Poslovni broj: Usž-298/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĐĆ iz [adresa], zastupanog po opunomoćenicima Ivanu Čizmiću, OIB: [osobni identifikacijski broj] i Lorenu Korlaetu, odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Ivan Čizmić sa sjedištem u Splitu, Obrov 8 i pisarnicom u Zagrebu, Maksimirska 14, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Vis, Vis, Vladimira Nazora 32, OIB: 36162371878 u povodu prijedloga za izdavanje privremene mjere i određivanje odgodnog učinka tužbe u postupku radi otkaza kratkotrajnog boravka u Republici Hrvatskoj, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-840/2025-4 od 16. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-840/2025-4 od 16. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijeni su prijedlozi tužitelja za izdavanje privremene mjere (točka I. izreke) i za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka II. izreke) u sporu koji je tužitelj pokrenuo protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/25-04/255, URBROJ: 511-12-34-25-1 od 10. travnja 2025.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika od 10. travnja 2025. tužitelju je otkazan kratkotrajni boravak zbog neopravdane svrhe boravka (točka 1. izreke); zabranjen mu je ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj u trajanju tri mjeseca računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske (točka 2. izreke); određeno mu je da u roku od 2 dana od dostave tog rješenje napusti Republiku Hrvatsku pod prijetnjom prisilnog udaljenja (točke 3. i 4. izreke).
2. Tužitelj pobija rješenje Upravnog suda u Splitu zbog svih žalbenih razloga. Smatra da je sud pogrešno zaključio kako nije učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, iako je sam sud utvrdio da bi mu izvršenjem rješenja nastala određena šteta. Ističe da mu je naloženo napuštanje Republike Hrvatske, čime mu se onemogućuje ostvarenje prava na boravak i planirano podnošenje zahtjeva za privremeni boravak i rad. Ističe da je za tu svrhu potrošio vrijeme i sredstva za dolazak u Hrvatsku. Mišljenja je da se takva šteta ne može naknadno otkloniti eventualnim ponovnim dolaskom.
2.1. Predlaže da Visoki upravni sud preinači pobijano rješenje i usvoji njegove prijedloge, podredno da rješenje ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.3.
Tuženik nije odgovorio na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je osporavano žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu članku 128. stavku 4. i članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija.
5. Tužitelj je u tužbi protiv rješenja tuženika od 10. travnja 2025. istaknuo prijedloge za određivanje privremene mjere i odgodnog učinka tužbe. Naveo je da bi mu izvršenjem pobijanog rješenja bila nanesena teška i nepopravljiva šteta jer je uložio vrijeme i sredstva da dođe u Hrvatsku gdje je namjeravao raditi i privremeno boraviti.
6. U sudskom sporu izvršen je uvid u sudski spis i spis tuženika te je prvostupanjski sud na tako utvrđeno činjenično stanje primijenio članak 42. stavke 2. i 3. ZUS-a i odbio prijedloge tužitelja za izdavanjem privremene mjere i za određivanjem odgodnog učinka.
7. ZUS u članku 42. stavku 2. propisuje da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. U stavku 3. istog članka ZUS propisuje sa sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci. Interpretacija ove norme nužno je striktna jer predstavlja odstupanje od opće odredbe o nesuspenzivnom djelovanju tužbe u upravnom sporu (članak 42. stavak 1. ZUS-a). Prilikom odlučivanja o ovoj vrsti prijedloga Sud ne razmatra meritum stvari (osnovanost tužbenog zahtjeva, izglede za ishod spora), ne radi se o oduci o subjektivnom pravu stranke, već je riječ o ovlasti suda.
8. Pravilno je prvostupanjski sud obrazložio odbijanje zahtjeva tužitelja činjenicom da tužitelj nije ni za jednu od traženih mjera osiguranja dokazao da bi u slučaju ne izdavanja istih pretrpio štetu koja bi bila teško popravljiva. Tužitelj tvrdnju o nastanku teško popravljive štete navodi općenito. Tvrdnju nije potkrijepio nikakvim dokazima, a upravo je nastanak teško popravljive štete kumulativno propisan kao uvjet za izdavanje obje od predloženih mjera osiguranja. Neosnovano se tužitelj u žalbi poziva na dio obrazloženja pobijanog rješenja u kojem je navedeno da će izvršenjem rješenja tuženika za tužitelja nastupiti određena šteta, šteta koja će nastupiti nije takve prirode, a to se u nastavku obrazloženja i navodi, da bi tužitelju bila teško nadoknadiva.
9. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.
10. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1., u vezi s člankom 42. stavkom 5. ZUS-a, odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke).
11. S obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška za sastav žalbe, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS -a (točka II. izreke).
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
