Poslovni broj: Usž-385/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ARC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Davor Spreitzer, odvjetnik u Zadru, Nikole Tesle 12B, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2787/2023-28 od 13. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2787/2023-28 od 13. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-04/23-01/104, URBROJ: 338-01-06-05-23-01-04 (ispravno glasi: 338-01-06-05-23-04) od 4. listopada 2023. (točka 1. izreke) i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe [adresa], KLASA: UP/I-502-04/23- 01/03, URBROJ: 338-13-02-23-04 od 14. srpnja 2023. (točka 2. izreke). Točkom III. izreke presude tužiteljici je priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 12. rujna 2022. do 18. srpnja 2023. zbog bolesti po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F43.1 (posttraumatski stresni poremećaj) i F62.0 (trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja), kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 4.442,80 eura, dok je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen u preostalnom dijelu.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 14. srpnja 2023. kojim se tužiteljici ne priznaje pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ponavljajući u cijelosti utvrđenja iz upravnog postupka i upravnog spora, navodi da je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužiteljica nije priložila vjerodostojnu medicinsku dokumentaciju, već anamnestičke navode psihijatrijskih tretmana iz 1999. godine, kao niti jedan dokaz o stresogenom događaju tijekom Domovinskog rata te prilaže očitovanje liječničkog povjerenstva od 4. studenoga 2025. Navodi da je liječničko povjerenstvo zaključilo da invalidska mirovina i potpuni gubitak radne sposobnosti nisu jedino i isključivo posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ostaje kod svoje odluke iz upravnog postupka kojom je utvrđeno da se privremena nesposobnost za rad tužiteljice od 12. rujna 2022. do 18. srpnja 2023. ne može uzročno -posljedično povezati sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Osporava i visinu dosuđenih troškova ovog upravnog spora, predlaže usvojiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu smatra žalbu u cijelosti neosnovanom i ističe da je izjavljena s ciljem daljnjeg odugovlačenja postupka. Također smatra da je tuženik, ako nije bio zadovoljan s ishodom vještačenja u upravnom sporu, mogao predložiti novo vještačenje ili pozvati sudsku vještakinju na usmeno očitovanje. S obzirom na to da je propustio iskoristiti svoja procesna ovlaštenja, smatra da ne može uz žalbu dostavljati očitovanje svog liječničkog povjerenstva. Ističe da su troškovi spora dosuđeni u skladu s člankom 144. i člankom 147. ZUS-a te važećom odvjetničkom tarifom. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Predmetni upravni postupak vođen je povodom zahtjeva tužiteljice za priznanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti pod dijagnozom šifre F43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, počevši od 12. rujna 2022.

8. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu od 2. prosinca 1993. do 26. prosinca 1995. te da ima priznat status hrvatskog branitelja (755 dana borbenog sektora), status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20 % oštećenja organizma po osnovi PTSP -a za stalno, počevši od 1. siječnja 2023. (rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, udruge, demografiju i socijalnu politiku od 28. veljače 2023.) te da je korisnica invalidske mirovine zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koja je nastala dijelom kao posljedica bolesti (30%) zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica bolesti (70%) izvan tih okolnosti (rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru od 14. lipnja 2023.).

9. Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Zavoda u Splitu, Područne službe u [adresa]. Liječničko povjerenstvo u nalazu, mišljenju i ocjeni od 10. srpnja 2023. navodi da je iz priložene medicinske dokumentacije u spisu vidljivo da je tužiteljica psihijatrijsku pomoć prvi put zatražila 1999. godine i da je od tada u kontinuiranom tretmanu psihijatra. Međutim, zaključuje da u kliničkoj slici dominiraju simptomi iz kruga depresivnog poremećaja uz prisutnu realitetnu problematiku, pri čemu 20 % utvrđenog oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP nije dovoljno za priznanje predmetnog prava. Stoga liječničko povjerenstvo ocjenjuje da kod tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za priznanje dijagnoze F43.1 kao neposredne i isključive posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu iz kojeg razloga nisu ispunjeni niti uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu plaće u iznosu od 100% osnovice za razdoblje trajanja privremene nesposobnosti za rad od 12. rujna 2022. zbog navedene dijagnoze.

10. Povodom žalbe tužiteljice, provedeno je vještačenje po Liječničkom povjerenstvu Direkcije, koje se u nalazu, mišljenju i ocjeni od 2. listopada 2023. suglasilo da se dijagnoze F62.0 i F43.1 ne mogu uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužiteljice u Domovinskom ratu i privremenom nesposobnosti za rad od 12. rujna 2022. do 18. srpnja 2023. jer postoji niz aktualnih stresogenih čimbenika nevezanih za ratna zbivanja i jasni alternativni psihijatrijski poremećaji. Pri tome navodi da je uzrok trajnih promjena ličnosti tužiteljice multifaktorijalan, a klinička slika je miješana s psihoorganskim poremećajem na bazi oštećenja mozga zbog cerebrovaskularne disfunkcije te stoga nije moguće zaključiti da bi predmetne dijagnoze bile isključivi, jedini i dominantni uzrok privremene nesposobnosti za rad.

11. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalno j sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Dolores Britvić, prim., specijalisti psihijatrije. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje od 10. ožujka 2025., kao i pisane dopune od 18. svibnja 2025., proizlazi da se prema medicinskoj dokumentaciji o tužiteljičinom psihijatrijskom liječenju i osobnom pregledu može zaključiti da su dijagnoze F62.0 i F43.1 uzrok tužiteljičine privremene nesposobnosti za rad od 12. rujna 2022. do 18. srpnja 2023., a što je argumentirano i procjenom liječnika obiteljske medicine koji je u doznakama naveo dijagnozu F62.0. Sudska vještakinja navodi da se u medicinskoj dokumentaciji jasno navode simptomi psihičkih poremećaja u vidu intruzivnih fenomena, pojave psihičkih i fizičkih znakova tjeskobe pri prisjećanju na traumatske doživljaje, s imptomi pojačane pobuđenosti u vidu nesanice, nemira i razdražljivosti, a kod osobnog pregleda se promjene osobnosti ogledaju kroz emocionalnu nestabilnost, poteškoće u interpersonalnim odnosima i negativnoj kogniciji. Stoga zaključuje da su navedene dijagnoze tužiteljice kronificirane i teške, a nedostatak nalaza u ambulantnim liječenjima od veljače do srpnja 2023. ne predstavljaju argument za otklanjanje uzroka radne nesposobnosti. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja sudska vještakinja se posebno osvrnula na tuženikovo selektivno odlučivanje koja trauma je izazvala koju dijagnozu, posebno iz razloga što izloženost ratnim životno ugrožavajućim situacijama tuženik ne priznaje kao traumatski događaj.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih prihvaća nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Naime, iz navedenog nalaza i mišljenja sudske vještakinje razvidno je da je isti utemeljen na spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji te je dan u skladu s pravilima struke, valjano i potpuno obrazložen, pa je mogao poslužiti sudu kao valjana osnova za donošenje odluke. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 39. točku 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13. , 137/13., 98/19. i 33/23. – dalje: Zakon).

13. Neosnovano tuženik u žalbi ističe prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Naime, tuženik je uredno 20. ožujka 2025. zaprimio nalaz i mišljenje sudske vještakinje od 10. ožujka 2025. te je podneskom od 1. travnja 2025. u cijelosti prigovorio ocjeni vještakinje dostavljajući očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 26. ožujka 2025. Iznesene prigovore tuženika sudska vještakinja je otklonila pisanom dopunom nalaza i mišljenja od 18. svibnja 2025., dok na održanom ročištu 12. rujna 2025. opunomoćenica tuženika nije predlagala izvođenje daljnjih dokaza niti je predlagala da se sudska vještakinja pozove radi usmenog saslušanja, već da se rasprava zaključi i donese odluka prema stanju spisa.

14. Tuženik je, u skladu s člankom 51. ZUS-a, imao mogućnost tijekom prvostupanjskog upravnog spora iznijeti svoje prijedloge i prigovore u pogledu nalaza i mišljenja sudske vještakinje. S obzirom na to da je navedeno pravo iskoristio u podnesku od 1. travnja 2025. i da je sudska vještakinja na osnovi medicinske dokumentacije potvrdila svoj nalaz i mišljenje, dok je tuženik odustao od njezinog usmenog saslušanja i nije predlagao daljnje dokaze , proizlazi da nije s uspjehom osporio utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga su u žalbi izneseni prigovori neosnovani.

15. S obzirom na navedeno, ovaj Sud nalazi da je činjenično stanje u upravnom sporu pravilno utvrđeno, u skladu s člankom 49. ZUS-a, te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona. Ocjenjujući osporena rješenja javnopravnih tijela nezakonitima, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev usvojio, te sam riješio stvar na temelju članka 117. stavka 2. ZUS-a.

16. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

17. S obzirom na to da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenja koja su predmet ovog upravnog spora i meritorno riješio predmetni upravni spor, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora (članak 144. stavak 1. ZUS-a). Radi se o troškovima sastava tužbe, podneska od 22. travnja 2025., zastupanja na ročištima 25. listopada 2024. i 12. rujna 2025., u skladu s Tbr. 27/1. alinejom 2. i Tbr. 27/2. u vezi s Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) te provedenog medicinskog vještačenja, a kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

18. U odgovoru na žalbu tužiteljica potražuje trošak sastava tog podneska. Predmetni trošak nije priznat jer se ne radi o podnesku koji je od utjecaja na rješenje spora, pa taj izdatak nije opravdan u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a.

19. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju urbroja osporenog rješenja tuženika u točki I. izreke presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.

20. Slijedom iznesenog, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan