Poslovni broj: Usž-1471/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćeniku Vladi Rebiću, odvjetniku iz Zagreba, Cankarova 1, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi prava na invalidsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1426/2024-12 od 10. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1426/2024-12 od 10. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1426/2024-12 od 10. ožujka 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/23- 01/03422007976, URBROJ: 341-99-05/3-23-5413 od 24. siječnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141 -02/22- 01/03422007976, URBROJ: 341-25- 05/3-22-91700 od 8. rujna 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troška.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03422007976, URBROJ: 341-25- 05/3- 22-91700 od 8. rujna 2023., kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.
3. Tužiteljica pobija presudu zbog svih razloga predviđenih člankom 126. stavkom
1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24 dalje ZUS) . U žalbi u, bitnome, navodi da je u upravnom sporu koji se vodio pred istim prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem Us I-2538/2021 proveden dokaz vještačenjem po vještakinji medicinske struke doc.dr.sc.prim. Andrei Jambrošić Sakoman, spec. psihijatrici te da je ovim dokazom utvrđeno da se dijagnoza PTSP-a, odnosno trajnih promjena ličnosti nakon PTSP-a može uzročno – posljedično povezati sa dijagnozom F43.0, priznatom ozljedom na radu nastalom 06. prosinca 2019. godine što je direktna posljedica te priznate ozljede na radu, budući da tužiteljica klinički manifestira smetnje koje se dijagnostički mogu označiti kao posttraumatski stresni poremećaj, odnosno kao trajne promjene ličnosti po posttraumatskom stresnom poremećaju te da je dijagnoza PTSP-a i trajnih promjena ličnosti postavljena prema kriterijima iz važećih klasifikacija psihijatrijskih poremećaja, a pogotovo uvažavajući kriterij vremena trajanja psihičkih tegoba koje su se javile nakon izlaganja događaju.U cijelosti se poziva na navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje te smatra dokazanim da stanja i simptomi koje trpi bitno utječu na kvalitetu njezinog života i sposobnost svakodnevnog normalnog funkcioniranja te, posljedično, dovode i do smanjene radne sposobnosti. Smatra da nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje iz upravnog spora poslovni broj UsI-2538/2021 ima jaču pravnu i dokaznu snagu od nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područni ured u Zagrebu, KLASA: 141-02122-01/8515, URBROJ: 426- 04-08125-23-6, evidencijski broj 942266 od dana 30. kolovoza 2023. godine te nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 141-02/22-01/8515, URBROJ: 426-04-01/11-23-10, evidencijski broj vještačenja: 989605 od 12. prosinca 2023. godine, a na utvrđenjima kojih se temelje osporena rješenja javnopravnih tijela. Predlaže poništiti i preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja, podredno predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, navode tužiteljice smatra neosnovnim te ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporenog rješenja od 24. siječnja 2024.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, ovaj sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužiteljica pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. U upravnom postupku je utvrđeno da je tužiteljica rođena 1974. godine, po zanimanju prodavač i da je ostvarila oko 20 godina radnog staža te je na bolovanju od 13. veljače 2020., a da je od prosinca 2019. godine u kontinuiranom tretmanu psihijatra nakon što je doživjela oružanu pljačku, treću po redu, na radnom mjestu. Utvrđeno je da je tužiteljici priznata ozljeda na radu pod dg. F 43 (akutna reakcija na stres), a da sadašnja moguća psihotična prezentacija još nije jasno definirana, što je razvidno iz ordinirane psihofarmakoterapije. Vijeće viših vještaka, postupajući po navodima iz žalbe tužiteljice, potvrdilo je nalaz vijeća vještaka da je za sada preuranjeno cijeniti trajno pravo jer je liječenje bolesnih stanja i nadalje u tijeku. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja tužiteljici nije priznato pravo na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti (članak 56. stavak 1. u vezi s člankom 39. stavak 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, „Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21, dalje: ZOMO).
9. Prvostupanjski sud je ocijenio da su nalazi i mišljena stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja sačinjeni u skladu s pravilima struke i odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“ broj 67/17, 56/18 i 16/22) , da su dovoljno obrazloženi i sadržavaju sve potrebne činjenice za pravilno rješenje predmetne upravne stvari, slijedom čega je ocijenio da je osporeno rješenje zakonito te je odbio tužbeni zahtjev. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je tako postupio, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a koje tužiteljica ponavlja i u žalbi (članak 60. stavak 4. ZUS-a).
10. U prosuđivanju dokaza izvedenih u upravnom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
11. Naime, nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja oba stupnja potpuni su i uvjerljivi te su dani u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatrani u cjelini, otklanjaju dvojbe na koje ukazuje tužiteljica te su jasno i valjano iznesene sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja da s obzirom na to da tužiteljica nije u ovom sporu predlagala provođenje sudsko-medicinskog vještačenja radi utvrđenja ispunjenosti medicinskih kriterija iz članka 39. ZOMO-a nije dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. Ovaj Sud prihvaća i stav suda prvog stupnja da pozivanje na sudsko-medicinsko vještačenje u svezi priznavanja ozljede na radu nije dostatno, s obzirom da se ono tiče kriterija iz članka 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13 i 98/19) koji su mjerodavni za utvrđivanje ozljede na radu, a ne i za postojanje trajnih promjena u zdravstvenom stanju i njihov utjecaj na radnu sposobnost sukladno kriterijima iz članka 39. ZOMO-a.
12. Zbog toga i ovaj Sud prihvaća pravilnim utvrđenja u upravnom postupku o tome da je kod tužiteljice još nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti
13. Sud slijedom iznijetog žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj ica isticala i u tužbi, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojima očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud. Obrazloženje pobijane presude sadrži razume i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
14. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
