Poslovni broj: Usž-4725/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice PR državljanke [adresa], smještene u Prihvatnom centru za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Duk, odvjetnik iz Zagrebu, Međimurska 21, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira bb, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3005/2025-4 od 12. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3005/2025-4 od 12. rujna 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-03/25-03/28, URBROJ: 511-19-48-25-1 od 3. kolovoza 2025. (točka I. izreke). Točkama II. i III. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu te je naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužiteljice isplati 525,50 eura u roku 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika od 3. kolovoza 2025. određeno je ograničenje kretanja tužiteljici smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najduže do jedan mjesec te se smještaj računa od dana donošenja rješenja.

3. Tužiteljica pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. Iz sadržaja žalbe proizlazi da osporava samo zakonitost točke I. izreke prvostupanjske presude. Ističe da joj je prvostupanjski sud, protivno članku 6. Zakona o upravnim sporovima, onemogućio da se očituje o svim spornim činjenicama i pravnim pitanjima čime je povrijedio načelo izjašnjavanja stranke na njenu štetu. Smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima za rješavanje stvari bez održavanja rasprave jer je opunomoćenik tužiteljice u tužbi izričito zahtijevao saslušanje tužiteljice te je člankom 54. stavkom 12. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano da će odluku o tužbi sud donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta. Prvostupanjski sud nije iskoristio procesne mogućnosti čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši joj ostvarivanje prava koje joj jamči Zakon o upravnim sporovima i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, a čime joj je povrijeđeno pravo na pošteno suđenje. Dalje navodi da je prvostupanjski sud na temelju činjenica koje je tuženik utvrdio u upravnom postupku donio presudu bez provođenja dokaza saslušanjem tužiteljice, koji je u tužbi izričito predložila, zbog čega je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Ističe da tuženik nije sačinio individualnu procjenu te je nejasno na temelju čega joj je izrečena najstroža mjera, smještaj u Prihvatni centar za strance, a ne neka druga, blaža mjera. Smatra da se pobijanim rješenjem tuženika ograničavaju temeljna prava čovjeka i građanina, pravo na slobodu kretanja te se ni u osporenom rješenju tuženika, ni u pobijanoj presudi ne navode razlozi zbog čega je bilo nužno tužiteljicu držati zatvorenu i ograničavati joj Ustavom zajamčena prava. Predlaže poništiti prvostupanjski presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i naknadu troška za sastav žalbe.

4. Tuženik se protivi razlozima žalbe. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud žalbene razloge tužiteljice smatra osnovanim.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 54. stavka 11., članka 54. stavka 2. točke 1. i članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje Zakon).

7.1. U upravnom postupku je utvrđeno da je povodom kompenzacijskih mjera na letu OU-436 iz Zagreba za Munchen, u tranzitnom prostoru Zračne luke „Franjo Tuđman“, 2. kolovoza 2025. tužiteljica policijskom službeniku Postaje aerodromske policije dala na uvid osobnu iskaznicu Rumunjske, serijskog broja: PX460271 izdanu na ime NR, rođena **.**.1998. Izvršenim uvidom u osobnu iskaznicu utvrđeno je da se radi o krivotvorini, što je i potvrđeno od strane multiplikatora za krivotvorene dokumente Postaje aerodromske policije Pleso.

7.2. Pregledom stvari tužiteljice pronađena je potvrda o izraženoj namjeri za međunarodnom zaštitom od 31. srpnja 2025., izdana od Postaje granične policije Stara Gradiška, kojom je tužiteljica upućena javiti se u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, što nije učinila. Iz podataka Informacijskog sustavu Ministarstva unutarnjih poslova utvrđeno je da se radi o državljanki [adresa], PR, rođene **.**.2001. u mjestu [adresa].

7.3. Osporenim rješenjem tuženika od 3. kolovoza 2025. tužitelj ici je ograničena sloboda kretanja radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima se temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se ne mogu utvrditi bez ograničenja kretanja s obzirom na to da postoji rizik od bijega.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku i isprava priloženih tijekom spora te je na takvo utvrđeno činjenično stanje, primijenio članak 54. stavak 2. točku 1. i članak 54. stavak 5. Zakona i odbio tužbeni zahtjev bez provođenja rasprave i dokaza saslušanjem tužiteljice, a koji je dokaz tužiteljica predložila u tužbi. Potvrdio je stajalište tuženika da je u konkretnom slučaju potrebno ograničiti slobodu kretanja tužitelj ice, tražiteljice međunarodne zaštite, smještajem u prihvatni centar za strance radi utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima ista temelji zahtjev za međunarodnu zaštitu, a koje se činjenice ne bi mogle utvrditi bez ograničenja kretanja jer se ocijenilo da postoji rizik od bijega.

9. Člankom 54. stavkom 12. Zakona propisano je da protiv odluke iz stavka 11. toga članka nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti tužba upravnom sudu sukladno članku 51. ovoga Zakona u roku od osam dana od dana dostave odluke. Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja dostavit će spis predmeta upravnom sudu u roku od osam dana od dana zaprimanja odluke kojom upravni sud traži spis predmeta. Odluku o tužbi upravni sud će donijeti nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.

10. S obzirom na citiranu zakonsku odredbu, valja zaključiti da je u predmetnom prvostupanjskom upravnom sporu odluku o zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 3. kolovoza 2025. trebalo donijeti nakon provedene usmene rasprave. Stoga Sud smatra da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije pravilno primijenjeno mjerodavno pravo, kao lex specialis u odnosu na odredbe ZUS-a, a što je moglo biti od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Ujedno, neovisno o članku 54. stavku 12. Zakona, povrijeđeno je načelo izjašnjavanja stranke iz članka 6. stavka 1. ZUS-a jer prvostupanjski sud nije postupio u skladu sa zakonskim odredbama čiji je cilj omogućavanje prava stranaka na raspravljanje pred sudom, već je donio presudu ne omogućivši tužiteljici ostvarivanje prava koja joj jamči ZUS, kao i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.).

12. Ovaj Sud stoga smatra da nisu postojali opravdani razlozi za okončanje spora prije no što je provedena usmena rasprava, a time tužiteljici bilo omogućeno saslušanje pred prvostupanjskim sudom.

13. Slijedom iznesenog, Sud je ocijenio osnovanim žalbene navode tužitelj ice, poništio je točku I. izreke pobijane presude i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke o zakonitosti osporenog rješenja tuženika nakon provedene usmene rasprave u skladu s člankom 54. stavkom 12. Zakona.

14. Našavši povrede koje su u okolnostima konkretnog slučaja dostatne za poništavanje pobijane presude, Sud nije ispitivao osnovanost ostalih žalbenih navoda jer će se odluka o meritumu ovog spora ponovno donijeti nakon pravilno provedenog upravnog spora.

15. Imajući na umu rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U- zpz-21/2024 od 3. prosinca 2024., o troškovima ovog žalbenog postupka bit će odlučeno nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu u skladu s člankom 144. i člankom 147. ZUS-a.

16. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić