Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-599/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐĐ, zbog kaznenog djela iz 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ĐĐ podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1880/2021-9 od 25. studenoga 2022., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika ĐĐ kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi ĐĐ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te je osuđen na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa po 237,40 kuna/31,50 eura, što ukupno iznosi 7.122,00 kn / 945,25 eura (sedamtisuća stodvadesetdvijekune /devestočetrdesetpeteuraidvadesetpetcenti).

1.1. Na temelju članka 42 stavka 6. KZ/11 optuženi ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dužan je novčanu kaznu platiti u roku od šest (6) mjeseci od pravomoćnosti presude.

1.2. Temeljem članka 43. stavka 1. KZ/11, ako novčana kazna ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u roku je određen presudom, a ne postoje uvjeti iz članka 42. stavka 7. KZ/11, ista će se naplatiti prisilno, putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

1.3. Temeljem članka 43. stavka 2., 3. i 4. KZ/11 ukoliko se novčana kazna ne može prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca sud će uz pristanak okrivljenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, a ako okrivljeni ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora.

1.4. Temeljem članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi ĐĐ po branitelju Zdravku Baburak, odvjetniku u Zagrebu, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalba optuženika ĐĐ je neosnovana.

7. Optuženik ĐĐ u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka bez navođenja pravne oznake, već u žalbi ističe da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, a u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te o odlučnim činjenicama postoje znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, a čime zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 148. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

7.1. Suprotno navodima žalbe optuženika ĐĐ prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna samoj sebi niti razlozima, a o svim odlučnim činjenicama dati su jasni razlozi te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza.

7.2. Ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ni koja druga bitna povreda odredba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

8. Žalbenim navodima kojima optuženik obrazlaže bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 u naravi se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8.1. U žalbi optuženika na detaljan se način analizira izvedene dokaze u postupku i pobijanu presudu. U žalbi optuženika ĐĐ navodi se da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude propustio utvrditi da su susjedski odnosi između optuženika i oštećene ĐĐN znatno narušeni, pa se u žalbi optuženika daje subjektivna ocjena provedenih dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda i kojom se optuženika nastoji eskulpirati. U žalbi se ističe i to da se presuda temelji isključivo na iskazu oštećene ĐĐN, čiji iskaz je neživotan i usmjeren na optuživanje optuženika, a u suprotnosti sa svim drugim provedenim dokazima, iskazima svjedoka i obranom optuženika.

9. Suprotno navodima žalbe optuženika ĐĐ, glede žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze iz dokaza izvedenih u postupku, a posebice iz uvjerljivog, logičnog, detaljnog i okolnosnog iskaza oštećene ĐĐN kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio vjerodostojnim jer je obrana optuženika u suprotnosti ne samo sa iskazom oštećene koja istovjetno u više navrata opisuje inkriminirani događaj i postupanje optuženika prema njoj u trgovačkom centru Kaufland upravo na način kako je to sud valjano obrazložio u točki 4. pobijane prvostupanjske presude. Iskaz oštećene nadopunjen je iskazom nepristranog svjedoka ČĐ zaštitara u trgovačkom centru Kaufland. Svjedok NĐ opisuje u svom iskazu da mu je u trgovačkom centru u kojem je zaposlen kao zaštitar pristupila oštećena te ga zamolila da je otprati do njezinog automobila na parkiralište trgovačkog centra jer se osjeća ugroženo te mu je ispričala kako ju je optuženik gurao vratima rashladne vitrine u trgovačkom centru, govoreći joj "što mi možete, ubit ću te". Svjedok NĐ nadalje je istaknuo da je prilikom dolaska u neposrednoj blizini automobila oštećene prišao optuženik koji je oštećenoj gestikulirao rukama držanje pištolja, pokazujući rukom prema njoj. Kada se iskaz oštećene ĐĐN dovede u vezu sa iskazom svjedoka ČĐ, jasno proizlazi da je inkriminirani događaj djelovao na njezino psihičko stanje, uslijed kojeg je događaja pretrpjela izraziti strah za svoj život, a optuženi je postupao s namjerom da oštećenu prestraši i dovede u stanje ozbiljnog straha za vlastiti život uputivši joj riječi prijetnje smrću i opisanom konkludentnom radnjom.

10. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se u ponašanju optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 pravilno je primijenjen kazneni zakon kada ga je za to kazneno djelo proglasio krivim te osudio na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa po 237,40 kuna/31,50 eura, što ukupno iznosi 7.122,00 kn / 945,25 eura (sedamtisuća stodvadesetdvijekune /devestočetrdesetpeteuraidvadesetpetcenti).

11. Optuženi ĐĐ u uvodu žalbe navodi da žalbu podnosi i zbog odluke o kazni, koju posebno ne obrazlaže.

11.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika ĐĐ ovaj sud nalazi da je izrečena novčana kazna primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, osobi optuženika i svim okolnostima počinjenja djela. Prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu odredbe članka 47. KZ/11, odnosno ispravno optuženiku utvrdio i vrednovao olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti cijenio je optuženikovu neosuđivanost kako za prekršajna tako i kaznena djela i činjenicu da se inkriminirano ponašanje optuženika može smatrati incidentnom u njegovom ponašanju, te okolnost da je otac dvoje malodobne djece, dok naročito otegotnih okolnosti sud nije pronašao. Dakle, imajući u vidu okolnost inkriminiranog kaznenog djela ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela.

12. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08) na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj