Poslovni broj: Usž-1558/2023-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EP, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Galetović, odvjetnik u Zagrebu, Nemčićeva 7, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3217/22-5 od 6. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3217/22-5 od 6. veljače 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima upravnog spora i žalbenog postupka odlučiti će se zajedno s glavnom stvari.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja, klasa: UP/II-562-02/20-01/1456, urbroj: 522-4/1-1-1- 22-8 od 12. rujna 2022., kao i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za branitelje, klasa: UP/I-564-01/21-031/30, urbroj: 251-24- 02/1-21-3 od 26. veljače 2021. Tim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida temeljem bolesti PTSP (točka I. izreke), kao i zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi zatočenja u logoru Bosanski Šamac 1992. godine (točka II. izreke).
3. Protiv presude prvostupanjskog suda tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda pravila sudskog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da sud izreku presude temelji na diskrecijskoj ocjeni da bolest PTSP nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a što nije u okviru sudske nadležnosti, niti je bilo predmet upravnog spora. Ističe da nadležna medicinsko-vještačka povjerenstva u upravnom postupku nisu osporila da je bolest PTSP u konkretnom slučaju valjana i opravdana osnova za priznavanje statusa i prava hrvatskog ratnog vojnog invalida i da je ista nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, već je u prethodnom postupku ostao sporan jedino postotak oštećenja organizma. Ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da boluje od kroničnog ratnog PTSP -a i komorbidnih stanja, od kojih tegoba se niz godina liječi u Klinici za psihološku medicinu. Smatra da je dokaz vještačenjem po vještaku medicinske struke bilo neophodno provesti i radi ostvarivan ja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja zajamčenih čankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da je trebao ostvariti pravo s osnove zatočeništva u neprijateljskom logoru prema odredbi članka 13. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, budući da zbog ozljeda zadobivenih u logoru trpi oštećenje organizma preko 20%. Slijedom navedenog predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio sukladno odredbi članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu ZUS), koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), ovaj Sud žalbene prigovore ocjenjuje djelomično osnovanim.
7. Predmetni upravni postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja od 29. studenog 2018., radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti PTSP i zatočeništva u logoru Bosanski Šamac 1992. godine. U provedenom postupku je utvrđeno da postoji uzročno-posljedična veza bolesti PTSP i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nalazima i mišljenjima stručnih tijela medicinskog vještačenja (nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje od 4. veljače 2020., nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda od 8. srpnja 2020. i nalaz i mišljenje žalbenog Vijeća liječničkog vijeća od 3. svibnja 2022.), nakon pregleda medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužitelja , suglasno je ocijenjeno postojanje oštećenja organizma s osnova bolesti PTSP, koje je zbog kasnog početka liječenja, diskontinuiteta psihijatrijskih kontrola i psihologijskog testiranja, ocjenjeno s manje od 20% po T 238b Liste postotka oštećenja organizma za stalno. Prilikom davanja ocjene ovlaštenih vještaka nije uzeta u obzir okolnost zatočenja u logoru Bosanski Šamac 1992. godine, s obzirom na to da iz potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata proizlazi da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje 15. prosinca 1993. do 4. veljače 1994., u kojem je prema ratnom putu kao pripadnik 175. brigade pješaka, u području odgovornosti Zbornog područja Zagreb, bio izložen djelovanjima neprijatelja (otvaranje paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja).
8. Tužitelj je u upravnom sporu osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na utvrđeni postotak oštećenja (< 20%), te je radi potpunog i točnog utvrđenja činjenica koje su s medicinskog stajališta relevantne za donošenje odluke o pravu tužitelja, predložio provođenje medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku spec. psihijatru. Prvostupanjski sud je ocijenio nepotrebnim provoditi predloženo sudsko medicinsko vještačenje, uz obrazloženje da iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da bolest PTSP nije posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, jer je tužitelj, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihologa Klinike za psihijatriju Vrapče od 10. ožujka 2016., da se u vrijeme za koje ima ostvaren status hrvatskog branitelja nalazio u vojarni u Zagrebu. Stoga sud zaključuje da tužitelj nije bio izložen egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Pri tome je prvostupanjski sud zaključio da bolest PTSP može biti posljedica tužiteljevog zatočeništva u logoru, koje zatočeništvo je bilo u okviru ratnog sukoba u Bosni i Hercegovini i izvan razdoblja u kojem je ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
9. S obzirom na podatke spisa, razloge izložene u obrazloženju pobijane presude, kao i žalbene navode, ovaj Sud ne može otkloniti navode tužitelja prema kojima je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na njegov zahtjev za utvrđenje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida na temelju bolesti PTSP.
10. Tužitelj osnovano navodi da tužbom nije osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku u pogledu postojanja uzročno-posljedične veze između bolesti PTSP i sudjelovanja u Domovinskom ratu, već je osporavao utvrđenu ocjenu postotka oštećenja organizma na koju okolnost je i predložio provođenje vještačenja u upravnom sporu. Zbog navedenog ovaj Sud nalazi da nije bilo mjesta za utvrđenje prvostupanjskog suda da ne postoji uzročno-posljedična veza između bolesti PTSP i sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Zbog pogrešnog pristupa prvostupanjskog suda tužitelj nije ostvario pravo na pristup sudu na način da mu je omogućeno dokazivati činjenice koje smatra spornim, odnosno pogrešno utvrđenim u upravnom postupku.
11. Iz naprijed navedenih razloga, Sud je usvojio žalbu tužitelja, poništio prvostupanjsku presudu i vratio predmet na ponovni postupak. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će radi ostvarivanja procesnih načela ravnopravnosti stranaka i jednakosti oružja, kao neizostavnih elemenata prava na pravično suđenje zajamčenih čankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, s obzirom na to da tužitelj nije paušalno, već konkretnim razlozima osporavao činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, provesti predloženi dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku spec. psihijatru, odrediti zadaću vještaku te opseg predmeta vještačenja (ocjena postotka oštećenja) u odnosu na bolest PTSP , koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, osobito uzimajući u obzir ratni put tužitelja i sadržaj medicinske dokumentacije u spisu, kao i utjecaj drugih traumatskih iskustava koja nisu u svezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske, te po potrebi izvršiti osobni pregled tužitelja, o čemu će odluku prepustiti vještaku.
12. U odnosu na navode žalbe vezane uz zahtjev za ostvarenje prava statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida na temelju zatočeništva u Bosanskom Šamcu 1992., Sud primjećuje da je pravilno utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje traženog statusa propisane člankom 12. stavkom 1. točkom b. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR-a), jer u vrijeme zatočeništva nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Navod tužitelja da pravo može ostvariti primjenom odredbe članka 13. stavka 1. ZOHBDR-a, kao druga osoba zatočena u neprijateljskom logoru, nije osnovan, jer navedena zakonska odredba ostvarenje prava vezuje uz osnove ozljede ili rane, dok je tužitelj zatražio priznavanje prava na temelju bolesti.
13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavaka 1. i 2. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke.
14. Prvostupanjski sud će sukladno izraženom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: U-zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024., o troškovima upravnog spora i troškovima ovog žalbenog postupka, u skladu s člankom 79. ZUS-a, odlučiti nakon okončanja postupka, ovisno o uspjehu stranaka u sporu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić Babić
