Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž Ovr-707/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja VŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kozjak & Rendić j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenice ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Željka Pintarić, odvjetnica Odvjetničkom društvu Korušić, Hrg i Vukalović j. t. d. iz Varaždina, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-1127/2024-32 od 16. svibnja 2025., 11. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba ovršenice se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, poslovni broj Ovr-1127/2024-32 od 16. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe u ovoj ovršnoj stvari kao neosnovan.“
2. Ovo rješenje prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovršenica, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
2.1. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene sve pretpostavke za odgodu ovrhe, koje moraju biti kumulativno ispunjene.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode ovršenice, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi sa čl. 365. st. 2. i čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje ZPP) te čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje OZ).
6. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenice kojima upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava, jer upravo suprotno proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, u kojem je prvostupanjski sud dao valjane i dostatne razloge za svoj zaključak o neosnovanosti prijedloga ovršenice za odgodu ovrhe, a koji zaključak kao pravilan prihvaća i ovaj sud.
7. Svoj prijedlog za odgodu ovrhe ovršenica obrazlaže navodeći da je u tijeku parnica radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, koja se vodi pod poslovnim brojem P-555/2024, da ovrhovoditelj nema nikavu tražbinu prema njoj, kao i da postoji vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, jer da da je nekretnina koja je predmet ovrhe osam puta veće vrijednosti od tražbine ovrhovoditelja. Također dovodi u pitanje aktivnu legitimaciju ovrhovoditelja.
8. Suprotno navodima ovršenice, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a. Ovo stoga što ovršenik mora dokazati da su obje pretpostavke iz navedenog članka OZ-a kumulativno ispunjene kako bi sud udovoljio njegovom prijedlogu za odgodu ovrhe i to: vjerojatnost da bi ovršenik provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje (prva pretpostavka), te da je ovršenik poduzeo neku od pravnih radnji koje su taksativno navedene u odredbama iz čl. 65. st. 1. toč. 1. – 11. OZ-a (druga pretpostavka), a što ovršenica nije dokazala, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud.
8.1. Naime, iz obrazloženja pobijanog rješenja i spisa predmeta proizlazi da je rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda od 20. kolovoza 2024. doneseno na temelju ovršne isprave, i to pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj: P-112/2022-12 od 14. prosinca 2022..
8.2. Istom presudom je presuđeno da Ugovor o darovanju nekretnine, ovjeren u uredu javnog bilježnika Nade Šagi – Belcar iz [adresa] 29. rujna 2015. pod brojem OV- 8517/15, gubi učinak prema ovdje ovrhovoditelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 13.272,28 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2014. pa do isplate te je ovršenica (tamo tuženica) dužna trpjeti da ovrhovoditelj svoje potraživanje namiri iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine koja je predmet ove ovrhe. U obrazloženju predmetne presude sud je utvrdio da ovrhovoditelj ima dospjelo potraživanje prema suprugu ovršenice u naprijed navedenom iznosu, da suprug ovršenice nije imao imovine iz koje bi tužitelj naplatio svoje potraživanje, da je besplatnim pravnim poslom raspolagao predmetnom nekretninom u korist ovršenice pa se presumira da je znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu ovrhovoditelju.
8.3. Dakle, obzirom da se radi o prijedlogu za ovrhu na temelju ovršne isprave, neosnovani su žalbeni navodi ovršenice kojima osporava pravo ovrhovoditelja na namirenje iz predmetne nekretnine.
8.4. U odnosu na žalbene navode ovršenice da se radi o nekretnini osam puta veće vrijednosti od tražbine ovrhovoditelja, valja odgovoriti da ti navodi nisu točni, jer iz ovršnog spisa proizlazi da je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđena tržišna vrijednost nekretnine ovršenice, koja je predmet ovrhe, u iznosu od 46.700,00 eur, dok tražbina ovrhovoditelja samo s osnova glavnice iznosi 13.272,28 eur (dakle, bez kamata tekućih od 6. lipnja 2014. pa do isplate i bez troškova ovrhe), s tim da se na prvoj elektroničkoj javnoj dražbi nekretnina ne može prodati ispod 4/5 utvrđene vrijednosti (37.360,00 eur), a na drugoj elektroničkoj javnoj dražbi ispod 3/5 utvrđene vrijednosti (28.020,00 eur).
8.5. Osim toga, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da ovršenica nije dokazala konkretnu opasnost trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, koja bi se mogla otkloniti upravo odgodom ovrhe. U situaciji kada se ovrhovoditelj protivi prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, kao u ovoj ovršnoj stvari, to moraju biti kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, što ovdje nije slučaj. Naime, nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenica mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe ne može biti šteta, koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, već se mora raditi o vjerojatnosti štete u većem opsegu, a što ovršenica ničim nije dokazala.
9. Ni ostali žalbeni navodi ovršenice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
10. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.
Osijek, 11. ožujka 2026.
Sutkinja
Tatjana Varžić
