali preko telefona prije dolaska policije. U svojoj obrani od 18. prosinca 2025. optuženi je naveo da u prvom redu želi kazati da je u inkriminirano vrijeme kao i danas stanovao u [adresa] te bi povremeno dolazio po kćer BĆ u dogovoru sa GĆ te bi ista boravila određeno vrijeme kod njega u [adresa] pa je tako i kritične prigode ista otišla kod njega u [adresa], međutim u Zagreb ju je vratio za vikend, konkretno radilo se o nedjelji s time da je prethodno i obavijestio GĆ da će u Zagreb vratiti Klarisu jer u ponedjeljak mora ići na posao. Dolaskom u Zagreb na adresu [adresa] kucao je na vrata stana međutim vrata su bila zaključana, a GĆ nije otvarala vrata. To se sve događalo između 12,30 do 13,00 sati te GĆ unatoč tome što je ispred vrata govorio da otvori jer je doveo BĆ nije željela otvoriti vrata zbog čega je kontaktirao socijalnu radnicu Violetu, to nije bila njihova socijalna radnica već se radilo o dežurnoj socijalnoj službi Dubrava te je istoj ispričao cjelokupnu situaciju koju je zatekao na što mu je socijalna radnica kazala da u tom slučaju nazove policiju. Potom je pozvao policiju te je i njima objasnio cjelokupnu situaciju te je policijska patrola na adresu [adresa] došla za nekih 10 minuta. Oštećena je otvorila vrata tek po dolasku policijskih službenika, međutim nije htjela preuzeti dijete te je te prigode navela da nije sposobna brinuti se za dijete, a nakon što su policijski službenici s njom obavili razgovor oni su mu kazali da može uzeti kćer. Zbog ovakve situacije se BĆ uznemirila, počela je plakati te je on kazao da će otići na sat vremena te da će se potom vratiti te sukladno uputi policijskih službenika uzeti kćer te je odvesti ponovno u [adresa]. Sat vremena je bio u jednom trgovačkom centru, a kada se vratio ispred kuće je zatekao hitnu službu te je pitao GĆ što je bilo, a ista mu je kazala da se BĆ uznemirila te da će je odvesti u Psihijatrijsku bolnicu na Britancu. Istoj je kazao da će onda nazvati kasnije da vidi što se događa te je zvao Psihijatrijsku bolnicu i dobio informaciju da je BĆ primljena u bolnicu ali su mu kazali da bi bilo najbolje da dođe u ponedjeljak, da razgovara sa doktorom što je učinio u ponedjeljak s time da je napomenuo da je BĆ na psihijatriji bila zadržana 3 tjedna, a on je svaki dan dolazio i pričao sa doktorom, međutim nakon 3 tjedna BĆ je bila smještena u udomiteljsku obitelj s time da njega o tome nije nitko obavijestio već su prilikom otpuštanja iz bolnice obavijestili samo GĆ, a kako je ona kazala da se ne može brinuti o BĆ, ista je smještena u udomiteljsku obitelj u kojoj je ostala narednih 6 mjeseci. Nakon što je inkriminiranog dana GĆ zajedno s BĆ i djelatnicima hitne pomoći napustila adresu [adresa] nije se čuo niti sa GĆ a niti sa Klarisom a isto tako niti jednoj niti drugoj nije slao nikakve poruke. Kada mu je predočeno da je prilikom davanja obrane u prethodnom postupku kazao da je nakon odlaska hitne pomoći GĆ poslao poruku što je bilo sa BĆ odgovorio je da dopušta mogućnosti da joj je takvu poruku poslao, međutim decidirano je naveo da nije dobio nikakav odgovor, a da je tome tako je razvidno i iz činjenice da je već u ponedjeljak otišao u psihijatrijsku bolnicu da bi vidio što je s BĆ. Njemu niti BĆ niti GĆ nije poslala nikakav nalaz koji se odnosi na BĆ a to ne samo onoga dana kada je ista završila u bolnici nego općenito već je on tek nakon mjesec dana od socijalne službe dobio psihijatrijski nalaz koji se odnosi na smještaj BĆ u bolnici. Ponovio je da je njegov zadnji razgovor s GĆ bio ispred kuće dok se tu nalazila hitna tako da se nakon odlaska hitne kako je naveo s njom nije čuo pa samim time istoj nije niti uputio riječi prijetnje koje mu se stavljaju na teret. Želio je pojasniti da je BĆ završila u psihijatrijskoj bolnici u srpnju 2023. i to nakon što je po nju došla hitna kako je opisao u svojoj obrani, ista je provela 3 tjedna u psihijatrijskoj bolnici, nakon toga je živjela sa majkom do prosinca 2023. te u tom razdoblju nije niti kontaktirao s kćerkom a nije niti telefonskim putem mogao doći u kontakt niti sa BĆ niti sa GĆ jer su ga iste blokirale, a onda je BĆ u prosincu završila u udomiteljskoj obitelji jer je GĆ kazala da se ne može o njoj brinuti. Na posebno pitanje zamjenika branitelja je odgovorio da su odnosi sa GĆ do inkriminiranog događaja bili u redu, međutim nakon što je BĆ završila u psihijatrijskoj bolnici odnosno nakon 02. srpnja 2023. on i GĆ su prekinuli sve odnose te ne razgovaraju, a što se tiče odnosa između njega i BĆ kazao je da su i ranije bili u odličnim odnosima pa tako i sada, ista je kod njega, odnosno on je samohrani otac koji o njoj brine uz pomoć majke koja ima 72 godine te su za sve ovo vrijeme poboljšali svoj odnos. Na posebno pitanje zastupnika optužbe je odgovorio da ne zna razloge zbog kojih ga je BĆ blokirala, to bi trebalo nju pitati. Prije inkriminiranog događaja nije imao nikakve mjere opreza dok su mu nakon inkriminiranog događaja određene mjere opreza samo u odnosu na bivšu suprugu. Na posebno pitanje suda je odgovorio da nikada ranije pa tako niti inkriminirane prigode nije prijetio niti oštećenoj a niti BĆ. Ne zna zašto ga je oštećena prijavila za inkriminirani događaj jer joj nije prijetio, čak te prigode se nisu nešto posebno posvađali. Ne zna zašto je BĆ na dokaznom ročištu lagala da je inkriminirane prigode rekao da će biti krvi i da je prije toga prijetio oštećenoj da će je ubiti, s time da je BĆ na dokaznom ročištu kazala da bi više voljela biti s majkom, a onda je završila u udomiteljskoj obitelji gdje joj majka niti jednom nije došla u posjet, tako su mu rekli u udomiteljskoj obitelji s time da je svaki vikend kroz razdoblje od 6 mjeseci koliko je BĆ bila u udomiteljskoj obitelji njoj dolazio u posjet.

5. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene GĆ kao istinit i vjerodostojan obzirom da je na životan i logičan način opisala cjelokupnu povijest odnosa sa optuženim tako i cjelokupnu dinamiku zbivanja inkriminirane prigode, odnosno sadržaj telefonskog razgovora sa optuženim te riječi prijetnje koje joj je prilikom tog razgovora uputio. Navedeni iskaz oštećene je u bitnim dijelovima potvrđen iskazom svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta, koja se inkriminrane prigode nalazila pored oštećene te je jasno mogla čuti sadržaj telefonskog razgovora optuženog i oštećene, koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan, za razliku od iskaza kojeg je dala pred ovim sudom 16. svibnja 2025. (a što će biti analizirano u nastavku presude), te iskaz oštećene zajedno sa iskazom svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta čini zaokruženu cjelinu na temelju čega je sud utvrdio sve okolnosti samog događaja.

6. Ovdje u prvom redu treba kazati kako je nesporno da su optuženi i oštećena bivši bračni drugovi, s time da je oštećena u svom iskazu navela da je brak razveden 2017. godine i to zbog trajno narušenih odnosa, pri čemu je pojasnila da je ranije od optuženog dobivala slične prijetnje kao i inkriminirane prigode, odnosno da joj je prijetio da će je ubiti i prebiti. Iskazujući na dokaznom ročištu svjedokinja BĆ je vezano za međusobni odnos optuženog i oštećene navela da im je otac, dakle njoj i majci godinama govorio da će ih ubiti. S druge strane optuženi je opisujući njegov odnos sa oštećenom naveo da su njegovi odnosi sa oštećenom do inkriminiranog događaja bili u redu, da nikada ranije nije prijetio niti oštećenoj, a niti Klarisi. U pogledu međusobnih odnosa između optuženog i oštećene sud je prihvatio iskaz oštećene kao istinit i vjerodostojan, a koji iskaz je u pogledu ponašanja optuženog prema oštećenoj u vidu ranijih prijetnji u skladu sa iskazom svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta, a koji iskaz sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan, a koji je imenovana svjedokinja dala tri mjeseca nakon inkriminiranog događaja, za razliku od iskaza koji je dala pred ovim sudom 16. svibnja 2025., kada je negirala da bi optuženi ranije upućivao prijetnje njoj i oštećenoj, a koji iskaz sud nije prihvatio kao istinit i vjerodostojan, već je po ocjeni suda takav iskaz usmjeren na eskulpaciju optuženog zbog promijenjenih životnih okolnosti koje su uslijedile nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, obzirom da je svjedokinja BĆ godinu i pol dana prije davanja iskaza pred ovim sudom započela stanovati sa optuženim, a iz njezinog iskaza proizlazi da zamjera oštećenoj određene stvari, slijedom čega je sud utvrdio da je ista upravo zbog činjenice da živi sa ocem i da majci zamjera određena postupanja prema njoj, a i da je ranije već bila u udomiteljskoj obitelji promijenila svoj iskaz kako bi očuvala odnos sa optuženim i sa njim nastavila živjeti, jer bi zasigurno došlo do poremećaja u njihovim međusobnim odnosima da je ista ostala kod svog ranijeg iskaza sa dokaznog ročišta. Pored toga, treba kazati kako svjedokinja BĆ nije dala nikakvo razumno ni logično objašnjenje za promjenu iskaza, osim što je rekla da je smatrala da ako tako kaže da je mislila da će ostati sa majkom, a nije htjela odgovoriti na pitanje da li joj je netko sugerirao da to kaže ili je sama izmislila. Pored toga sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi oštećena i svjedokinja BĆ u svom iskazu na dokaznom ročištu neistinito iskazivale o prošlim događajima koji se optuženom ne stavljaju na teret, a takvo ponašanje optuženog kako su ga iste opisale je očigledno pridonijelo tome da odnosi između optuženog i oštećene postanu u toj mjeri narušeni da dođe do prekida bračne zajednice te su iste po ocjeni suda opisale ono što se ranije događalo u krugu njihove obitelji isključivo kako bi ukazale da se inkriminirane prigode nije radilo o izoliranom incidentu, a ne da bi neosnovano i lažno iskazivale o međusobnim odnosima sa optuženim i ranije upućenim prijetnjama. S druge sud nije prihvatio obranu optuženog da nikada ranije nije prijetio oštećenoj, a niti BĆ obzirom da je obrana optuženog u tom dijelu suprotna iskazu oštećene i svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, te po ocjeni suda optuženi nastoji prikazati da nikada ranije nije bilo sukoba sa oštećenom, a niti sa BĆ, pa tako i da im nikada ranije nije prijetio, samo kako bi od sebe otklonio kaznenopravnu odgovornost za predmetni događaj, odnosno kako bi pokušao prikazati da nasilno postupanje nije način njegove komunikacije i rješavanja međusobnih nesuglasica.

7. Što se tiče samog inkriminiranog događaja sud je iz obrane optuženog te iskaza oštećene i svjedokinje BĆ utvrdio da je istom prethodio odlazak BĆ u [adresa] kod optuženog te potom njezin povratak u Zagreb zajedno sa optuženim na adresu [adresa] gdje je BĆ stanovala za oštećenom GĆ. Isto tako utvrđeno je kako je te prigode došlo do nesuglasica između oštećene i optuženog zbog neslaganja oko daljnje skrbi vezano za njihovu malodobnu kćer zbog čega je i intervenirala policija na poziv optuženog koji je zatražio njihovu intervenciju iz razloga što oštećena na adresi [adresa] nije htjela preuzeti dijete (BĆ), dok iz policijskog izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji od 2. srpnja 2023. proizlazi da između optuženog i oštećene nije bilo verbalnog niti fizičkog sukoba. Nadalje, iz suglasnih iskaza oštećene, svjedokinje BĆ i obrane optuženog proizlazi da se zbog navedenih događanja svjedokinja BĆ uznemirila zbog čega je pozvana hitna pomoć, a upravo nakon tog događaja iskazi oštećene, svjedokinje BĆ i optuženog u pogledu daljnje dinamike događaja se međusobno razilaze.

8. Naime, oštećena GĆ je u svom iskazu od 12. srpnja 2023., koji je pročitan uz suglasnost stranka, a kod kojeg je ostala i kada joj je isti predočen na raspravi 13. rujna 2024., a koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, navela da je sa BĆ, obzirom da je bila uznemirena nakon povratka iz [adresa] otišla u Kukuljevićevu bolnicu, a nakon što su završili pregled da je BĆ blokirala broj od optuženog te rekla da ga više ne želi vidjeti ni čuti, a kada je došla doma da je optuženom poslala nalaz od BĆ i napisala mu je da ga je BĆ blokirala, nakon čega ju je u 16,59 sati nazvao optuženi i prijetio „nasilno ću vam ući u kuću, uselit ću se, šta to radite bit će krvi”, s time da je na raspravi 13. rujna 2024. navela da je optuženi te prigode govorio i da će ju ubiti. Pojasnila je da je prilikom davanja iskaza 12. srpnja 2023. bila uznemirena pa da se tada nije mogla sjetiti svih detalja, pa tako i toga da joj je optuženi govorio da će je ubiti, međutim i na toj raspravi je navela ono što je naprijed analizirano, a što je u svom iskazu na dokaznom ročištu navela i BĆ da takvo postupanje optuženog nije izolirani incident. Također, oštećena je u svom iskazu navela da je BĆ mogla čuti pijetnje koje joj je uputio optuženi jer se nalazila pored nje. U svom iskazu na dokaznom ročištu svjedokinja BĆ je potvrdila iskaz oštećene da ju je optuženi nazvao na telefon i da joj je prijetio govoreći „bit će krvi, neće biti dobro”, kao i da je još nešto govorio, a to da je mogla čuti jer se optuženi glasno derao. Isto tako imenovana svjedokinja je navodeći riječi prijetnje koje je optuženi uputio oštećenoj navela i da im je otac (optuženi) godinama prijetio da će ih ubit, te da ga zbog svega toga nije htjela viđat. Iako svjedokinja BĆ nije u svom iskazu navela sve one riječi prijetnje kao što ih je navela oštećena GĆ treba kazati da to nije utjecalo na vjerodostojnost njihovih iskaza na način da ih je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, s time da po ocjeni suda nije niti realno očekivati da bi svjedokinja BĆ mogla baš u cijelosti točno prenijeti riječi prijetnje koje je optuženi uputio oštećenoj, već je životno i logično da se oštećena kojoj su prijetnje upućene najbolje, odnosno najtočnije sjećala svih riječi koje je izrekao optuženi, međutim svjedokinja BĆ je opisujući sadržaj telefonskog razgovora između optuženog i oštećene na dokaznom ročištu suštinski potvrdila iskaz oštećene. Ovdje treba kazati da na ocjenu vjerodostojnosti iskaza BĆ sa dokaznog ročišta nije utjecala činjenica da je ista predmetni događaj smjestila u vrijeme dok je trajala škola, što ne bi odgovaralo datumu 2. srpnja 2023., obzirom da je događaj bio za vrijeme školskih praznika, međutim ista je u nastavku svog iskaza navela da je sa oštećenom idući dan otišla na policiju kako bi te prijetnje prijavili, što odgovara datumu podnošenja kaznene prijave, pa je razvidno da je ista iskazivala o predmetnom događaju. Iz iskaza oštećene i svjedokinje BĆ jasno proizlazi da je i inkriminirane prigode najprije došlo do verbalnog sukoba između oštećene i optuženog zbog neslaganja oko daljnje skrbi vezano za BĆ, da je zbog toga intervenirala policija, a kasnije i hitna pomoć koja je odvela BĆ u bolnicu zbog njezine uznemirenosti, nakon čega je BĆ očigledno zbog ranijeg ponašanja optuženog koji je dulje vrijeme njoj i oštećenoj upućivao prijetnje, što je svoj nastavak u vidu međusobnog neslaganja optuženog i oštećene dobilo i po povratku iz [adresa] odlučila blokirati broj optuženog iz razloga što je sama navela u svom iskazu, odnosno da ga više nije htjela viđat, međutim oštećena je očito vodeći se prvenstveno time da i otac mora biti upoznat s onim što se događa sa BĆ istom nakon liječničkog pregleda poslala liječnički nalaz te ga upoznala sa činjenicom da je BĆ blokirala njegov broj, što je po ocjeni suda dovelo do njegove revoltiranost cjelokupnim događanjima te je kao i mnogo puta ranije svoje nezadovoljstvo i nesuglasice sa oštećenom odlučio riješiti ispoljavanjem verbalnog nasilja zbog čega joj je uputio riječi prijetnje koje je u svojim iskazima navela oštećena,a na dokaznom ročištu u bitnom potvrdila svjedokinja BĆ. Već je naprijed navedeno, prilikom analize ponašanja optuženog u vidu ranijih prijetnji oštećenoj i BĆ da su iste po ocjeni suda opisale ono što se ranije događalo u krugu njihove obitelji isključivo kako bi ukazale da se inkriminirane prigode nije radilo o izoliranom incidentu, a ne da bi neosnovano i lažno iskazivale o međusobnim odnosima sa optuženim i ranije upućenim prijetnjama, a isto vrijedi i za prikaz samog inkriminiranog događaja, te sud ne vidi nikakvog objektivnog razloga zašto bi iste neistinito iskazivale i teretile optuženog da se događaj nije dogodio onako kako su opisale u svojim iskazima, pri čemu je potrebno osvrnuti se na iskaz oštećene sa rasprave 13. rujna 2024., kada je ista prilikom davanja iskaza navela da bi željela povući prijavu zbog zdravstvenog stanja i da želi mir sebi i optuženom, što dodatno potkrepljuje utvrđenja suda da ista nema nikakvog razloga neistinito iskazivati, već da je zbog proteka vremena i očiglednog normaliziranja odnosa u smislu da nije bilo ponavljanja ovakvih situacija, cijeli događaj, ali i ono što se događalo ranije ostavila iza sebe, da se više na to ne želi vraćati, što je po ocjeni suda i bio razlog da se svih detalja nije mogla sjetiti na raspravi 13. rujna 2024., ali s druge strane govori u prilog tome da je ista iskazivala istinito i vjerodostojno kako o samom inkriminiranom događaju tako i upućenim prijetnjama, te o ranijem ponašanju optuženog te da na njezinoj strani ne postoje nikakvi lažni motivi za neosnovano terećenje optuženog jer u protivnom navedeno ne bi izjavila na raspravi.

9. Sud je kako je naprijed navedeno, kao istinit i vjerodostojan prihvatio iskaz oštećene i svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta,međutim svjedokinja BĆ je što se tiče prethodnog ponašanja optuženog prema njoj i oštećenoj drugačije iskazivala na raspravi 16. svibnja 2025., te je sud u točki 6. presude detaljno obrazložio iz kojih razloga ne prihvaća takav njezin iskaz. Osim što je na raspravi 15. svibnja 2025., za razliku od iskaza na dokaznom ročištu svjedokinja na drugačiji način prikazala međusobne obiteljske odnose u vidu ranije upućenih prijetni od strane optuženog, na dijametralno suprotan način je na dokaznom ročištu i raspravi prikazala dinamiku zbivanja inkriminirane prigode. Za razliku od onoga što je navela na dokaznom ročištu, a koji iskaz je sud prihvatio kao istinit i vjerodostojan, što je naprijed obrazloženo, svjedokinja BĆ je u svom iskazu na raspravi navela da nije čula sadržaj razgovora između oštećene i optuženog, a kada joj je predočeno da je na dokaznom ročištu navela da je optuženi inkriminirane prigode govorio oštećenoj da neće biti dobro i da će biti krvi navela je da nije ništa razumjela, a da su te riječi najbolje što je mogla reći kako bi bila sa majkom (oštećenom), međutim po ocjeni suda takav iskaz, jednako kao i dio iskaza sa rasprave koji se odnosi na ranije ponašanje optuženog prema njoj i oštećenoj je usmjeren na eskulpaciju optuženog zbog promijenjenih životnih okolnosti, što je detaljno obrazloženo u točki 6. presude te se stranke radi nepotrebnog ponavljanja upućuju na tu točku presude. Također, po ocjeni suda iskaz svjedokinje BĆ da je to najbolje što je mogla reći je neživotan i nelogičan jer je ista u to vrijeme živjela sa majkom te je sa istom i nastavila živjeti, te nisu postojali nikakvi razlozi za eventualnom diskreditacijom optuženog ili lažnim, neosnovanim terećenjem optuženog, ne samo od strane Klarise, nego i oštećene, te je po ocjeni suda svjedokinja BĆ u svom iskazu na dokaznom ročištu navela one riječi koje je optuženi uputio oštećenoj prilikom telefonskog razgovora i koje je osobno čula, i kojih se mogla sjetiti kada je davala iskaz na dokaznom ročištu.Pored toga, treba kazati kako svjedokinja AĆ nije dala nikakvo razumno ni logično objašnjenje za promjenu iskaza, osim što je rekla da je smatrala da ako tako kaže da je mislila da će ostati sa majkom, a nije htjela odgovoriti na pitanje da li joj je netko sugerirao da to kaže ili je sama izmislila, što sve govori u prilog tome da je njezin iskaz iskonstruiran kako bi od optuženog otklonila kaznenopravnu odgovornost.

10. Nadalje, sud nije prihvatio obranu optuženog niti u pogledu dinamike događanja koja je uslijedila nakon njegovog odlaska sa adrese [adresa] te odlaska svjedokinje BĆ u bolnicu zbog uznemirenosti radi prethodnih događanja po povratku iz [adresa] obzirom da je takva obrana suprotna iskazima oštećene i svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta, što je naprijed obrazloženo, a koje iskaze je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne te se isti uklapaju u cjelokupnu dinamiku zbivanja ne samo inkriminirane prigode nego i ranije u vidu prethodnog nasilnog protupravnog ponašanja optuženog koje se nastavilo inkriminirane prigode nakon što mu je oštećena poslala liječnički nalaz BĆ te je istoj revoltiran cjelokupnim događanjima uputio riječi prijetnje koje su sadržane u činjeničnom opisu. Naime, optuženi u svojoj obrani pokušava prikazati da nakon odlaska BĆ u bolnicu nije razgovarao sa oštećenom, da mu ista nije poslala nikakav nalaz koji se odnosi na njegovu kćer, već da je sam zvao Psihijatrijsku bolnicu i dobio informaciju da je BĆ primljena u bolnicu ali su mu kazali da bi bilo najbolje da dođe u ponedjeljak, da razgovara sa doktorom što je učinio u ponedjeljak s time da je napomenuo da je BĆ na psihijatriji bila zadržana 3 tjedna, a on je svaki dan dolazio i pričao sa doktorom. Ovakvom obranom optuženi nastoji u prvom redu diskvalificirati iskaz oštećene nastojeći prikazati da sa istom inkriminiranog dana nakon odlaska BĆ u bolnicu nije imao nikakav kontakt, već da je sve sam saznao u bolnici obzirom da je BĆ bila zadržana naredna tri tjedna, pa samim time da nije bilo niti potrebe da se telefonski čuje sa oštećenom, te posljedično da istoj nije niti mogao uputiti prijetnje, a s druge strane prikazati da svjedokinja BĆ, kako je to iskazivala na dokaznom ročištu, nije mogla fizički prisustvovati nikakvom telefonskom razgovoru između njega i oštećene za koji je navela da se odvio dok su se ona i oštećena nalazile na adresi stanovanja, jer je ista nakon odlaska u bolnicu bila zadržana naredna tri tjedna. Međutim, sud nije prihvatio obranu optuženog da nakon odlaska BĆ u bolnicu nije bilo kontakta između njega i oštećene, kao što nije prihvatio njegovu obranu da oštećenoj nije uputio riječi prijetnje obzirom da je takva obrana suprotna iskazima oštećene i svjedokinje BĆ sa dokaznog ročišta te materijalnoj dokumentaciji u spisu u vidu dopisa Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 30. prosinca 2025. iz kojeg proizlazi da je BĆ **.**.2023. bila pregledana u hitnoj ambulanti kada nije bilo indicirano bolničko liječenje , što znači da je istog dana otpuštena iz bolnice te je mogla čuti riječi prijetnje koje je optuženi uputio oštećenoj, kako je i sama navela na dokaznom ročištu, iz čega je razvidno kako je cjelokupna obrana optuženog iskonstruirana i usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

11. Da se u konkretnom slučaju radi o ozbiljnim prijetnjama proizlazi iz riječi koje je optuženi uputio oštećenoj, i to “Nasilno ću vam ući u kuću, uselit ću se, šta to radite, bit će krvi”, te da će ju ubiti. Ozbiljnost prijetnje se ocjenjuje ne samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. Tako izgovorene riječi od osobe sa kojom od ranije postoje narušeni međuljudski odnosi i koja je ranije prema oštećenoj u više navrata ispoljavala verbalno nasilje u vidu prijetnji u svakom slučaju predstavljaju ozbiljnu prijetnju oštećenoj da će ju usmrtiti. Radi se o ozbiljnoj prijetnji koja je po svom karakteru i s obzirom na okolnosti objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove ozbiljan osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, što se u konkretnom slučaju i dogodilo kod oštećene GĆ koja je u svom iskazu navela da joj je dosta prijetnji i terora od optuženog, da se uplašila, uznemirila i da je osjetila strah za vlastiti život zbog čega je idućeg dana podnijela prijavu policiji, a zasigurno ne bi podnosila kaznenu prijavu i tako na određeni način zatražila zaštitu da upućene riječi kod iste nisu izazvale strah za vlastiti život i sigurnost.

. 12. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u

njihovoj ukupnosti, ovaj sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog koji oštećenoj upućuje inkriminirane riječi stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje, upravo na način kako mu je to činjeničnim opisom i stavljeno na teret, zbog čega ga je ovaj sud i oglasio krivim, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se u pravu naziva izravna namjera, što znači da je bio svjestan svoga djela, te da je htio radnju počinjenja istog, vršeći i želeći predmetno djelo kao takvo i kao svoje. Naime, sam optuženi je, s obzirom na svoju životnu dob i životno iskustvo bio svjestan da riječi koje izgovara kod oštećene moraju izazvati osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost, a radi se o riječima koje su i objektivno podobne izazvati osjećaj straha za život i sigurnost, te je upravo optuženi i postupao s namjerom da ustraši oštećenu. Radi se o ciljanom i namjernom ponašanju usmjerenom na zastrašivanje adresata uslijed nezadovoljstva i revolta cjelokupnim razvojem događaja nakon odlaska njegove kćeri u bolnicu, što je rezultiralo prekidom odnosa između optuženog i njegove kćeri, za što je očigledno smatrao da dio odgovornosti za takav razvoj događaja leži i na oštećenoj, a što predstavlja samo nastavak ranije narušenih odnosa optuženog i oštećene u kojima optuženi svoje frustracije i nezadovoljstvo rješava ispoljavanjem verbalnog nasilja prema oštećenoj.

13. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 za koje je oglašen krivim jer se radi o prijetnji na štetu bivšeg bračnog druga, odnosno bliske osobe kako do definira članak 87. stavak 9. KZ/11.

14. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

15. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, kako prije tako i nakon počinjenja predmetnog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, da je otac malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti, da se tijekom cijelog postupka uredno pridržavao mjera opreza, dok otegotnih okolnosti sud nije našao. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom, koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni.

16. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, ali je potom optuženom izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je prvenstveno vodio računa da se radi o optuženom koji je kazneno i prekršajno neosuđivan, kako prije tako i nakon počinjenja djela, te koji se tijekom cijelog postupka uredno pridržavao mjera opreza, što ukazuje kako je njegov dosadašnji život bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, tako da se ovo djelo može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženom. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje i ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela, kao što će mu biti omogućeno da pokaže da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da svoje nezadovoljstvo nepovoljnim životnim situacijama u kojima se nađe, koliko god ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe, ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 2 (dvije) godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da nasilno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja, već da se radilo o izoliranom nasilnom ekcesu, te će ujedno imati mogućnost opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti.

17.Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom MĆ se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen ima uračunati vrijeme lišenja slobode od 4. srpnja 2023. do 5. srpnja 2023.

18. Sud je primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, obzirom da kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona (Narodne novine broj:114/23, 36/24 i 136/25 ) nisu blaže za optuženog.

19. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženom je naloženo naknaditi troškove kaznenog postupka razmjerno složenosti i trajanju postupka, te izvedenim dokazima, i to u paušalnom iznosu od 150,00 eura, pri čemu je sud uzeo u obzir da je optuženi zaposlen i ostvaruje mjesečna primanja od 850,00 eura, da je u ovom postupku angažirao izabranog branitelja, te da je otac malodobnog djeteta o kojem je dužan skrbiti,slijedom čega je ocjena suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje njegova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje je dužan uzdržavati, s time da je troškove postupka dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2026.

S u d a c:

Mirko Aužina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. OKDO ZG na broj KO-DO-1416/23

2. optuženi SĆ, [adresa]

3. branitelj optuženog, odvjetnik Marko Mučnjak

4. oštećena GĆ – nakon pravomoćnosti