Poslovni broj: Usž-521/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja UHZ, državljanina [adresa], smještenog u [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tomislav Nagy, odvjetnik u Zagrebu, Preradovićeva 10, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335 , OIB: 36162371878, radi odgodnog učinka tužbe u predmetu naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5504/2025-5 od 26. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5504/2025-5 od 26. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.
2. Tužitelj žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je osporeno rješenje doneseno prije nego li je njegovom opunomoćeniku dostavljena presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4844/2025-2 od 17. prosinca 2025., kojom je pravomoćno odlučeno o njegovom zahtjevu za međunarodnu zaštitu, a koji se odnosi na činjenično i pravno stanje prije događaja od listopada 2025. godine. Smatra da se imao pravo izjasniti o toj presudi prije donošenja ovdje osporenog rješenja, zbog čega smatra da su povrijeđeni članak 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17. – dalje: EKLJP). Ističe da je sud kriterij teško popravljive štete izjednačio s pitanjem jesu li njegovi navodi istiniti, odnosno jesu li do donošenja rješenja otklonjene sve sumnje o njihovoj vjerodostojnosti. Poziva se na povredu članka 3. EKLJP-a u pogledu načela zabrane vraćanja i standarda Europskog suda za ljudska prava i Suda Europske unije o učinkovitim pravnim lijekovima u predmetima međunarodne zaštite. Smatra da sud nije proveo ex nunc procjenu rizika njegova povratka u zemlju podrijetla vezano za opće stanje u zemlji, već je vezan stanjem i ocjenom iz ranijeg postupka, iako postoje novi relevantni elementi za određivanje odgodnog učinka tužbe (poseban interes U i povezanih osoba za njega, egzil roditelja zbog progona, opće stanje u Burundiju). Predlaže poništiti osporeno rješenje i odrediti odgodni učinak tužbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu smatra žalbu neosnovanom jer izneseni argumenti nisu činjenično i zakonski utemeljeni. Ističe da navodi koje je tužitelj iznio ne predstavljaju nove navode u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. – dalje: ZMPZ), već se može zaključiti da je naknadni zahtjev podnesen kako bi se izbjeglo izvršenje odluke o napuštanju Europskog gospodarskog prostora. Smatra da je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno i da je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo. Ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka i upravnog spora te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj u upravnom sporu radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, smatrajući da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastala teško popravljiva šteta jer bi mogao biti prisilno udaljen u zemlju podrijetla (Burundi) prije pravomoćnosti odluke o naknadnom zahtjevu.
7. Prvostupanjski sud je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao da bi mu izvršenjem osporenog rješenja tuženika od 22. prosinca 2025. nastala teško popravljiva šteta jer tužitelj nije učinio vjerojatnim njezin nastanak, a uzimajući u obzir cjelokupno činjenično stanje iz ranije vođenog postupka odobrenja međunarodne zaštite i ovog postupka . S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud nije našao da izvršenjem osporenog rješenja tužitelju prijeti teško popravljiva šteta u smislu članka 42. stavka 2. ZUS-a.
8. Ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe u konkretnom slučaju nije osnovan jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 42. stavka 2. ZUS-a. Naime, polazeći od podataka razvidnih iz spisa predmeta koji se odnose na činjenice i okolnosti na kojima tužitelj temelji naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj nije učinio dostatno vjerojatnim postojanje okolnosti koje bi ukazivale na nastanak teško popravljive štete, a što opravdava odbijanje tužiteljeva prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe.
9. Pri tome se posebno ističe da tužitelj nije istaknuo relevantne okolnosti koje bi ukazivale na to da mu prijeti ozbiljna nepravda u slučaju povratka u zemlju podrijetla, odnosno nije naveo nove razloge, a koji već u postupku odobrenja međunarodne zaštite nisu ocijenjeni nevjerodostojnima i nekonzistentnima. Također tužitelj nije naveo niti konkretne razloge zbog kojih je potrebna njegova neposredna prisutnost u upravnom sporu, imajući na umu da ima profesionalnog opunomoćenika i da mu je već rješenjem od 6. ožujka 2024. o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu, određen rok za dragovoljno napuštanje EGP-a, dok paušalni navod da bi mu mogla nastati šteta jer će biti udaljen prije donošenja meritorne odluke o njegovom naknadnom zahtjevu nije dostatan za određivanje odgodnog učinka tužbe.
10. Sud nalazi da iz navedenih i od prvostupanjskog suda ocijenjenih dokaza proizlazi da je činjenično stanje, u pogledu odlučnih činjenica relevantnih za donošenje zakonite odluke o odgodnom učinku tužbe, pravilno i potpuno utvrđeno te je na isto pravilno primijenjene norme kongentne naravi koje ne ostavljaju mogućnost drugačijeg tumačenja ili primjene. Pri tome su navodi koje tužitelj iznosi u žalbi relevantni za meritum ovog upravnog spora, a ne za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe.
11. S obzirom na navedeno, ovaj Sud navode žalbe ocjenjuje neosnovanima, a osporeno rješenje prvostupanjskog suda pravilnim i zakonitim, dok povrede ustavnih i konvencijskih prava tužitelja ovaj Sud nije našao.
12. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS- a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
