Poslovni broj: Usž-2430/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Željko Ćapin, odvjetnik iz Splita, Gundulićeva 26, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost Republike Hrvatske, Zagreb, Jurjevska 34, OIB: 18683136487, radi izdavanja uvjerenja o sigurnosnoj provjeri, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-561/2023-10 od 25. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 Us I-561/2023-10 od 25. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-804-09/21-01/1072, URBROJ: 50439-03/43-22-12 od 28. veljače 2022. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev Vojno sigurnosno-obavještajne agencije, KLASA: OGR-804-04/21-04/1, URBROJ: 512-10-013230/20395-21-2233 od 24. ožujka 2021. za izdavanje tužiteljici uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (dalje: certifikat).

3. Tužiteljica je protiv prvostupanjske presude podnijela žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da se pobijana odluka temelji na dokumentaciji, izvješću Sigurnosno-obavještajne agencije, koje joj nije bilo dostavljeno niti joj je omogućen uvid i očitovanje o istome. Prvostupanjski sud je nezakonito i neustavno odbio njene dokazne prijedloge: deklasificiranje izvješća, saslušanje tužiteljice, dostavu na uvid kompletne dokumentacije i Pravilnika o standardima sigurnosne provjere temeljem kojeg je doneseno pobijano rješenje, a koji nije objavljen u Narodnim novinama, službenom glasilu Republike Hrvatske, te je tužiteljici nepoznat. Time je povrijeđeno načelo kontradiktornosti i jednakosti oružja. Pobijana presuda nije pravilno obrazložena jer njeno obrazloženje sadrži samo navođenje zakonskih odredbi bez konkretnog razloga donošenja odluke.

3.1. Tužiteljica osporava zaključak suda o provedenom obveznom razgovoru 23. veljače 2022. Razgovor od 9. srpnja 2021. nije proveden sukladno Zakonu o sigurnosnim provjerama koji u članku 18. stavku 1. podstavku 3. propisuje provođenje obveznog razgovora s provjeravanom osobom. Nije joj dana stvarna mogućnost izjašnjavanja o odlučnim činjenicama, izjašnjavanje je provedeno formalno i s vremenskim odmakom u odnosu na izvješće na kojem se temelji pobijano rješenje.

3.2. Rješenje tuženika nije zakonito jer ne sadrži konkretizirane razloge postojanja sigurnosnih zapreka, već općenite formulacije bez navođenja činjenica i dokaza. Naime, navodi se da kod nje postoje činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivost ili pouzdanost za postupanje s klasificiranim podacima, a ne navodi se o čemu se radi niti se o tome prilažu materijalni dokazi. Razlozi su označeni „povjerljivo“ i kao takvi nisu navedeni u obrazloženju rješenja tuženika.

3.3. Tužiteljica naglašava da je „gotovo 30 godina“ uredno obavljala poslove radnog mjesta za koje je imala izdan certifikat. Sad je „izgubila“ radno mjesto u Podregistru za klasificirane podatke, na novom radnom mjestu plaća joj je manja, a u kolektivu je izložena ignoriranju. U prilog osnovanosti svoje žalbe ističe da je za cijelo vrijeme svog rada u Ministarstvu obrane u izvanbračnoj zajednici s NK, da imaju zajedničko dijete kojemu je krsni kum IK.

3.4. Tužiteljica predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi presudu i rješenje tuženika i vrati predmet na ponovni postupak. Potražuje trošak prvostupanjskog upravnog spora i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi razlozima iste te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu. Ističe da su navodi žalbe ponovljeni navodi tužbe čiju je osnovanost osporio prvostupanjski sud.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku, na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu materijalnog prava, Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, 85/08., 86/12. ; dalje: ZSP), Pravilnika o standardima sigurnosne provjere Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, neklasificirano, KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ:50439-04-11-01 od 1. ožujka 2011. i KLASA: 023-01/11-01/03, URBROJ: 50439-04-13-02 od 30. prosinca 2013.; dalje: Pravilnik i Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07., 86/12. ; dalje: ZTP), čije je odredbe citirao u pobijanoj presudi. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a.

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. ZSP propisuje da su sigurnosne zapreke kod provođenja sigurnosne provjere za pristup klasificiranim podacima utvrđene ZTP-om (članak 3. stavak 1.); da će se ovisno o potrebi ostvarivanja pristupa klasificiranim podacima pojedinih stupnjeva tajnosti, provoditi za klasificirane podatke stupnja tajnosti „vrlo tajno“ sigurnosna provjera I. stupnja (članak 17.).

9.1. ZTP propisuje da certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno-obavještajna agencija (članak 18. stavak 5.); sigurnosne zapreke u smislu ZTP-a su neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima (članak 18. stavak 6.).

10. Uvidom u spis utvrđeno je da je Vojna sigurnosno obavještajna agencija (dalje: VSOA) za tužiteljicu, zaposlenu u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske , zatražila od Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost RH izdavanje certifikata za pristup nacionalnim klasificiranim podacima označenim stupnjem tajnosti „vrlo tajno“ za pristup EU klasificiranim podacima razine „tajno“ i za pristup NATO klasificiranim podacima razine „vrlo tajno“ za radno mjesto stručni referent u Upravi za obrambenu politiku u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske.

10.1. Navedeni je zahtjev odbijen temeljem izvještaja VSOA-e u kojem je utvrđeno postojanje zapreka za njegovo izdavanje. Izvješće VSOA-e je djelomično deklasificirano, u dijelu u kojem su sadržani podaci na kojima se temelji odbijanje zahtjeva za izdavanje certifikata, te je isto dano na uvid tužiteljici koja se o istome očitovala. Tužiteljici je dano na uvid dovoljno podataka koji dovode u pitanje osnovanost povjerenja u tužiteljicu te nije bilo potrebe za daljnjom deklasifikacijom podataka. Tužiteljica je bila upoznata s razlozima odbijanja zahtjeva , radilo se o činjenici da ona održava kontakte s osobama koje se dovode u vezu s kriminaln im miljeom. Radilo se o NK, njenom izvanbračnom suprugu za kojeg je navedeno da se osnovano sumnja da se bavi kriminalnim aktivnostima, te IK, krsnom kumu djeteta tužiteljice, za kojeg je tuženik naveo da je isti povezan s kriminalnim miljeom u odnosu na organizirani kriminalitet u Zagrebu. Ove je okolnosti tuženik opravdano ocijenio sigurnosno važnima pri procjeni sigurnosne pouzdanosti tužiteljice. Za napomenuti je da je tužiteljica, u izjašnjavanju o utvrđenim činjenicama, sporne kontakte potvrdila. Iz navedenog proizlazi da je sigurnosnom provjerom utvrđeno da tužiteljica predstavlja sigurnosni rizik u odnosu na pristup klasificiranim podacima. Kontakti s navedenim osobama važni su za procjenu pouzdanosti tužiteljice. Pri tome nije potrebno dokazati pravomoćnu kažnjavanosti za kaznena djela spornih osoba, kontakata tužiteljice, dovoljno je da postoji osnovana sumnja.

11. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude je zakonito i potpuno. Navode žalbe iznesene u smislu nepotpunosti obrazloženja Sud cijeni paušalnima jer se u žalbi ne navodi koji tužbeni navod nije obrazložen.

12. U postupku provedenom pred prvostupanjskim sudom nije došlo do povrede načela kontradiktornosti ni povrede načela jednakosti oružja. Ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Tužiteljici se skreće pažnja da je rasprava zakazana pred prvostupanjskim sudom 25. svibnja 2023. održana u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljice.

13. U postupku su provedene sve zakonom propisane radnje, uključujući razgovor s tužiteljicom, te je tužiteljici omogućeno izjašnjavanje o relevantnim činjenicama. Nakon razgovora s tužiteljicom, kao provjeravanom osobom, 9. srpnja 2021., s istom je 23. veljače 2022. bio proveden obavezni razgovor o kojem je sačinjen zapisnik koji je tužiteljica bez primjedbe potpisala. Stoga tužiteljica paušalno navodi da joj nije dana mogućnost izjašnjavanja o odlučnim činjenicama odnosno da joj je ista dana „samo formalno“, a da pri tom ne navodi koji je podatak željela iznijeti, a da joj navedeno ne bi bilo omogućeno.

14. Suprotno navodima žalbe pravilno je obrazloženo i tužiteljici dano do znanja u čemu se sastoji u njezinom slučaju osnova za sumnju u povjerenje i pouzdanost osobe za postupanje s klasificiranim podacima. Za donošenje odluke je irelevantno to što tužiteljica sporne kontakte ne smatra zaprekama za izdavanje certifikata.

15. Žalbeni navodi koji se odnose na trajanje tužiteljičinog rada u Ministarstvu obrane, na kvalitetu rada, na okolnost da je premještena na slabije plaćeno radno mjesto, ne čine njen tužbeni zahtjev niti žalbu osnovanom. Pravilno su obrazloženi razlozi odbijanja izdavanja certifikata zbog postojanja sigurnosnih zapreka, konkretno postojanje osnove za sumnju u povjerljivost odnosno pouzdanost tužiteljice. Sud je prihvatio ocjenu tuženika da kontakti i povezanost tužiteljice s osobama za koje se osnovano sumnja na kriminalne aktivnosti predstavljaju sigurnosni rizik pri čemu je irelevantna činjenica da je tužiteljica ranije imala izdan certifikat. Vezano za žalbene navode koji se odnose na Pravilnik Sud napominje da se radi o propisu koji detaljnije razrađuje zakonske odredbe. Odluka o neizdavanju certifikata tužiteljici temeljena je na Zakonima navedenim u odlomku 9. ove presude, ne na Pravilniku. Pravilnikom se uređuje način provjere, ne propisuju se nova pravila ili obaveze koje bi se odnosile na kontrolirane osobe.

16. Stoga nije ni prema ocjeni ovoga Suda bilo osnove da se udovolji tužbenom zahtjevu. Sud žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj ica isticala u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

17. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

18. Sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužiteljice odbijena, odbijen je i njen zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić