Poslovni broj: Usž-1336/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, Mihovila Pavlinovića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 80983571963, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-24/2023-25 od 27. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I - 24/2023-25 od 27. svibnja 2024. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II 141 -02/22- 01/03313972996, urbroj: 341-99-05/3-22-5548 od 25. studenoga 2022. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, klasa: UP/I 141-02/22-01/03313972996, urbroj: 341-24-05/3-22-12381 od 29. srpnja 2022. (točke I. i II. izreke). Tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, koji je nastao kao posljedica 100% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (točka III. izreke). Točkom IV. izreke presude naloženo je prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese rješenje o određivanju iznosa invalidske mirovine i početku isplate, a točkom V. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplati tužitelju iznos od 6.647,60 eura na ime naknade troškova spora, dok je za više zatraženo od dosuđenog odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 29. srpnja 2022. kojim je tužitelju, korisniku invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti nastalog dijelom kao posljedica bolesti 20% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti 80% izvan tih okolnosti, navedeno pravo priznato i nadalje u istom opsegu.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku upravnog spora. Prigovara što je sud u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof., prim. dr. sc. Ivana Urlića, neuropsihijatra, te utvrdio da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti koji je 100% uzrokovan bolešću zadobivenom sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ističe da tužitelj ima utvrđen status HRVI X. skupine s 20% oštećenja organizma za stalno, po osnovi bolesti PTSP-a, te da je pravilno u upravnom postupku na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka ocijenjeno da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s istim omjerom uzroka invalidnosti kako je to ocijenjeno 31. kolovoza 2021 (20% bolest u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolesti izvan tih okolnosti.). Smatra da je očitovanjem viših vještaka Zavoda za vještačenje 22. veljače 2024. osporen nalaz stalnog sudskog vještaka . S tim u vezi navodi da je očitovanje sudskog vještaka od 9. siječnja 2024. kontradiktorno prethodno napisanom mišljenju od 17. studenoga 2023. Nadalje, prigovara što je sud prilikom priznanja prava na invalidsku mirovinu točkom III. izreke ponovno priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, te nije utvrdio dan s kojim se tužitelju ponovno određuje mirovina prema drugačijem omjeru uzroka nastanka potpunog gubitka radne sposobnosti, što je od utjecaja na određivanje dana od kada tužitelju pripada isplata novog iznosa mirovine. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, kao i za naknadu troška upravnog spora. Podredno, ukoliko se ne prihvati njegov prijedlog osporava dosuđeni trošak spora u iznosu od 6.647,60 eura, te predlaže da se poništi točka V. izreke pobijane presude i da ovaj Sud u vlastitoj nadležnosti odluči o troškovima spora, imajući u vidu odredbu članka 8. i članka 37. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi da tuženik ponavlja navode dane tijekom postupka, te da nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 17. studenoga 2023. nije kontradiktoran njegovom dopunskom očitovanju. Navodi da nije jasan prigovor tuženika koji se odnosi na točku III. izreke pobijane presude s obzirom da mu ranije nije priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao 100 % kao posljedica bolesti zadobivene sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Ističe da je sudski vještak u usmenom izlaganju pred prvostupanjskim sudom jasno naveo da je bolest PTSP, s osnove koje ima ostvaren status HRVI od 20%, uzrokovala 100% potpuni gubitak njegove radne sposobnosti. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud smatra da je pobijana presuda nezakonita.

7. Osporeno i prvostupanjsko rješenje tuženika donesen i su u izvršenju presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 3 Us I-2794/21-7 od 25. studenoga 2021., kojom je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja bilo poništeno ranije rješenje tuženika od 21. lipnja 2021. i prvostupanjsko rješenje od 21. srpnja 2020. i predmet je vraćen na ponovni postupak. U ponovnom postupku trebalo je provesti novo vještačenje te odlučiti o ranije podnesenom zahtjevu od 31. ožujka 2020., imajući u vidu da je u međuvremenu, u povodu kasnije podnesenog zahtjeva od 22. travnja 2021. donesen nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 31. kolovoza 2021. prema kojem kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, na temelju kojeg je doneseno pravomoćno rješenje od 20. prosinca 2021.

8. Tim pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Zadar, broj: 27185 od 20. prosinca 2021. tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, počevši od 20. kolovoza 2021., priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je uzrokovan 20% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolestima izvan tih okolnosti na temelju odredaba Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17. do 84/21.) i članka 39 stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13. do 84/21.). To je rješenje utemeljeno na nalazu i mišljenju Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, Izdvojeno mjesto rada Zadar od 31. kolovoza 2021., na koji je Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti pri Ministarstvu branitelja dalo suglasnost 22. rujna 2021., te je određena obveza kontrolnog pregleda u mjesecu kolovozu 2023.

9. U postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pribavljen je nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje i profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu od 17. svibnja 2022., te nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka istog Zavoda, Središnjeg ureda Zagreb od 7. studenoga 2022., koji su suglasni u ocjeni da kod tužitelja i dalje postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovan 20% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolestima koje su nastale izvan tih okolnosti.

10. Na prijedlog tužitelja u sporu je provedeno sudsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, neuropsihijatru, koji je izvršio uvid u podatke iz medicinske i ostale dokumentacije, te dao mišljenje da je potpuni gubitak radne sposobnosti kod tužitelja nastao isključivo zbog dijagnoza odnosno poremećaja koji su u 100% uzročno-posljedičnoj vezi s njegovim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Sudski vještak je naglasio da ne postoje bolesti izvan navedenih okolnosti, a dodatno je na raspravi 17. svibnja 2024. pojasnio da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu 5 godina, 5 mjeseci i 16 dana, te da iz medicinske dokumentacije proizlazi da kod njega od 1998. godine postoji kao osnovna dijagnoza neurološki simptom, što je posljedica somatizacije, odnosno tjelesnog izraza psihičkih teškoća. Naveo je da se tužitelj prije rata nije psihijatrijski liječio, te da se od PTSP-a liječi od 2000. godine (u dva navrata bolnički), dok je psihologijskom obradom potvrđeno da se radi o kronificiranom PTSP-u koji je izravno utjecao na trajne promjene osobnosti i depresivnu simptomatiku kao izravni komorbiditet. Konstatirao je da razvojna slika pokazuje ne samo tendenciju tjelesnom izražavanju psihičkih poteškoća, već su se psihičke poteškoće nastavile unatoč liječenju. Zaključio je da se kod tužitelja radi o kronificiranom PTSP-u koji je 100% nastao kao posljedica ratnih traumatskih iskustava te da su bolesti PTSP, trajna promjena osobnosti i povratna depresija kao dio PTSP-a nastale kao izravna posljedica sudjelovanja u jedinicama Hrvatske vojske, te da PTSP s osnove kojeg tužitelj ima utvrđen status HRVI iz Domovinskog rata utječe na njegovu radnu sposobnost 100%.

11. Prvostupanjski sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Ivanu Urliću, te je poništio prvostupanjsko i osporeno rješenje tuženika, zaključivši da u upravnom postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. Medicinski relevantne činjenice prvostupanjski sud je stoga utvrdio na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je dopunskim vještačenjem usmeno na raspravi 17. svibnja 2024. jasno obrazložio uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, te odgovorio na prigovore tuženika, a koje sada opetovano ponavlja u žalbi.

12. Stoga ovaj Sud smatra da je bilo osnove da prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog tužitelju utvrdi da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti, koji je uzrokovan 100% bolešću zadobivenom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Međutim, s obzirom da je u međuvremenu u povodu kasnije podnesenog zahtjeva doneseno pravomoćno prvostupanjsko rješenje (točka 7. ove presude), te da točkom III. izreke pobijane presude nije određen dan potpunog gubitka radne sposobnosti kao posljedica bolesti 100% nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, koji je od utjecaja radi određivanja dana pripadajućih prava, ta točka izreke nije potpuna i jasna. Stoga, pravilno tuženik navodi da je prvostupanjski sud pogrešno ponovo priznao pravo na invalidsku mirovinu, te nije utvrdio od kada tužitelju treba odrediti novi iznos mirovine s obzirom na uzrok invalidnosti utvrđen u sporu, kao i početak isplate, radi čega činjenično stanje relevantno za rješenje predmetne upravne stvari nije u potpunosti i jasno utvrđeno, premda je točkom IV. izreke naloženo prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja o tome. Stoga je pobijanu presudu valjalo poništiti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

13. U postupku nakon ove presude prvostupanjski sud će ponovno pozvati sudskog vještaka da se očituje o tome kada je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti koji je 100% uzrokovan bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, te će u skladu s tim očitovanjem ponovo odlučiti o pravu tužitelja.

14. S obzirom da tuženik posebno ne obrazlaže radi čega trošak spora nije pravilno dosuđen, nego samo općenito osporava odluku o trošku, ovaj Sud nije ispitivao razloge dosuđenog troška u iznosu od 6.647,60 eura. Konačna odluka o trošku donijet će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari (shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju, poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024.).

15. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska