Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-139/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11984/2021-25 od 20. siječnja 2025., dana 11. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11984/2021-25 od 20. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 983,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.612,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 21. siječnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem djelomično odbačena tužba za bruto iznos od 65,33 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 16. srpnja 2018. pa do isplate.

2.1. Protiv navedene presude žali se tuženica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 187,50 EUR–a.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda potvrdi.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 18. rujna 2024. (list 533-534 spisa) sukladno pisanom nalazu i mišljenju Dragane Bubalo, stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke od 3. rujna 2024. (list 521-529 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neplaćenih prekovremenih sati rada u razdoblju od 1. lipnja 2016. pa do 30. lipnja 2018. (osim za kolovoz i prosinac 2016., veljaču, ožujak, lipanj, srpanj i listopad 2017. te siječanj, veljaču, ožujak i svibanj 2018.) isplati bruto iznos od 1.049,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.143,75 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu carinika III. vrste, i to u [obrt], te da mu je rad bio organiziran u smjenama, turnusima (12-24-12-48) i na drugačiji način,

- da su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU 1), koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. lipnja 2016. pa do 31. listopada 2017., te odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 112/17 i 12/18 – u daljnjem tekstu: KU 2), koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. studenog 2017. pa do 30. lipnja 2018.,

- da je odredbama iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. KU 1, kao i odredbama iz čl. 35. st. 1., 2. i 5. KU 2, ugovoreno:

- da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.),

- da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.),

- da su dodaci na osnovnu plaću dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (st. 3.),

- da je odredbama iz čl. 44. st. 1., 2., 8., 10., 12., 13. i 14. KU 1, kao i odredbama iz čl. 38. st. 1., 2., 8., 10., 12., 13. i 14. KU 2, ugovoreno:

- da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% (st. 1.),

- da se dodaci iz st. 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni (st. 2.),

- da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (st. 8.),

- da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati (st. 10.),

- da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st. 12.),

- da se prekovremeni rad ostvaren radom dužim od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene i prekovremeni rad ostvaren radom dužim od mjesečnog ili tjednog fonda radnih sati iz st. 10. i 11. istog članka međusobno ne isključuju (st. 13.),

- da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te da mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren (st. 14.),

- da je provedeno financijsko vještačenje od strane Dragane Bubalo, stalnog sudskog vještaka financijske i računovodstvene struke, a koji je imao zadatak:

- da obračuna sate prekovremenog rada u utuženom razdoblju na mjesečnoj razini, i to za ostvareni rad u obliku rada od ponedjeljka do petka za svaki sat rada duži od 8 sati i sati rada odrađenih subotama i nedjeljama u mjesecima u kojima je tužitelj radio u turnusu ili u smjenama,

- da obračuna sate prekovremenog rada koji su duži od smjene ili turnusa i koji su duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- da, ukoliko je u pojedenim mjesecima ostvario oblik rada na drugačiji način, obračuna sate prekovremenog rada koji su duži od dnevnog rada i koji su duži od 40 sati tjedno, uzimajući pritom u obzir i slobodne dane koji su iskorišteni prema isplatnim listama koje su u spisu,

- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 3. rujna 2024. proizlazi:

- da su prilikom izrade nalaza i mišljenja korištene dokumentacija koju je tuženica dostavila u spis, obračunske isprave za isplatu plaće–naknade (platne liste) tužitelja i evidenciju radnog vremena tužitelja u razdoblju od 1. lipnja 2016. pa do 31. ožujka 2021.,

- da visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada u utuženom razdoblju iznosi 1.049,27 EUR–a bruto,

- da tužitelj nije imao prigovora na pisani nalaz i mišljenje vještaka od 3. rujna 2024. te je, sukladno istom, podneskom od 18. rujna 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev, dok je tuženica u podnesku od 3. listopada 2024. iznijela prigovore na nalaz i mišljenje vještaka,

- da se vještak na ročištu od 4. prosinca 2024. dopunski usmeno očitovao na prigovore tuženice na način:

- da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 3. rujna 2024.,

- da je prekovremene sate računala na razini mjeseca bez prenošenja u sljedeći mjesec, s time da se na temelju dokumentacije koju je tuženica dostavila ne može utvrditi koliko je i je li prenošeno sati iz mjeseca u mjesec,

- da je uzela u obzir sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario te da je slobodne dane utvrđivala uvidom u isplatne liste iz kojih se vidi kada je i koliko je slobodnih dana tužitelj koristio,

- da u spis nije dostavljena nikakva dokumentacija iz koje bi proizlazilo da je tuženica na ime prekovremenog rada tužitelju naknadno, nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu, izvršila određene isplate, niti su do izrade nalaza i mišljenja vidljive naknadne isplate tužitelju,

- da nije polazila od pretpostavke da je, ako je radio na blagdan u nekom mjesecu između ponedjeljka i petka, tužitelj automatski u tom mjesecu ostvario prekovremeni rad, odnosno da na taj način nije utvrđivala prekovremeni rad,

- da na temelju platnih lista nema dokaza o prenošenju slobodnih dana,

- da je, iako nisu sukladne evidenciji radnog vremena, pošla od isplatnih lista koje predstavljaju vjerodostojnu dokumentaciju,

- da je tužitelj podnio odštetni zahtjev tuženici 19. travnja 2018.

8. Prvostupanjski sud je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio da, imajući pritom u vidu i da odštetnim zahtjevom nije obuhvatio dio potraživanja za lipanj 2018. u bruto iznosu od 65,33 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj na ime razlike plaće koja je u utuženom razdoblju nastala zbog neplaćenih prekovremenih sati rada osnovano od tuženice potražuje konačni bruto iznos od 983,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 41. st. 1., 2. i 3. i čl. 44. st. 1., 2., 8., 10., 12., 13. i 14. KU 1 te čl. 35. st. 1., 2. i 5. i čl. 38. st. 1., 2., 8., 10., 12., 13. i 14. KU 2, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), te odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude, obrazlažući svoju odluku u tome dijelu na način:

- da iz dokumentacije koja prileži spisu te pisanog nalaza i mišljenja vještaka i njegovog dopunskog usmenog očitovanja proizlazi da postoji neusklađenost u pogledu slobodnih sati koje je tužitelj ostvario i koristio na ime ostvarenog prekovremenog rada, budući da su evidencije rada različite od obračunskih lista plaća na način da je u evidencijama rada evidentirano više iskorištenih slobodnih sati nego u isplatnim listama,

- da je, u vezi toga, trebalo uzeti slobodne sate iz obračunskih lista plaća koje predstavljaju dokument koji je tuženica sastavila u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine (''Narodne novine'' broj 32/15, 102/15 i 35/17), a koji ima dokaznu snagu koja je izjednačena s javnim ispravama u smislu odredbe iz čl. 230. st. 2. ZPP–a

- da je odredbama iz čl. 5. st. 1. i 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14 i 127/17 – u daljnjem tekstu: ZR) propisano da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu,

- da je odredbom iz čl. 135. st. 4. ZR–a propisano da je u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 5. st. 1. ZR–a na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena na poslodavcu,

- da, s obzirom na to da obračunske isprave za isplatu plaće koje je sačinila tuženica i evidencija o prisutnosti na radu, odnosno radnom vremenu međusobno nisu suglasne, valja prihvatiti povoljniju varijantu za tužitelja, odnosno podatke o broju sati rada i slobodnih sati (slobodnih dana) koji su obračunati na obračunskim ispravama za isplatu plaće, i to za razdoblje u kojem podaci iz obračunskih isprava za isplatu plaće i evidencija radnih vremena nisu usklađeni,

- da tuženica, imajući u vidu dopunsko usmeno očitovanje vještaka, nije dokazala prenošenja sati rada tužitelja iz mjeseca u mjesec u utuženom razdoblju, niti je dokazala da je tužitelju vršila isplate po osnovi prekovremenog rada za utuženo razdoblje,

- da je, slijedom toga, tužiteljev konačno postavljeni tužbeni zahtjev, koji je usklađen s pisanim nalazom i mišljenjem vještaka, osnovan u konačnom iznosu od 983,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud, budući da su isti sukladni činjeničnom stanju koje je utvrđeno tijekom postupka, a na koje je i pravilno primijenjeno materijalno pravo, i to odredbe KU 1, KU 2, ZR–a i ZOO–a.

10. Prema tome, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tome dijelu.

11. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i 4., Tbr. 9. t. 1. i 3., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24 i 152/24) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 5. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud svoju odluku o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka čiju pravilnost tuženica osporava u cijelosti.

13. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Pri tome valja dodati i da tuženica na ročištu od 4. prosinca 2024., nakon što se vještak dopunski usmeno očitovao, a prije zaključenja glavne rasprave, nije predlagala da se vještak ponovno očituje na neku (i dalje) spornu okolnost ili da se pak ponovno provede financijsko vještačenje, i to od strane novog vještaka.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 11. ožujka 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović