Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-21/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednice vijeća, Ksenije Dimec, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ive Smokvina Dadasović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima DO, Denisu Bajsu i Toniju Orestu Draškoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Srednje škole Krapina iz Krapine, Šetalište Hrvatskog narodnog preporoda 6, OIB: 31689508648, zastupanog po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti, j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-16/2025-10 od 7. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-16/2025-10 od 7. siječnja 2026.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom žalbenog troška, te zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje da Odluka tuženika od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 9. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna, zatim zahtjev za utvrđenje da Odluka tuženika od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava podnesen protiv tuženikove Odluke od 8. svibnja 2025. nije dopuštena i pravilna. Ujedno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška. Točkom II. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eur sa zateznom kamatom.
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužiteljice, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška odgovora na žalbu. Navode iz odgovora na žalbu tužiteljica je osporila u podnesku od 27. siječnja 2026.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nisu dopuštene i pravilne tuženikova Odluka od 8. svibnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za korištenje plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića 9. svibnja 2025. i Odluka od 4. lipnja 2025. kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zaštitu prava protiv Odluke od 8. svibnja 2025.
6. U ovom žalbenom postupku nije sporno da je tužiteljica 6. svibnja 2025. podnijela tuženiku zahtjev za korištenjem jednog dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u naprijed navedenoj sindikalnoj aktivnosti, da je tuženik Odlukom od 8. svibnja 2025. ovaj zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan, da je tužiteljica pravovremeno protiv te Odluke tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava u smislu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZR) koji je tuženik odbio kao neosnovan svojom Odlukom od 4. lipnja 2025., te da je tužiteljica pravovremeno 16. lipnja 2025. podnijela predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 133. st. 2. ZR-a.
7. Sporno je pravno pitanje ima li tužiteljica pravo na plaćeni dopust radi sudjelovanja u navedenoj sindikalnoj aktivnosti koja se trebala održati u Zagrebu na Trgu bana J. Jelačića 9. svibnja 2025., te s obzirom na to jesu li osporene tuženikove odluke pravilne i zakonite.
8.1. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:
-da odredba čl. 43. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 29/2024 – dalje TKU) propisuje da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše deset radnih dana u slučajevima sklapanja braka, rođenja djeteta, smrti članova uže obitelji, selidbe, teške bolesti člana uže obitelji, nastupanja u kulturnim i sportskim aktivnostima, prirodne nepogode, darivanja krvi i, između ostalog, za sudjelovanje na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima,
-da odredba čl. 86. st. 1. ZR-a propisuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rade uz naknadu plaće – plaćeni dopust za važne osobne potrebe kao što su sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl., da je stavkom 2. propisano pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom, dok da odredba stavka 4. propisuje da radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavaca ili pravilnikom o radu.
8.2. Cijeneći citirane odredbe, a posebno odredbu čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, prvostupanjski sud je zaključio da iz navedene odredbe TKU jasno proizlazi da radnik ima pravo na korištenje plaćenog dopusta za aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnoga rada, a da iz citirane odredbe ne proizlazi da bi se ista odnosila i na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca, kao što je prosvjedni skup koji se trebao održati u Zagrebu 9. svibnja 2025., slijedom čega da plaćeni dopust za sudjelovanje na prosvjedu radnika u citiranoj odredbi TKU nije naveden, te da se isti ne smatra sindikalnom aktivnošću za koju radnik ima pravo na plaćeni dopust. Stoga je prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.
9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Tužiteljica u žalbi neosnovano ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer je sud u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, u odnosu na sporno pravno pitanje izrazio je jasno shvaćanje, slijedom čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije ostvaren žalbeni razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer su odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari nesporne, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je, i prema shvaćanju ovog suda, pravilna ocjena prvostupanjskog suda da tužiteljica nema pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u sindikalnom prosvjedu jer takvo pravo tužiteljice ne proizlazi iz citirane odredbe čl. 43. st. 1. TKU, a niti iz odredbe čl. 86. st. 1. , 2. i 4. ZR-a.
10. Naime, odredbom čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU nije propisano i obuhvaćeno pravo radnika na korištenje plaćenog dopusta za sudjelovanje u prosvjednom skupu na teret tuženika kao poslodavca jer citirana odredba TKU predviđa plaćeni dopust za sindikalne aktivnosti poput sindikalnih susreta, seminara, obrazovanja za sindikalne aktivnosti, ali ne i za sudjelovanje u sindikalnim prosvjedima jer to nije ratio navedene odredbe.
11. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 2. Tarife.
12. Slijedom obrazloženog žalbu tužiteljice trebalo je odbiti kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude. Primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, dok je primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.
U Rijeci, 11. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Larisa Gačanin
