Poslovni broj: Usž-4674/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
V ISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara , u upravnom sporu tužitelja RO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i OO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-574/2025-10 od 17. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-574/2025-10 od 17. rujna 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu dodatnog troška sastava tužbe od 125,00 eura, kao i troška sastava istog zahtjeva u iznosu od 1.375,00 eura.
2. Tužitelji žalbom osporavaju rješenje radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatraju da sud nije pravilno primijenio članke 144. do 149. ZUS-a, a što je utjecalo na donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Citirajući članak 148. stavak 3. ZUS-a, smatraju da bez obzira što su tijekom postupka zahtijevali određeni specificirani trošak za poduzetu radnju, ne isključuje obvezu suda da odluči i o novom, dopunskom zahtjevu za naknadu troškova spora u dodatnom iznosu . Pri tome ističu da se sudska praksa i tumačenje prvostupanjskog suda odnose na Zakon o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) prema kojem se zahtjev za naknadu troškova nije mogao podnijeti u roku od 15 dana od dana donošenja odluke, kao što to propisuje članak 148. stavak 3. ZUS-a. Predlažu poništiti osporeno rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuju i trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.718,75 eura.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev tužitelja od 25. srpnja 2025. za naknadu dodatnog troška za sastav tužbe, koji se odnosi na povišenje tarifnih stavki za zastupanje dva tužitelja na temelju Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) u iznosu od 125,00 eura i sastav tog zahtjeva u iznosu od 1.375,00 eura pozivom na članak 148. ZUS-a. U obrazloženju je prvostupanjski sud naveo da postavljeni zahtjev nije mogao ocijeniti osnovanim primjenom članka 148. stavka 1. ZUS-a jer isti nije postavljen do donošenja prvostupanjske presude od 8. srpnja 2025., a niti su tužitelji izjavili žalbu na odluku o troškovima upravnog spora.
7. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravomoćnom presudom, poslovni broj: UsI-574/2025-8 od 8. srpnja 2025. u točki I. izreke, pozivom na članak 117. stavak 3. ZUS-a, naložio prvostupanjskom javnopravnom tijelu da opunomoćeniku tužitelja ZO dostavi rješenje od 3. siječnja 2025. Pri tome je točkom II. izreke presude naložio tuženiku nadoknaditi tužiteljima troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbio.
8. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da tužitelji nisu izjavili žalbu protiv prvostupanjske presude, prvostupanjski sud je (već) meritorno odlučio o zahtjevu za trošak pravomoćnom presudom od 8. srpnja 2025. Naime, opunomoćenik tužitelja je tijekom upravnog spora prilikom poduzimanja svake radnje postavio specificirani zahtjev za naknadu troška te radnje, stoga je sud odluku o troškovima upravnog spora donio u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. u vezi s člankom 148. ZUS-a.
9. Iako je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o zahtjevu tužitelja od 25. srpnja 2025. previdio da su tužitelji u situaciji kada je odluka donesena bez rasprave imali pravo podnijeti (specificirani) zahtjev za naknadu troškova upravnog spora u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom je spor okončan u skladu s člankom 148. stavkom 3. ZUS-a, pravilno je ocijenio da je točkom II. i točkom III. izreke presude od 8. srpnja 2025. već pravomoćno odlučio o troškovima ovog upravnog spora.
10. Prema ocjeni ovog Suda, da bi se u konkretnom slučaju zahtjev o dodatnim troškovima upravnog spora mogao ocijeniti osnovanim, bilo je potrebno nakon donošenja prvostupanjske presude postaviti i zahtjev za naknadu dodatnih troškova i izjaviti žalbu protiv točke III. izreke presude od 8. srpnja 2025. Iako su tužitelji svoje zakonom propisano pravo iz članka 148. stavka 3. ZUS-a iskoristili, ovaj Sud smatra da je o troškovima tužbe već pravomoćno odlučeno u skladu s člankom 144. i člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, zbog čega je zahtjev tužitelja od 25. srpnja 2025. pravilno odbijen.
11. Kako je žalba odbijena, tužitelji nemaju pravo na naknadu troška za sastav žalbe (članak 147. stavak 1. ZUS-a).
12. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 147. stavka 1. u vezi s člankom 128. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
