REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-16/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VITALIY PETRYSHCHE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz Kaštel Kambelovca, Karlovo 111, zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužen ice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-824/2023-16 od 28. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja - i u cijelosti se potvrđuju presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Pr-824/2023-16 od 28. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

- u st. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova neimovinske štete kao posljedice prometne nezgode, iznos od 700,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 24. veljače 2023.g.. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedice prometne nezgode, iznos od 96,34 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 24. veljače 2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotka poena“.

-u st. II., naloženo je tužitelju, da u roku od 15 dana, nadoknadi parnični trošak tuženiku isplatom iznosa od 450,00 eura.

2. Protiv navedene presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuž itelj putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga. Navodi da je sud prvog stupnja pravilno zaključio da nije osnovan prigovor tuženice kojim spori osnovu tužbenog zahtjeva obzirom da nije sporno da je tužitelj ozlijeđen na svojem radnom mjestu kao policajac i to kao putnik u vozilu što znači da se radi o šteti nastaloj u vezi sa radom. S tim u vezi da postoji solidarna odgovornost tuženice kao poslodavca i društva Euroherc osiguranje d.d. kod kojeg je na temelju police osiguranja od automobilske odgovornosti bilo osigurano vozilo [registarska oznaka]. Međutim sud neosnovano smatra da je tužitelju u cijelosti namirena šteta isplatom od strane Euroherc osiguranja d.d. iznosa od 2.123,56 eura jer taj iznos nije dostatan za namirenje cjelokupno nastale štete, a što je potvrđeno i vještačenjima u predmetnom postupku. Ukazuje da je prvostupanjski sud na više mjesta u odluci naveo različite (pogrešne iznose) iznose koje je Euroherc osiguranje d.d. isplatilo tužitelju u mirnom postupku (2.500,00 eura, odnosno 2.455,37 eura).

2.1. Navodi i da nisu pravilno primijenjeni Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH prilikom odmjeravanja visine štete osobito imajući u vidu da je zbog proteka godina od njihovog donošenja došlo do poraste stope inflacije te s tim u vezi i porasta troškova života pa drži da je ukupni iznos procjene vrijednosti naknade štete bilo potrebno revidirati sukladno inflaciji, odnosni uvećati za 30%. Prvostupanjski je sud na ročištu za glavnu raspravu od 06. studenog 2025. donosi rješenje kojim odbija provođenje daljnjih dokaza u postupku, iako ni u raspravnom rješenju niti u presudi ne obrazlaže niti argumentira svoje razloga za odbijanje dokaza. Posebice se osporava odluka suda kojoj se tužitelju odbija udijeliti rok za očitovanje na medicinsko vještačenje jer se ne može očekivati od tužitelja, kao i punomoćnika tužitelja da na licu mjesta odmah na raspravi bude u stanju očitovati se na medicinsko vještačenje koje je izneseno usmeno na raspravi kao i medicinsku dokumentaciju koju je potrebno usporediti sa istim. Stoga je takvim postupanjem prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka te „onemogućio tužitelja da sudjeluje u raspravi i samom parničnom postupku na adekvatan način“. Osporava i odluku o troškovima postupka.

2.2. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači pobijana odluka „na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelost“, odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava

– te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6.1. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje žalitelj jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća. Isto tako iz stanja predmeta ne proizlazi da sud nije proveo sve predložene dokaze, a sama činjenica da tužitelj nije bio zadovoljan sa nalazom i mišljenjem vještak oko potrebe za tuđom pomoći i njegom (a sud je te dokaze prihvatio) ne podrazumijeva postojanje bitne povrede postupka.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu štete (neimovinske i imovinske) koju trpi zbog ozljeda koju je zadobio kao putnik u vozilu i to kao djelatna vojna osoba (policajac) za koju je odgovoran vozač koji je upravljao motornim vozilom registarske oznake [registarska oznaka]. Nije sporno da se tužitelj obratio Euroherc osiguranju koje je osiguravatelj po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, te da mu je isplaćena neimovinska šteta i troškovi zastupanja ukupno u iznosu od 2.455,37 eura.

8. Sporno je da li tužitelju pored navedenog (isplaćenog) iznosa neimovinske štete pripada i daljnja neimovinska šteta kao i imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege koju je tužitelj prema tužbi postavio u visini od 700 eura za neimovinsku štetu te 96,34 eura za imovinsku štetu.

9. Sud prvog stupnja je razmatrajući opseg i visinu neimovinske i imovinske štete, nakon pravilno provedenog dokaznog postupka, a imajući u vidu medicinsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka dr. Mirka Lapčića, specijaliste neurokirurga i dr. AL specijalista psihijatra utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice:

-da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio distenzijsku ozljedu vratne kralježnice nakon čega je upućen na daljnje liječenje fizijatru, te je proveo jedan ciklus fizikalne terapije;

-da je tužitelju zbog navedene ozljede bila privremeno smanjena životna aktivnost od 3%, da je trpio bolove srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana, te lakog intenziteta u trajanju od još sto dana;

-da mu nije bila potreba tuđa njega i pomoć;

-da se je tužitelj tijekom liječenja obratio psihijatru (priložena su tri nalaza psihijatra) i da mu je postavljena dijagnoza anksiozno depresivnog poremećaja i nesanice te preporučeno uzimanje lijekova iz klase anksiolitika i hipnotika, da je doživio primarni strah u trajanju od 10-ak sekundi, da je nakon toga nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od nekoliko sati, te sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do dva tjedna, sekundarni strah blažeg intenziteta trajao je tri do četiri mjeseca.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja koje između stranaka nije niti sporno, sud prvog stupnja ocjenjuje da tužitelju ne pripada daljnja neimovinska šteta povrh one koja mu je ispraćena po osiguravajućeg društvu Euroherc osiguranje d.d. u iznosu od 2.123,56 eura, dok mu s osnova imovinske štete ne pripada pravo na naknadu jer prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju ta šteta , ona s osnova tuđe pomoći i njege nije niti nastala.

11. Žalbeni navodi tužitelja da bi visina dosuđene naknade neimovinske šteta bila prenisko određena nisu osnovani. Sud prvog stupnja je pravilno iz provedenih medicinskih vještačenja te uvidom u medicinsku dokumentaciju utvrdio obujam štete (posljedice ozljeđivanja), koja je tužitelju nastala u predmetnom štetnom događaju. S tim u vezi pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredba čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) koja propisuje da u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu.

12. Pri tome je sud pravilno cijenio sve kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina štete i to prirodu zadobivene ozljede, intenzitet i trajanje fizičkih bolova, tijek liječenja, vrstu, intenzitet, težinu trajanja pretrpljenog straha kao i samu dob tužitelja – rođen je 1999., što u konkretnom slučaju opravdavaju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u navedenom iznosu.

12.1. Naime, prema nalazima i mišljenjima vještaka te iz predložene medicinske dokumentacije proizlazi da kod tužitelja prema RTG snimci vratne kralježnice se ne vidi sigurnih znakova svježe koštane traume analizi dostupnih koštanih struktura, da je visina trupova kralježaka održana te da je stražnja interkorponalna linija očuvana. Nakon provođenja jednog ciklus fizikalne terapije od 24. kolovoza do 06. rujna 2022. ne postoji daljnja medicinska dokumentacija, a i prema priloženom zdravstvenom kartonu proizlazi da se je tužitelj u vezi sa predmetnom nesrećom zadnji put javio svom liječniku opće prakse 26. kolovoza 2022.

13. Slijedom iznijetog ovaj sud drži da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj pored navedenog iznosa kojeg mu je isplatilo osiguravajuće društvo od 2.123,56 eura, a koje se odnosi na naknadu neimovinske štete, ne bi pripadala daljnja šteta po toj osnovi. Isto tako, kako tužitelj nije dokazao da je trpio imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege nije osnovan ni njegov zahtjev za isplatom zatraženog iznosa od 96,34 eura.

14. Kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno utvrdio činjenično stanje, te kako je pravilno primijenio materijalno pravo, a nije počinio bitne povrede na koje ukazuje žalitelj, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti u cijelosti te sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

14.1. Tužitelj nije uspio sa svojom žalbom pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenoj dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Puli – Pola, 11. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus