Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kžmp-6/026-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog DB, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Velikoj Gorici, poslovni broj: Kmp- 27/2019-79 od 17. prosinca 2025., optuženog DB proglasio je krivim zbog počinjenja četiri kaznena djela protiv imovine – prijevarom – opisana i kažnjiva po članku 236. stavku 1. KZ/11, u vezi članka 51. KZ/11, te mu je za svako kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, da bi ga potom temeljem članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci, a potom mu na temelju članka 57. stavak 2. i 3. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osuda na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) oštećena VB i oštećeni AB su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. u vezi sa stavkom 1. ZKP/08 , optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud, prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet varati prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja Samira Ilijazia, odvjetnika iz Rijeke, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, nije osnovana.
6. Državni odvjetnik u svojoj žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08, o postojanju koje obrazlaže kako je izreka presude nerazumljiva u odnosu na obrazloženje kazne.
7. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje državni odvjetnik, niti one na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a također i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.
8. Nije u pravu žalitelj kada navodi kako je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi u obrazloženju izrečene kazne, odlučujući o vrsti i visini kazne, prilikom odmjeravanja u potpunosti nejasno i nerazumljivo obrazložio izrečenu kaznu, te da ista nije u skladu s izrekom presude.
9. Naime, uvidom u obrazloženje prvostupanjske presude točka 43., na koju aludira državno odvjetništvo, doista se može zaključiti da je prvostupanjski sud prilikom obrazlaganja kazne očitom omaškom unio dio teksta koji se ne odnosi na predmetnu kaznu, no sagledavajući izreku presude i daljnje obrazloženje jasno se iz istoga da zaključiti da je sud optuženika proglasio krivim zbog četiri kaznena djela, za što mu je pojedinačno utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, da bi ga potom temeljem članka 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci, a potom mu na temelju članka 57. stavak 2. i 3. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, stoga ne stoji tvrdnja državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08.
10. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženog, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinjeno, način počinjenja, prijašnji život optuženika i imovinske prilike, te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Kao olakotno na strani optuženog prvostupanjski sud je cijenio loše imovinsko stanje, nezaposlenost, loše zdravstveno stanje , te da je otac troje maloljetne djece, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost za kaznena djela protiv imovine.
11. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni, navodeći da je sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a da nisu dovoljno cijenjene otegotne okolnosti na strani optuženika, zbog čega smatra da se jedino sa strožom kaznom može postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije.
12. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje, pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu optuženikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.
13. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena djelomična uvjetna osuda, nije preblaga, a niti prestroga za predmetna kaznena djela, te će se sa njome, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.
14. Uzevši u obzir prethodno izneseno, neosnovane su žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici, zbog odluke o kazni, jer je izrečena kazna u svemu adekvatna utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.
15. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
16. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovaru, 11. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća za mladež
Nikola Bešenski
