Poslovni broj: Usž-4275/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja AZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa opunomoćenik Vedran Jurašić, odvjetnik u Ogulinu, Stara cesta 42, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-2061/2024-18 od 24. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 2061/2024-18 od 24. rujna 2025. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/24-01/612, URBROJ: 338-01-06-05-24-04 od 25. listopada 2024., poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24-04/5031, URBROJ: 338-08-02-01-24-2 od 12. kolovoza 2024., radi priznavanja tužitelju dijagnoze šifre prema MKB-10 klasifikaciji:

S97.0 (Ulkus nogu nesvrstan drugamo) (ispravno glasi: L97.0) posljedičnom dijagnozom priznate ozljede na radu nastale 19. rujna 2017. i priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po toj osnovi te radi naknade troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. kolovoza 2024., kojim je u točki 1. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznanje dijagnoze L97.0 posljedičnom dijagnozom uzrokovanom ozljedom od 19. rujna 2017. te mu u točki 2. izreke, u vezi s navedenom dijagnozom nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tužitelj žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da su liječnička povjerenstva u upravnom postupku donijela oprečne ocjene o uzroku dijagnoze za koju traži priznanje prava, a o čemu se sudski vještak nije uopće očitovao, odnosno nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije od 8. listopada 2024. nije niti spomenuo. Ističe da komplikacije kirurškog liječenja u Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20. i 39/20. – dalje: Pravilnik) nisu navedene kao razlog nepriznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, dok se niti ne tvrdi da bi njegovo liječenje bilo nepravilno. Navodi da se štetni događaj i neophodna operacija ne mogu promatrati kao dva različita događaja jer se operacija trebala obaviti, došlo je do oštećenja vena i svih ostalih posljedica, zbog čega postoji uzročna veza u smislu Pravilnika. Ističe da prije predmetne ozljede nije imao problema s ozlijeđenom nogom te da teza o predispoziciji bolesti nikada nije potvrđena medicinskom dokumentacijom u spisu. Smatra da je jedino riječ o traumi i prijelomu koji nesporno dovode do ozljeđivanja vena i svih zdravstvenih posljedica koje iz toga proizlaze. Navodi da je sudski vještak kod usmenog saslušanja promijenio svoj pisani nalaz i mišljenje , zbog čega je njegovo vještačenje proturječno samo sebi. Ističe da je u pisanom nalazu i mišljenju ocijenio da je njegovo zdravstveno stanje posljedica operacije, dok je kod usmenog saslušanja zaključio da je posljedica predispozicije zdravstvenog stanja. Pri tome osporava i tvrdnju vještaka da nije upoznat s mehanizmom njegova ozljeđivanja. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i da ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom upravnog postupka i upravnog spora. Smatra da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.

7. Prema podacima spisa nije sporno da su tužitelju dijagnoze ozljede S82.1 (Prijelom gornjeg kraja goljenične kosti - tibije), S82.2 (Prijelom dijafize goljenične kosti - tibije), S82.4 (Prijelom samo lisne kosti - fibule) i S83.7 (Ozljeda više koljenskih struktura lijeve noge) priznate ozljedom na radu nastalom 19. rujna 2017. Upravni postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja vođen je povodom zahtjeva tužitelja od 9. rujna 2021. radi priznavanja dijagnoze L97.0 posljedicom ranije priznate ozljede na radu zadobivene u događaju od 19. rujna 2017.

8. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon) i članka 53. Pravilnika, pribavljeni su nalazi, mišljenja i ocjene stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, u skladu s člankom 55. stavkom 1. Pravilnika te člankom 12. stavkom 1. točkom 2. i člankom 19. stavkom 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine", 08/15., 17/15., 104/17., 34/18. i 63/22.). Liječničko povjerenstvo Direkcije u nalazu, mišljenju i ocjeni od 8. listopada 2024., pribavljenom povodom žalbe tužitelja izjavljene na rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, utvrđuje da dijagnoza L97.0 nije u uzročno-posljedičnoj vezi s priznatom ozljedom na radu jer su promjene vena verificirane dvije godine od operativnog zbrinjavanja, ne postoje podaci o kontinuiranom liječenju i radi se o prirodnom poremećaju venskog sustava uzrokovanog inkompetencijom zalistaka u površinskom venskom sustavu, što je u suprotnosti s ocjenom Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Rijeka od 14. lipnja 2024. koje je ocijenilo da se radi o komplikaciji liječenja.

9. U upravnom sporu provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivcu, dr. med., specijalistu medicine rada. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 5. lipnja 2025., proizlazi da je nastanak bolesti L97.0 posljedica oštećenja mekih česti vena, koje su dovele do kompromitiranog venskog protoka, a do kojih oštećenja je došlo prilikom zahtjevnog operativnog zahvata teške tjelesne ozljede koja je priznata ozljedom na radu. S obzirom na cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, sudski vještak je ocijenio pravilnima nalaze i mišljenja institucionalnih tijela vještačenja.

10. Tužitelj je u podnesku od 26. lipnja 2025. iznio iscrpne prigovore na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, pri čemu je istaknuo da ne postoji razlog za nepriznavanje posljedice priznate ozljede na radu jer je nesporno doživio ozljedu na radu, morao je biti operiran i prilikom operacije je došlo do oštećenja vena i svih posljedica koje iz toga proizlaze. Tužitelj je ustrajao kod tvrdnje da se u konkretnom slučaju radi o iznimno jakom traumatskom mehanizmu s ozbiljnim oštećenjima kostiju, mekih tkiva i krvnih žila, odnosno da je trauma uzročno-posljedično povezana s bolešću pod dijagnozom L97.0, kao i kod prijedloga za usmenim saslušanjem vještaka.

11. Prvostupanjski sud je na ročištu održanom 27. kolovoza 2025. saslušao sudskog vještaka koji je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 5. lipnja 2025. Naveo je da je kod tužitelja varikozni sindrom nastao prvenstveno zbog predispozicije odnosno slabosti veziva u stijenci vene, iako i sama trauma može biti uzrokom ozljeđivanja vena. Međutim, naveo je i da bolest L97.0 nije uzrokovana jednim čimbenikom, već kombinacijom operativnog zahvata, predispozicije, imobilizacije, korištenja antikoagulantnih sredstava po operaciji, nošenja elastičnog zavoja te same traume. Opovrgnuo je da je u pisanom nalazu i mišljenju naveo da je prilikom kirurškog liječenja tužitelja došlo do komplikacija te je posebno istaknuo da je protok površinskih i dubokih vena nogu tužitelja nakon operacije bio uredan.

12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz sadržaja spisa upravnog postupka, kao i činjenice utvrđene u upravnom sporu, a nakon održane rasprave, te je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio pravilnim, uvjerljivim i u skladu s medicinskim kriterijima sadržanima u odredbama posebnih propisa u području obveznog zdravstvenog osiguranja u vezi s priznanjem posljedice već priznate ozljede na radu. Pri tome je ocijenio da je sudski vještak na raspravi uvjerljivo odgovorio na pitanja i prigovore tužitelja, uključujući razloge zbog kojih se među uzrocima nastanka dijagnoze L97.0 nalazi i stečena predispozicija zdravstvenog stanja, uz uredan prvi nalaz nakon prvog operativnog zahvata te uz nedvojbeno postojanje drugih faktora, pored traume, koji su mogli utjecati na nastanak predmetne bolesti.

13. Prema ocjeni ovog Suda, postupanje prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti pravilnim imajući na umu članak 83. stavak 2. i stavak 3. ZUS-a.

14. Iz članka 83. stavka 2. i stavka 3. ZUS-a proizlazi da ako je nalaz jednog vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam sa sobom ili s utvrđenim okolnostima, a taj se nedostatak ne može otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, obnovit će se vještačenje s istim ili drugim vještakom, odnosno da ako u mišljenju jednog vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugog vještaka.

15. Imajući na umu da je sudski vještak u pisanom nalazu i mišljenju od 5. lipnja 2025. zaključio da je bolest L97.0 posljedica operativnog zahvata učinjenog radi dijagnoza koje su priznate ozljedom na radu, a potom je na ročištu od 27. kolovoza 2025. zaključio da se nije radilo o posljedici liječenja, već da je postojala predispozicija zdravstvenog stanja, proizlazi da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka proturječan sam sebi, a koji prigovor je istaknuo i tužitelj na ročištu nakon usmenog saslušanja vještaka .

16. Ovaj Sud stoga ocjenjuje da je u prvostupanjskom upravnom sporu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Damira Vodopivca nije sudu mogao poslužiti kao osnova za valjano i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja.

17. U skladu s člankom 74. i člankom 75. stavkom 4. ZUS-a, izvođenje dokaza vještačenjem podrazumijeva određivanje vještaka odgovarajuće struke. Budući da vještačenjem rukovodi sud pred kojim se dokaz izvodi, obveza je suda da ocjeni koje vještačenje je odgovarajuće u konkretnom slučaju.

18. Imajući na umu da liječnička povjerenstva nisu bila suglasna radi li se u konkretnom slučaju o posljedici liječenja ili o predispoziciji zdravstvenog stanja, a koju dilemu nije otklonio niti sudski vještak u upravnom sporu svojim proturječnim nalazom i mišljenjem, ovaj Sud smatra da je u ponovnom postupku potrebno primjenom članka 83. ZUS-a odlučne medicinske činjenice utvrditi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom. Pri tome treba imati na umu i okolnost da je u ranije vođenom upravnom sporu okončanom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 1 UsI- 517/2022-21 od 7. veljače 2024., u izvršenju koje je doneseno ovdje osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 12. kolovoza 2024., sudski vještak prof. dr. sc. Hrvoje Lalić, također specijalist medicine rada, ocijenio da jedino specijalist kirurg traumatolog može ocijeniti je li kod tužitelja dijagnoza L97.0 posljedica ranije priznate ozljede na radu ili nije.

19. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja potrebno provesti sudsko-medicinsko vještačenje po vještaku odgovarajuće specijalizacije kako bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o predispoziciji zdravstvenog stanja tužitelja ili o posljedici liječenja priznate ozljede na radu, odnosno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje radi donošenja zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

20. Ocjenjujući utvrđeno činjenično stanje u cjelini, u smislu odredaba mjerodavnog prava koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, ovaj Sud je ocijenio da je žalba tužitelja osnovana te je poništio presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-2061/2024- 18 od 24. rujna 2025. i vratio predmet sudu na ponovni postupak.

21. Imajući na umu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024., o troškovima upravnog spora (uključujući i troškove ovog žalbenog postupka) bit će odlučeno nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu u skladu s člankom 144. i člankom 147. ZUS-a.

22. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju šifre priznate dijagnoze u izreci presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a.

23. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan