Poslovni broj: Usž-667/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Domagoj Vuković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Sanja Conjar, Domagoj Vuković i Anja Perković , Slavonski Brod, Pilareva 18/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-542/2025-9 od 20. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-542/2025-9 od 20. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, u točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima te je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.562,50 eura.
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja smatrajući da je odluka donesena protivno članku 144. i članku 147. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da sastavljanje tužbe po odvjetniku zbog šutnje uprave nije nužno ni opravdano jer se radi o pokretanju vrlo jednostavnog upravnog spora koji tužitelj ne može izgubiti i koji je mogao pokrenuti podnošenjem tužbe usmeno na zapisnik sudu bez ikakvih troškova. Ukazujući na članak 7. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21.) i članak 9. ZUS -a, smatra da je sud imao obvezu pomoći neukoj stranci i uzeti tužbu na zapisnik , što ujedno podrazumijeva upoznavanje tužitelja sa svim uvjetima podnošenja tužbe. Poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2291/2018 od 19. lipnja 2019. i broj: U-III-2561/2018 od 19. lipnja 2019. kao i odluke Europskog suda za ljudska prava (Kovačević protiv Hrvatske, Zubac protiv Hrvatske i dr.) prema kojima se šire tumače ovlasti suda kod donošenja odluke o troškovima. Smatra da se kod odmjeravanja troškova trebaju uzeti u obzir sve pravne i druge okolnosti konkretnog slučaja, uvažavajući ujedno opće i pojedinačne interese, a iz čega se može zaključiti da sudska praksa i zakon nisu, sami po sebi, dovoljan razlog za određenu sudsku odluku. Predlaže poništiti točku II. izreke rješenja i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu smatra žalbene navode neosnovanima jer nemaju uporište u relevantnim zakonskim odredbama. Ističe da zakon i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine", 138/23. – dalje: Tarifa) ne razlikuju složene upravne sporove od jednostavnih niti posljedično razlikuju vrijednost sastava „jednostavne“ od „složene“ tužbe. Navodi da je pravo stranke da bude zastupana po opunomoćeniku zajamčeno člankom 27. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav). S obzirom na to da je odluka o troškovima donesena u skladu s člankom 147. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući točku II. izreke rješenja Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stavkom 2. da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koji imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
7. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora (stavak 6. članka 147.).
8. Iz obrazloženja osporenog rješenja i stanja sudskog spisa proizlazi da je tužitelj 2. lipnja 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave, da u tužbi navodi da nije odlučeno o njegovoj žalbi izjavljenoj 17. ožujka 2025. protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu od 5. ožujka 2025., da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je o žalbi tužitelja odlučeno rješenjem KLASA: UP/II 141-06/25-01/03279630548, URBROJ: 341-99-05/3-25-1751 od 15. rujna 2025. te da je u odgovoru na tužbu priložio presliku navedenog rješenja.
9. Prvostupanjski sud je pozivom na članak 106. stavak 1. točku 2. ZUS -a obustavio upravni spor jer su nastupili razlozi propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, dakle da je tuženik u tijeku spora u cijelosti postupio prema tužbenom zahtjevu i odlučio o žalbi tužitelja.
10. S obzirom na to da je sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužitelj je uspio u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. i stavka 6. ZUS-a. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to zatraženi trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife.
11. Imajući na umu da je tužitelj tužbu podnio zbog propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o njegovoj žalbi protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 5. ožujka 2025. te da je tuženik o istome odlučio tek nakon podnošenja predmetne tužbe, pravilno je tuženiku naloženo da tužitelju nadoknadi zatraženi trošak ovog upravnog spora.
12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnoj tužbi koju je tužitelj mogao podnijeti i usmeno na zapisnik. Na ocjenu opravdanosti troškova upravnog spora za sastav tužbe (članak 144. stavak 1. ZUS-a) nije od utjecaja složenost predmeta u odnosu na koji je spor pokrenut , već je li tužba podnesena u odnosu na zakonom propisani predmet upravnog spora, je li podnesena putem odvjetnika, je li u konačnici stranka uspjela u sporu i je li poduzeta radnja bila opravdana. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju tužbom zatraženo donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (članak 42. stavak 2. točka 2. ZUS-a), odnosno ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku tužitelja (članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a), da je tužitelj iskoristio procesnu mogućnost da ga u sporu zastupa odvjetnik, da je spor zbog šutnje uprave pokrenut opravdano imajući na umu članak 121. ZUP-a i da je tužitelj uspio u sporu, to je tuženik u obvezi nadoknaditi mu opravdani trošak nastao u ovom upravnom sporu.
13. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
14. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
