REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž Ob-25/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mldb ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. mldb GI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po majci i z.z. ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] , a ona po punomoćniku Marku Petkoviću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darije Silov i Ivana Milina u Šibeniku, uz sudjelovanje i Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Šibenik, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P Ob-77/2025-7 od 30. prosinca 2025., u sjednici vijeća 11. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalbe tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u u Šibeniku poslovni broj: P Ob-77/2025-7 od 30. prosinca 2025. u cijelosti u točki I., II. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odlučeno je:
I Mijenja se rješenje Općinskog suda u Šibeniku br R1 Ob-7/2020-7 od 02.srpnja 2020.g. u dijelu izreke Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi istog koji dio se odnosi na uzdržavanje mldb tužitelja, ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na način da u tom dijelu ista dalje glasi:
Nalaže se tuženiku NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da na ime uzdržavanja mldb tužitelja, sina mu ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i kćeri GI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], mjesečno doprinosi iznos od po 250,00 eura za svakog od njih, ukupno 500,00 eura mjesečno za oboje, sve počam od 27.lipnja 2025.g. pa nadalje, dok za tim postoje zakonski razlozi, najkasnije do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, dospjele obroke odjednom, ostale kako budu dospijevali, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do konačne isplate po stopi iz članka 29 ZOO, sve na račun majke i z.z. ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] br.[broj bankovnog računa], otvoren kod Raiffeisen Bank, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. U točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev mldb. tužitelja u preostalom dijelu kojim isti potražuju daljnjih od po 40,00 eura za svakog od njih, ukupno 90,00 eura mjesečno za oboje. U točki III. naloženo je tuženiku da na ime parničnog troška naknadi tužiteljima iznos od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija tuženik i to iz svih žalbenih razloga. Tuženik ukazuje prije svega na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). U bitnome navodi da je uredno izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja za oba djeteta te je za svako dijete doprinosio iznosom od 100,00 eura mjesečno. Osim toga djeci kupuje garderobu i daje im mjesečni džeparac, sve u skladu sa svojim mogućnostima. Njegova primanja mjesečno iznose 1.000,00 eura te nisu dostatna za podmirenje njegovih osnovnih životnih potreba nakon što isplati iznose uzdržavanja po predmetnoj presudi. Smatra da bi iznos uzdržavanja od po 200,00 eura za svako dijete bio primjeren u datim okolnostima. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili da se ukine a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.
4. Tužitelji su dostavili odgovor na žalbu u kojem u bitnome navode da su navodi tuženika neprihvatljivi, da je žalba neosnovana a da je prvostupanjska presuda zakonita. Predlažu odbijanje žalbe i potvrđivanje pobijane presude.
5. Žalba tuženika nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev maloljetnih tužitelja da se izmijeni (povisi) iznos uzdržavanja dosuđenog rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj: R1 Ob-7/2020-7 od 2. srpnja 2020. kojim je odobren Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. rujna 2019. na način da se tuženiku naloži da na ime uzdržavanja za svako dijete i to za mlt. ČI i mlt. OI, umjesto iznosa od 750,00 kuna mjesečno plaća iznos od 290,00 eura.
7. Sud prvog stupnja je djelomično usvojio takav tužbeni zahtjev te je utvrdio da su se stekli uvjeti za povišenje uzdržavanja u odnosu na oba maloljetna djeteta ali ne u traženom iznosu, sve ocjenom materijalnih potreba svakog djeteta, mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja da te svoje obveze ispuni, činjenice da tuženik nema druge obveze uzdržavanja osim mlt. tužitelja i da majka prima dječji doplatak za djecu u visini od 90,00 eura mjesečno. Utvrdio je i da su dosuđeni iznosi koji su neznatno niži od onih propisanih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/2025), u datim okolnostima, dostatni za uzdržavanje djece, a da pritom plaćanjem tih iznosa ne bila ugrožena egzistencija tuženika.
8. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP, a budući da je presuda razumljiva i može se ispitati to nije utvrđena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuju parnične stranke u svojim žalbama.
8.1. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom svih provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
9. Među strankama nije sporno da je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: R1 Ob-7/2020-7 od 2. srpnja 2020. odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. rujna 2019. kojim je ocu naloženo da za uzdržavanje mlt. ČI i mlt. GI doprinosi mjesečno iznosom od 750,00 kuna za svako dijete odnosno ukupno 1.500,00 kuna. Nije sporno da je mlt. ČI rođen **.**.2009. i da sada trenutno polazi u prvi razred srednje škole dok je mlt. GI rođena **.**.2012. i sada polazi u sedmi razred osnovne škole. U svojoj žalbi tuženik priznaje tužbeni zahtjev tužitelja odnosno priznaje svoju obvezu uzdržavanja za svako dijete u iznosu od 200,00 eura.
10. Sud prvog stupnja je na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio slijedeće relevantne činjenice:
- da tuženik za uzdržavanje oba djeteta redovito doprinosi za uzdržavanje svakog djeteta iznosu od 100,00 eura mjesečno;
- da je mlt. ČI u vrijeme donošenja odluke o uzdržavanju imao 11 godina i pohađao je osnovnu školu, dok je mlt. GI tada imala 7 godina;
- da je prosječna plaća tuženika u 2024. iznosila 844,00 eura, da se od siječnja do rujna 2025. njegova plaća kretala u rasponu od 945,00 eura a početkom ove godine od 1.026,82 eura;
- da mlt. tužitelji žive s majkom u podstanarstvu s njezinim izvanbračnim suprugom s kojim ima zajedničko dijete staro oko godinu dana;
- da mlt. djeca nemaju izvanrednih troškova, zdrava su i nemaju troškova vannastavnih aktivnosti;
- da majka maloljetne djece za njih prima dječji doplatak u visini od 90,00 eura;
- da tuženik živi u obiteljskoj kući sa svojom majkom i nema druge obveze uzdržavanja osim ovdje tužitelja
- te se osobni odnosi tuženika i tužitelja provode po nahođenju mlt. djece, a uglavnom kod njega borave dva vikenda u mjesecu.
11. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu Odluku nadležnog Ministarstva o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, ocjena je i ovoga suda da su potrebe mlt. djece s osnova prehrane, odijevanja, higijene, troškova školovanja, s obzirom na njihovu dob i pojačane potrebe, porasle i da imovno stanje tuženika kao i njegove vlastite potrebe za uzdržavanjem opravdavaju povišenje iznosa uzdržavanja za oba djeteta od onog određenog prvotnom odlukom.
11.1. Tuženik je tijekom postupka naveo da nije u mogućnosti raditi većim intenzitetom jer ima zdravstvenih problema – poremećaj centra za ravnotežu. Međutim za te tvrdnje nije dostavio nijedan dokaz (medicinsku dokumentaciju) a u svom iskazu je naveo da nema utvrđeno smanjenje radne sposobnosti. U takvim okolnostima po ocjeni ovoga suda tuženik je radno sposobna osoba koja bi s obzirom na svoje godine (rođen 1976.) mogao ostvarivati dodatnu zaradu.
11.2. Povišenje uzdržavanja prema odredbi čl. 285. ObZ može tražiti ako su se okolnosti promijenile od donošenja prvotne odluke o uzdržavanju. Pravilno je primijenjena odredba članka 311. ObZ kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanje, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetom zdravlju i dr., a ukupne materijalne potrebe djeteta da se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.
11.3. Osim toga odredbom čl. 313. st.1. ObZ propisano je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, a odredbom čl. 313. st.4. ObZ propisano je da sud kada utvrđuje mogućnost roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.
11.4. Osnovano se sud pozvao na primjenu odredbe čl. 314. ObZ prema kojoj će ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom jednom godišnje, najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, kojoj je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom dok u st. 3. istog članka propisano je da potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od ½ zakonskog minimuma, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.
12. Protivno žalbenim navodima i ovaj sud ocjenjuje da su se ispunile pretpostavke za izmjenu odluke o uzdržavanju oba tužitelja u dosuđenim iznosima obzirom na nesporne činjenice da su u međuvremenu (od donošenja prve odluke o uzdržavanju pa do donošenja ove presude) porasli troškovi života, te su se povećale potrebe svakog djeteta jer mlt. ČI koji je prije polazio u osnovnu školu sad polazi u srednju školu, a mlt. GI je prije polazila osnovnu školu a sada je krenula u sedmi razred osnovne škole.
13. Odluka suda prvog stupnja, u pobijanom dijelu, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju, jer je sud valjano obrazložio da su se ispunile sve pretpostavke za povišenje iznosa uzdržavanja kojeg je tuženik u obvezi mjesečno isplaćivati za oba djeteta.
13.1. Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu sukladno čl. 307. ObZ-a sud će pri procjeni mogućnosti osobne koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir, između ostalog, i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, te sve druge relevantne okolnosti što je sve prvostupanjski sud utvrdio i dostatno obrazložio u pobijanoj presudi.
14. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točkama I. izreke presude.
U Puli, 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Marija Sošić
