Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-142/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova ulica 82, Zagreb, protiv ovršenika EG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1909/2023-3 od 17. prosinca 2025. godine, dana 11. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-1909/2023-3 od 17. prosinca 2025. godine i rješava:

1. Nalaže se ovršeniku EG naknaditi ovrhovoditelju Eos Matrix d.o.o. troškove postupka izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od **.**.2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan ... te godine, u roku od osam dana.

2. Nalaže se ovršeniku EG naknaditi ovrhovoditelju Eos Matrix d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 6,64 eura, u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe s osnove predujmljene naknade Financijskoj agenciji (dalje: FINA) za provedbu osnove za plaćanje.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj ne navodeći pritom žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ). Predlaže pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i naknadu sudske pristojbe na žalbu.

3. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu zatraženog predujma s obrazloženjem da je FINA osnovu za plaćanje vratila ovrhovoditelju zbog nemogućnosti njezina izvršenja sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20., dalje: ZPONS), pa da je ovrhovoditelj ovlašten sukladno odredbi čl. 14. st. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 71/18., 46/22. i 155/22., dalje u tekstu: Pravilnik o načinu i postupku provedbe ovrhe) zahtijevati povrat predujmljene naknade od FINE.

4. Ovrhovoditelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako se radi o osnovi za plaćanje koja nije bila evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje i koja je vraćena podnositelju zbog nepodobnosti za provedbu već ističe da je predmetna osnova uredno evidentirana u Očevidniku ovršenika te da je po njoj FINA postupala sve do ispunjenja uvjeta za njezino isknjiženje. Isknjiženje je izvršeno nakon proteka zakonom propisanog roka sukladno čl. 12. ZPONS, što potvrđuje da se nije radilo o nepodobnoj osnovi za plaćanje. Slijedom toga, ovrhovoditelj smatra da ovršenik ima obvezu naknaditi trošak predujmljene naknade, a koji je također bio evidentiran u Očevidniku ovršenika.

5. Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

6. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je zahtjev za izravnu naplatu temeljem ovršne isprave (zadužnice od **.**.2013. koja je solemnizirana po javnom bilježniku Vesni Kelečić iz Zagreba pod poslovnim brojem: OV-10164/13 dana **.**.2013.) podnesen FINI **.**.2020. u skladu s odredbama ZPONS,

- da je navedena osnova kao podobna upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje,

- da je za poduzimanje radnji pri provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ovrhovoditelj predujmio dužnu naknadu,

- da je temeljem čl. 12. ZPONS za predmetnu osnovu za plaćanje utvrđena nemogućnost izvršenja dana 25. listopada 2023.

7. Navodi ovrhovoditelja, kojima u žalbi prvi puta ističe da se prethodno obratio FINI sa zahtjevom za povrat predujma, predstavljaju nove činjenice u smislu čl. 352. st. 1. ZPP pa ih ovaj sud nije razmatrao.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je FINA, kao nadležno tijelo za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima, osnovu prihvatila kao podobnu, evidentirala ju u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te po istoj postupala kroz razdoblje od tri godine, kontinuirano provjeravajući mogućnost njezina izvršenja. Tek protekom tog roka prestala je s izvršavanjem sukladno čl. 12. ZPONS, i to iz razloga što tražbinu iz osnove za plaćanje nije bilo moguće naplatiti.

9. Odredbom čl. 12. ZPONS propisano je da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u FINA-u, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, FINA prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.

10. Odredbom čl. 3. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 71- 1460/18 od 4. kolovoza 2018., dalje: Pravilnik o vrstama naknada) propisano je da se za poduzimanje radnji u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima naplaćuju naknade, pri čemu poslovi provedbe osnove za plaćanje obuhvaćaju, među ostalim, zaprimanje osnove za plaćanje, unos podataka u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, provjeru mogućnosti izvršenja, utvrđivanje iznosa duga i obračun kamata, izvršenje osnove za plaćanje te druge radnje povezane s provedbom ovrhe.

11. Budući da je u konkretnom slučaju FINA poduzela radnje propisane za provedbu izravne naplate predmetne osnove za plaćanje, upravo radi kojih se i plaća predmetna naknada, nema pravne osnove da ovrhovoditelj zahtijeva njezin povrat od FINA-e. Slijedom toga, pogrešno je pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 14. st. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 71/18., 46/22., 155/22., dalje: Pravilnik o načinu provedbe ovrhe), jer se ta odredba odnosi isključivo na slučajeve u kojima je osnova za plaćanje nepodobna za provedbu pa se kao takva vraća podnositelju, dok u konkretnom predmetu takva situacija nije nastupila.

12. Naime, odredbom čl. 14. st. 1. Pravilnika o načinu provedbe ovrhe propisano je da će FINA, utvrdi li prema propisu kojim je uređena osnova za plaćanje nemogućnost njezina izvršenja, osnovu vratiti donositelju odnosno podnositelju uz obrazloženje razloga vraćanja, dok je st. 2. istog članka propisano da se u takvom slučaju predujmljena naknada vraća ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

13. Nadalje, čl. 15. Pravilnika o načinu provedbe ovrhe taksativno su propisane situacije u kojima će FINA nakon provjere mogućnosti izvršenja, osnovu za plaćanje vratiti kao nepodobnu. Primjerice ako osnova nije dostavljena na propisani način, ako uz nju nije priložen dokaz o uplati naknade, ako nije dostavljen propisani obrazac zahtjeva za naplatu ili isti nije pravilno popunjen, ako osnova nema potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, ako ovršenik nema otvoren račun ili raspoloživa sredstva iz kojih se ovrha može provesti, ako je ovršenik u stečaju ili je prestao postojati, ako je preminuo, ako se osnova ne izvršava sukladno propisima o predstečajnom postupku ili iz drugih razloga zbog kojih ju FINA ne može izvršiti.

14. Prema tome, iz odredbe čl. 14. st. 2. u vezi s čl. 15. Pravilnika o načinu provedbe ovrhe proizlazi da se povrat predujmljene naknade odnosi isključivo na situacije u kojima FINA utvrdi nemogućnost postupanja po osnovi za plaćanje te je, kao nepodobnu, vrati podnositelju uz obrazloženje razloga zbog kojih njezino izvršenje nije moguće.

15. Odredbom čl. 14. st. 4. Pravilnika o načinu provedbe ovrhe propisano je da će se naknada koja je predujmljena za osnovu za plaćanje za koju je FINA utvrdila nemogućnost izvršenja, vratit ovrhovoditelju na njegov zahtjev.

16. Dakle, navedene odredbe čl. 14. i 15. Pravilnika o načinu provedbe ovrhe uređuju povrat naknade u slučajevima kada osnova za plaćanje uopće nije evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, već je pri zaprimanju ili nakon provjere vraćena podnositelju zbog razloga koji onemogućuju njezinu provedbu.

17. Kako u konkretnom slučaju nije riječ o takvoj situaciji, budući da je predmetna osnova za plaćanje uredno upisana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje te je FINA po istoj postupala tijekom trogodišnjeg razdoblja, ne postoji pravna osnova za povrat predujmljene naknade u smislu čl. 14. st. 2. Pravilnika o načinu provedbe ovrhe, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

18. Naime, odredbom čl. 8. st. 7. Pravilnika o vrstama naknada propisano je da naknadu za provedbu osnove za plaćanje koju je ovrhovoditelj iz osnove za plaćanje predujmio sukladno Zakonu, FINA upisuje u Očevidnik na teret novčanih sredstava ovršenika zajedno sa dugom iz osnove za plaćanje u korist računa ovrhovoditelja, kao trošak provedbe ovrhe.

19. Slijedom navedenog, budući da je u konkretnom slučaju ovrhovoditelj predujmio spornu naknadu u iznosu od 132,72 eura, a nema pravo na povrat iste od strane FINA-e, to je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 14. st. 4. OZ valjalo prihvatiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu tog troška kao potrebnog za ovrhu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. ožujka 2026. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

20. Stoga je, primjenom čl. 380. t. 3. ZPP, valjalo odlučiti kao u t. I. izreke odluke.

21. Također, uvidom u espis je utvrđeno da je ovrhovoditelj platio sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 6,64 eura, a kako je žalba osnovana, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu i tog troška pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke odluke.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović