REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu Zagreb,

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2680/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nadi Nekić Plevko , u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., Čakovec, Športska 8, OIB: 82230527201, zastupan po punomoćniku Ivanu Županu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreb, Horvatova ulica 80A;, protiv tuženika HOK - OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:00432869176; zastupan po punomoćniku Iva Pezić, odvjetniku Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri d.o.o., iz Zagreba, Marulićev trg br. 2 , radi: isplate, 11. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

1.) Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi :

" Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., OIB: 82230527201, Čakovec, Športska 8, iznos od 405,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 9. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana. "

2.) Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 405,90 eur preko stope dosuđene pod točkom 1.) izreke.

3.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središn je za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

4.) Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 151,54 eur preko stope dosuđene pod točkom 3. ) izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 20. studenog 2025. podnio tužbu u kojoj je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 22. rujna 2024. godine nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI TUCSON (NX4), reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MEĐIMURJE EXPRESS D.O.O. sa sjedištem u [adresa], OIB: 15713049855. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi kao odgovorni osiguratelj sukladno polici kasko osiguranja oštećenika, prema odredbama Zakona o osiguranju (NN 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22., 152/24.) te Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.). Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika dana 14. listopada 2024. godine pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: ST03/0320/2404866. Visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima RH. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio izvid štete tuženika, broj:

ST03/0320/2404866, te je predložio provesti prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e, saslušanje ovlaštene osobe oštećenika MEĐIMURJE EXPRESS D.O.O. sa sjedištem u [adresa], te saslušanje z.z. tužitelja.

2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima st ruke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja RH u svojim smjernicama od dana 20. veljače 2020. godine, KLASA: 034-08/18-01-093 navodi sljedeće: „...AZTN ističe kako je nužno da oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je uvrštena u mrežu ugovornih servisa ili ne...”. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga u svojim smjernicama navodi isto, odnosno: „...Oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete odnosno naknade iz osiguranja…“. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio smjernice AZTN, KLASA: 034-08/18-01-093 od dana 20. veljače 2020. godine, smjernice HANFE putem e-mail komunikacije od dana 03. srpnja 2015. godine. Oštećenik je za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 1463-100-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.283,93 eur (PDV uključen). Osnovicu po navedenom računu u iznosu od 1.155,54 eur je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku.

3. Tužitelj navodi da je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 749,63 eur . Razliku od 405,90 eur po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika o cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određu je cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. U dokaz navedenog tužitelj je dostavio račun popravka tužitelja, br. 1463-100-1, izjavu za isplatu tužitelju , obavijest tuženika o statusu odštetnog zahtjeva od dana 22. rujna 2024. godine, dokaz uplate tuženika oštećeniku proslijeđenu tužitelju putem zajedno s iznosom PDV-a od dana 28. listopada 2024. godine se e-mail korespondencijom. Dakle, tuženik je platio iznos od 749,63 eur po računu, međutim nije platio iznos od 405,90 eur te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja.

4. Tužitelj ističe da je svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što je na izvidu štete (na koji se sam poziva tuženik) napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje i to u iznosu od 21,23 eur / sat plus PDV za limarske i lakirerske radove za ovlaštene servise te 17,25 eur / sat plus PDV za limarske i lakirerske radove za neovlaštene servise , dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 52,00 eur / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 52,00 eur / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. U dokaz navedenog tužitelj je dostavo službeni cjenik radionice

– tužitelja.

5. Tužitelj navodi da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. U ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i sljedeći stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. Sudske prakse u istovrsnim predmetima (i činjenično i pravno iste osnove samo druge stranke) Visokog trgovačkog suda RH koji je u pravomoćnoj presudi, posl. broj: Pž-3749/12 usvojio tužbeni zahtjev tužitelja (auto servisne radionice) nedvojbeno proizlazi „...stoga činjenica da tuženik (kao osiguravatelj štetnika) ne prihvaća visinu satnice rada ovlaštenog servisa nije od nikakvog utjecaja na njegovu dužnost da taj trošak nadoknadi...”, kao i nadalje „...niti je u sporno vrijeme imao takav ograničavajući ugovor sa serviserima, a takvo ograničenje ne postoji niti u zakonu, dužan je u cijelosti podmiriti nastalu štetu...”. Stav tužitelja kako odgovorni osiguratelj ne može nametati cijenu sata rada servisima je potvrdio i Visoki trgovački sud RH u presudi posl. broj: Pž-1749/2023 od dana 12. siječnja 2024. godine prema kojoj u predmetu slične činjenične i pravne osnove isti smatra „...S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te dopis HANFA-e, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici tužitelja...”. Nadalje, stav Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu slične činjenične i pravne osnove, ali protiv drugog odgovornog osiguratelja je također potvrdio Visoki Trgovački sud RH u presudi posl. broj: Pž-387/2024 od dana 06. veljače 2024. godine prema kojoj isti sud u točki 11. presude navodi: „...Pravilno je sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio odredbu čl. 1085. ZOO -a i utvrdio da oštećeniku pripada pravo na naknadu štete s osnove radova popravka prema cijenama po kojoj popravke naplaćuje radionica koju oštećenik odabire, kao i da se odabir radionice koja ima više cijene popravaka ne smatra doprinosom oštećenika vlastitoj šteti u smislu odredbe čl. 1092 ZOO-a.”, a isti stav je nadležni Visoki trgovački sud Republike Hrvatske zauzeo i u sudskoj praksi presudi posl. broj: Pž-3971/2023- 2 od dana 29. veljače 2024. godine, kao i u presudi posl. broj: Pž-914/2024-2 od dana 18. ožujka 2024. godine. Prema navedenom po stavu tužitelja postupanje tuženika je pogrešno obzirom da nema ugovorni odnos sa tužiteljem niti zakonsku osnovu da bi „priznavao”, ”uvećavao” ili „umanjivao” nečiju cijenu rada, u konkretnom slučaju tužitelja te u dokaz navedenog tužitelj navodi poslovne brojeve presuda Visokog trgovačkog suda RH i to posl. broj: Pž-3749/12 od dana 30. srpnja 2015. godine, kao i Vrhovnog suda RH posl. broj: Rev-818/11 od dana 04. lipnja 2014. godine . Tužitelj ujedno u tom smislu ukazuje i na smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja RH od dana 20. veljače 2020. godine, KLASA: 034-08/18-01-093 koja nedvojbeno ističe sljedeće: „...kako cijenu radnog sata za izvođenje limarskih, lakirerskih i drugih radova u slučaju štetnog događaja na vozilu, treba određivati mjerodavno tržište popravka vozila, odnosno auto servisne radionice koje su registrirane za obavljanje djelatnosti popravka i održavanja vozila na određenom području, prema cijenama koje imaju istaknute u svojim cjenicima u poslovnom prostoru...”

6. Tužitelj navodi da su s obzirom na prethodno navedeno ustupitelj / oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 5. veljače 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 405,90 eur na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik o čemu je tužitelj dostavio i dokaz ; ugovor o ustupanju od dana 5. veljače 2025. godine s notifikacijom od dana 5. veljače 2025. godine i potvrdom o njenom slanju s uvidom u izvid štete tuženika. Slijedom svega iznesenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kako je naznačen u tužbi te potražuje i trošak postupka s kamatom .

7. U svom odgovoru na tužbu od 11. veljače 2026. navodi da priznaje tužbeni zahtjev, izuzev u dijelu u kojem tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na glavnicu te poglavito trošak parničnog postupka po stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava. Tuženik ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu zatezne kamate koja vrijedi za trgovačke ugovore između trgovaca, već se na predmetne tražbine ima primijeniti zakonska zatezna kamata koja se primjenjuje na tražbine iz ostalih odnosa. Sukladno gore navedenom, tuženik je predložio sudu da bez odgađanja donese presudu temeljem priznanja.

8. Naveden podnesak tuženika; odgovor na tužbu od 11. veljače 2026. tužitelj je zaprimio dana 17. veljače 2026. i na isti se nije očitovao.

9. Odredbom čl. 331 Zakona o parničnom postupku ( Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/1 1, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP ) određeno je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Sud neće donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uvjetima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.). Donošenje presude na temelju priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2. istog članka prije toga pribave obavijesti. Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude.

10. Budući je tuženik priznao tužbeni zahtjev ,osim u dijelu zatražene zatezne kamate, prema čl. 81 st 1 Zakona o obveznim odnosima na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne Novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dok iz stanja spisa proizlazi da je dospjelost računa tužitelja br. 1463-100- 1 od dana 24. listopada 2024. ( list 10 spisa ) s danom 9. studenog 2024. od kojeg se datuma potražuju kamate, koji datum tuženik nije osporavao, te bez obzira na datum odštetnog zahtjeva ( prema navodima tužbe 22. rujna 2024 .) tužitelj potražuje kamatu od kasnijeg dana , pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva. Slijedom navedenog sud je temeljem odredbe čl. 331 ZPP odlučio o glavnom zahtjevu tužitelja.

11. Stopa zatezne kamate određena je prema stopi koja se primjenjuje na ostale odnose sukladno odredbi članku 29. stavku 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police obveznog osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora , a kako to osnovano ističe tuženik u odgovoru na tužbu , da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose. Preko te visine stope zatezne kamate, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

12. Budući je tužitelj uspio u sporu u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP). Odluka o visini priznatih troškova odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i zahtjevu tužitelja za naknadu troška postupka sadržanim u tužbi .Tužitelju koji je u ovom postupku bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik prizna trošak sastava tužbe u iznosu od 100, eura temeljem Tbr 7/1 Tarife HOKa, priznat mu je iznos od 25,00 eura s naslova PDV temeljem Tbr 46, tarife HOKa , te zatražena iznos pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eur, odnosno tužitelju je priznat ukupan iznos troška od 151,54 eur s određenom kamatom .

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

Pouka o pravnom lijeku :

Protiv ove presude nezadovoljna na stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda a o njoj odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.K ada presudu na temelju priznanja i presudu na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji ( čl 353 ZPP ).

DNA:

- tužitelju po pun. uz nalog za pristojbu na presudu

- tuženiku po pun.