Poslovni broj: Usž-200/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽJ, državljanina Alžirske Narodne Demokratske Republike, smješten u Prihvatnom centru za strance, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3717/2025-10 od 29. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3717/2025-10 od 29. listopada 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Uprave za granicu, Prihvatnog centra za strance, klasa: UP/I-034-02/25-01/21, urbroj: 511-01-65- 25-1 od 24. rujna 2025. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev za besplatnu pravnu pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu po odvjetniku Stjepanu Babiću te zahtjev za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika, pod točkom I. izreke, tužitelju, državljaninu Alžirske Narodne Demokratske Republike, produljen je smještaj u Prihvatnom centru za strance, dok je točkom II. izreke određeno da se smještaj produljuje za još tri mjeseca od dana isteka prethodnog rješenja o produljenju.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je ograničenje kretanja s ciljem prisilnog udaljenja nužno ocjenjivati imajući u vidu članak 5. stavak 1. točku f) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koji dopušta pritvor osobe protiv koje se poduzimaju radnje radi deportacije. Navodi da je prema praksi Europskog suda za ljudska prava (npr. Saadi protiv Ujedinjenog Kraljevstva), pritvor radi deportacije zakonit samo ako je proces udaljenja u tijeku i odvija se „s dužnom pažnjom i žurnošću“. Smatra da se neaktivnost trećih strana ne može uzeti kao osnova za produljenje smještaja na njegovu štetu. S tim u vezi navodi da tuženik nije iscrpio sve administrativne diplomatske mehanizme (npr. intervencija MVEP-a, kontaktiranje EU delegacije u Alžiru). Poziva se na članak 212. stavak 2. Zakona o strancima koji propisuje da smještaj može trajati najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prislilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom. Navodi da ne sprječava udaljenje, pa je trebalo procijeniti jesu li poduzete aktivnosti dužne pažnje u smislu navedenog članka. Također, u situaciji u kojoj veleposlanstvo uporno ne odgovara, opravdano očekivanje s vremenom prestaje biti opravdano. Poziva se i na članak 15. stavak 4. Direktive o povratku (2008/115/EZ) koja propisuje da se pritvor/zadržavanje produžuje samo ako se postupak praćenja provodi s dužnom pažnjom (koja ovdje nije dokazana) i ako se opravdano očekuje da će se mjera prisilnog udaljenja izvršiti u razumnom roku. Smatra da je presuda nezakonita te predlaže ovome Sudu da pobijanu presudu ukine u točki I. izreke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je od nadležnog tijela druge države zatražena dostava putne isprave, a ujedno i potvrda državljanstva i identiteta, te da su ispunjeni uvjeti iz članka 215 stavka 3. Zakona o strancima, na temelju kojeg je smještaj tužitelja produljen. S obzirom da nije pristigla dostava navedenih podataka, navodi da se posumnjalo u možebitno davanje lažnih podataka od strane tužitelja, a sve s ciljem sprječavanja ili odugovlačenja prisilnog udaljenja. Stoga je naknadno upućen dopis Službi za operativnu međunarodnu policijsku suradnju radi dostave informacija država Magreba (Libija, Alžir, Maroko, Tunis, Sudan, Mauritanija i dr.) kako bi se utvrdio identitet i državljanstvo budući da tužitelj ne posjeduje nikakav osobni dokument, a na traženje dostave elektroničkom poštom bilo kakvog dokumenta o identitetu od obitelji i prijatelja nisu naišli na suradnju tužitelja u potvrđivanju svog identiteta i ubrzavanju postupka pribavljanja putnog lista. Predlaže Sudu da odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u točki I. izreke, na temelju odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno razlozi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 215. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25., dalje: Zakon o strancima) propisano je da se državljaninu treće zemlje smještaj u centru može produljiti za još najviše 12 mjeseci ako: 1. je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke koji su potrebni za prisilno udaljenje ili je dao lažne podatke; 2. je državljanin treće zemlje na drugi način sprječavao ili odugovlačio prisilno udaljenje. 3. se opravdano očekuje dostava putnih i drugih dokumenata potrebnih za prisilno udaljenje koji su zatraženi od nadležnih tijela druge države.
8. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužitelju u više navrata produljivan smještaj, u kojim postupcima je utvrđeno da postoje razlozi i osnova ograničenja slobode kretanja na temelju navedenog članka 215. Zakona o strancima . Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1498/2025-2 od 28. travnja 2025. potvrđene su točke 1., 2. i 4. izreke rješenja tuženika od 24. travnja 2025., kojim je tužitelju, zatečenom bez putne isprave, određen smještaj u Prihvatnom centru za strance, a ukinuta je točka 3. izreke tog rješenja te je određeno trajanje smještaja u Prihvatnom centru najdulje do dva mjeseca. Nadalje, presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2408/2025-2 od 1. srpnja 2025. potvrđeno je rješenje tuženika od 24. lipnja 2025., kojim se tužitelju produljuje smještaj u Prihvatnom centru na vrijeme do najduže za još tri mjeseca.
9. Predmetni upravni postupak pokrenut je po službenoj dužnosti radi produljenja smještaja prema odredbi istog članka 215. Zakona o strancima, jer nije zaprimljen odgovor Veleposlanstva Alžirske Narodne Demokratske Republike unatoč telefonskim kontaktima te ponovljenom upitu od 23. rujna 2025. Tužitelj je bez isprava nelegalno ušao na područje u Republike Hrvatske, te je osuđen radi počinjenja kaznenog djela iz članka 226. Kaznenog zakona, a njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu je odbijen kao očito neosnovan rješenjem koje je postalo izvršno 12. travnja 2025.
10. S obzirom da nije provedeno prisilno udaljenje tužitelja, a u tijeku su aktivnosti u svrhu pribavljanja podataka potrebnih za prisilno udaljenje, odnosno dokumenata o identitetu i državljanstvu, kao i pribavljanja putnih isprava od Veleposlanstva Alžirske Narodne Demokratske Republike, pravilno je na temelju odredbe članka 215. Zakona o strancima doneseno osporeno rješenje kojim se tužitelju produljuje smještaj u Prihvatnom centru za strance. Maksimalni rok produljenja iz odredbe članka 215. Zakona o strancima nije istekao, pa je s obzirom na sve naprijed izneseno pravilno odlučeno da su ispunjeni uvjeti propisani za produljenje smještaja u centru. Pritom je iz spisa razvidno da je tuženik u više navrata poduzeo sve radnje koje se mogu okarakterizirati kao aktivnosti poduzete s dužnom pažnjom, koje je postupanje u okvirima članka 215. Zakona o strancima.
11. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari.
12. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
