Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-232/2023-5

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika UI, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja K-142Ž/2022-4 od 16. siječnja 2023., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici kao neosnovana te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici optuženik UI proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu opisano i kažnjivo po članku 227. stavka 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega mu je temeljem odredbe članka 56. stavka 1. i 2. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 72. st. 1. KZ/11 optuženiku UI je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) godine u koju se mjeru temeljem čl. 72. st. 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (ispravno bi bilo KZ/11) uračunava vrijeme zabrane upravljanja motornim vozilom po Rješenju o određivanju mjere opreza ODO u Novom Zagrebu KP-DO- 576/2021 od 8. srpnja 2021., produljeno Rješenjem ODO u Novom Zagrebu Kir-DO- 308/2021 od 17. rujna 2021. i Kir-DO-308/2021 od 24. veljače 2022.

1.2. Temeljem odredbe članka 148 stavka 1 u svezi s članka 145. stavka 2 točke

1., 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZKP/08) naloženo je optuženiku UI podmiriti troškove ovog kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 66,36 eura/ 500,00 kuna te troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 246,20 eura/1.855,00 kuna, prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 265,44 eura/ 2.000,00 kuna, kao i nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u iznosu od 475,94 eura/ 3.585,97 kuna, sve u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i optuženiku UI izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3. Odgovor na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici podnio je optuženik II po branitelju Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetništva kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici je neosnovana.

6. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni te u žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne ne navodi koje je to olakotne odnosno otegotne okolnosti optuženiku uzeo u obzir prilikom donošenja prvostupanjske presude. Naime, u žalbi se ističe da je sud priznanje optuženika, neosuđivanost, te okolnost da je optuženik neoženjen, otac dvoje djece i umirovljenik istakao kao činjenice, ne cijeneći ih kao olakotne okolnosti. Osim navedenog da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti prilikom odlučivanja o izboru i vrsti kazne, jer je činjenica da je optuženik upravljao vozilom pri koncentraciji od 4,04 g/kg alkohola u krvi. Slijedom navedenog, mišljenja su kako se svrha kažnjavanja izrečenom uvjetnom osudom neće ostvariti ni u cilju specijalne pa tako ni generalne prevencije.

7. Suprotno navodima žalbe državnog odvjetnika ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 47. KZ/11 pravilno vrednovao olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Tako je prilikom odmjeravanja kazne uzeo u obzir stupanj optuženikove krivnje, svrhu kažnjavanja, cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito jačinu ugrožavanja i povredu zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja te prijašnji život optuženika i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, pa je primjenom odredbe članka 227. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

7.1. Kao olakotne okolnosti sud je kod optuženika cijenio optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, neosuđivanost u kaznenim i prekršajnim postupcima te obiteljske prilike, iskazano žaljenje i kajanje te činjenicu da se ispričao oštećenoj zbog počinjenog kaznenog djela, interesirao za njezino zdravstveno stanje, a sa oštećenom je i nadalje u dobrim odnosima, kako to upravo i proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude, a kao otegotne okolnosti sud je uzeo u obzir okolnost da je optuženik upravljao vozilom u visokom alkoholiziranom stanju, što ukazuje na njegov visoki stupanj krivnje. Nakon što je sud razmotrio s jedne strane utvrđene otegotne i olakotne okolnosti na strani optuženika UI, a s druge strane i navode državnog odvjetnika i ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je bilo prostora za izricanje uvjetne osude kao adekvatne kazneno pravne sankcije u konkretnom slučaju. Premda je točno da je optuženik inkriminirane prigode upravljao vozilom u visokom stupnju alkoholiziranosti kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ipak po ocijeni ovog drugostupanjskog suda navedene olakotne okolnosti na strani optuženika zavređuju da se i ovakvom kazneno pravnom sankcijom kao određenim upozorenjem uz prijetnju kaznom pruži prilika optuženiku, te da nema potrebe dodatno intervenirati izoliranjem optuženika iz društva izricanjem bezuvjetne kazne zatvora. Stoga je ova kazneno pravna sankcija optuženiku prilika za nastavak života u skladu s opće prihvaćenim uzusima ponašanja, a na optuženiku je odluka hoće li ponuđenu priliku iskoristiti. Vrijeme provjeravanja od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude će optuženiku biti dostatna opomena i upozorenje da mora dobro pripaziti na svoje ponašanje jer ako bi se pojavio kao počinitelj nekog novog kaznenog djela u vremenu provjeravanja tada postoji mogućnost opoziva izrečene uvjetne osude u skladu s odredbom članka 58. KZ/11, pa optuženik mora biti svjestan da mu je ovo posljednja prilika koja mu se pruža te da bilo kakvo novo kršenje zakona s njegove strane se neće moći tolerirati. Nadalje, optuženiku je temeljem članka 72. stavak 1. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 4 (četiri) godine. Stoga se žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom.

8. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26; dalje u tekstu: ZKP/08), na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

Split, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj