Poslovni broj: Usž-402/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JĐ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1 , protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-667/2024-9 od 28. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-667/2024-9 od 28. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/2586, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 11. prosinca 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/1548, Ur. broj: 251-09-22-1/003-23-3 od 2. studenog 2023. (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka II. Izreke).

1.1 Rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/23-014/1548, Ur.broj: 251-09-22- 1/003- 23-3 od 2. studenog 2023. godine, kao neosnovan, te se odbija zahtjev za naknadu troškova.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 2. studenog 2023. tužiteljici, kao roditelju mldb. AĐ, rođene **.**.2014. presta je novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Navodi da se prvostupanjska presuda poziva na Odluku o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. - dalje: Odluka/22.) kojom je izmijenjena i dopunjena Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18. i 20/21. - dalje: Odluka/18.). Ističe da je osporila stvarnu nadležnost tuženika kao i osobu prvostupanjskog tijela koja je neposredno rješavajući donijela rješenje, protivno uvjetima propisanim člankom 42. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da tuženik ne može biti nadležno tijelo jer prigovor nije zakonit pravni lijek zbog članka 164. stavka 4. Statuta Grada Zagreba (,,Službeni glasnik Grada Zagreba'' broj: 11/2021. - dalje: Statut), već je pravni lijek koji je propisan višim općim aktom žalba i za odlučivanje o istom je nadležno ministarstvo. Ističe da je trebala biti saslušana u svojstvu stranke te da joj je neosnovano odbijen taj dokazni prijedlog. Također ističe da je sporno je li tuženik ovlašten voditi upravni postupak u drugom stupnju te je sporna činjenica sadrže li upravna rješenja potpis ovlaštene osobe. Smatra da je protekao procesni prekluzivni rok za donošenje rješenja jer je Odlukom/22. u članku 6. propisano da se rješenje donosi do 31. prosinca 2022. Smatra da sud nezakonito i pogrešno navodi da se radi o instruktivnom procesnom roku. Ističe da se postupanjem javnopravnog tijela zadire u prava stranke, te naglašava da je korisnica socijalnih prava koje je stekla na temelju pravomoćnog upravnog akta . Upućuje na odluke ESLJP-a prema kojoj naknada iz područja socijalne skrbi potpada pod pravo vlasništva zajamčeno Protokolom broj 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (“Narodne novine - Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija). Navodi i da je sporna nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje. Smatra da joj je narušeno pravo na pravično suđenje jer joj je sud u cijelosti onemogućio upoznati se s dokazima koje je izveo, konkretno sa spisom tuženika. Smatra da je došlo i do povrede zabrane retroaktivnosti. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti presudu, usvojiti tužbeni zahtjev. Potražuje troškove upravnog spora i trošak za sastav žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.

6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 26. lipnja 2020. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

8. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 2. studenog 2023. utvrđen je prestanak novčane pomoći, s obzirom da je dijete tužiteljice dana 21.11.2021. navršilo 7 godina, a sve sukladno odredbi članka 7. Odluke 25/22, kojom je propisano da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

9. Prvostupanjski sud se pozvao na okolnost da je Odluka temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 29. ožujka 2023. bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odnosu na istu odluku, svojom odlukom, poslovni broj: U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.

10. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i uz dostatno obrazložene razloge otklonio prigovore kojima je tužiteljica osporavala ovlast prvostupanjskog tijela na izmjenu rješenja kojim je ostvarila pravo na novčanu naknadu za roditelja odgojitelja kao i ovlast gradonačelnika Grada Zagreba da donese odluku o prigovoru protiv tog prvostupanjskog rješenja.

10.1 Naime, tuženikovo ovlaštenje da pokreće postupke po službenoj dužnosti u vezi ranije priznatih isplata novčane pomoći proizlazi iz članka 42. i članka 49. stavka 1. alineje 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21), obzirom da je Grad Zagreb ovlašten provoditi opće akte koje se odnose na Grad Zagreb.

11. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. (kojom je ocjenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22) i na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odrede članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22), kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku.

12. Isto tako, prvostupanjski sud je otklonio prigovor tužiteljice u pogledu roka za donošenje prvostupanjskog rješenja, obrazloživši da je rok iz članka 6. Odluke 25/22. instruktivni rok, kao i da je do odluke ovog Suda, u predmetu Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., odredba članka 6. Odluke 25/22. bila obustavljena od pr imjene.

13. Tužiteljica neosnovano smatra da su joj povrijeđena procesna prava time što joj u predmetnom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje te je prvostupanjski sud pravilno s tim u vezi prihvatio obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).

13.1 Navedeno stoga, jer se i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju činjenično stanje moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojim raspolaže javnopravno tijelo te nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke, posebice imajući na umu da se radi o primjeni Odluke 25/22, koja je ocijenjena zakonitom odlukama ovoga Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

13.2 S tim u vezi, u odnosu na žalbeni prigovor odbijanja dokaznih prijedloga, prvostupanjski sud je u presudi pravilno iznio razloge zbog kojih nije izvodio predložene dokaze i zašto smatra da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje presude.

14. Po ocjeni ovog Suda, pravilno prvostupanjski sud nalazi da u ovoj stvari nije bilo potrebno posebno saslušavati tužiteljicu kao stranku, posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

15. U odnosu na povrede konvencijskih prava, na koje se tužiteljica poziva tijekom spora i u žalbi, te s tim u vezi pravo vlasništva prema članku 1. Protokola 1., treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da se ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra ju legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast), na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.).

15.1 U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva.

16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.

18. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.

19. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, osnovano je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS -a navedeni zahtjev valjalo odbiti.

20. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska