Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-16/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog RT, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18.,126/19., 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd-15/2024.-8 od 7. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog RT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: Kzd-15/2024.-8 od 7. listopada 2024. optuženi RT proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11., na štetu djece NT i LT, činjenično i pravno opisana u izreci pobijane presude te su mu na temelju članka 172. stavak 2. KZ/11. za svako kazneno djelo utvrđene kazne u trajanju po 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 51. stavak 1. i 2. u vezi sa člankom 172. stavak 2. KZ/11. optuženi RT osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi RT je dužan snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 130,00 eura (sto trideset eura).
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi RT, putem branitelja Dina Hadžiomerovića, odvjetnika u Dubrovniku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu te oslobodi optuženika optužbe, podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Žalitelj u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio obranu optuženika jer iz provedenih dokaza proizlazi da se optuženik dodatno zadužio kako bi podmirio dospjele obroke uzdržavanja, a osim toga, i iz iskaza oštećenice proizlazi da je optuženik bio u teškoj financijskoj situaciju zbog čega je tražio da mu se odobri prekovremeni rad, stoga smatra da je optuženik sve učinio da prikupi dodatna novčana sredstva i otplati dug prema oštećenicima, a u konačnici je u cijelosti i otplatio dug te redovito uplaćuje iznose dužnog uzdržavanja.
8. Suprotno tvrdnji žalitelja prvostupanjski sud je ispravno zaključio da optuženik u inkriminiranom razdoblju nije plaćao uzdržavanje za svoju malodobnu djecu NT, rođenog **.**.2015. i LT rođenog **.**.2017., a kako je to određeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Dubrovniku broj R1 Ob- 238/2019. od 5. prosinca 2019., iako je bio u mogućnosti jer je radno sposobna osoba, a u inkriminiranom razdoblju je bio zaposlen, uzdržavanje maloljetne djece je njegova prvenstvena obveza koju je dužan ispunjavati, a od iste obveze se ne može osloboditi zbog potraživanja prema bivšoj supruzi, a majci djece, po nekom drugom osnovu pa ni s osnova bračne stečevine. U inkriminiranom razdoblju nije pa čak niti u najmanjem iznosu udovoljio svojoj obvezi, ne pokazavši niti minimum dobre volje da je spreman udovoljavati svojoj obvezi, već je majka maloljetnih oštećenika bila prisiljena pokrenuti ovrhu te na temelju rješenja o ovrsi se redovno oštećenici namiruju po osnovi uzdržavanja, a što je prvostupanjski sud utvrdio prvenstveno na temelju iskaza majke i zz. maloljetnih oštećenika ĐT, a i sam optuženik priznaje da nije plaćao uzdržavanje za svoju malodobnu djecu, opravdavajući se lošom materijalnom situacijom, dogovorima s majkom malodobnih oštećenika vezano uz podjelu bračne stečevine. Slijedom navedenog, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da ne egzistiraju opravdani razlozi za neplaćanje uzdržavanja, a svojim ponašanjem kroz gotovo tri godine inkriminiranog razdoblja je pokazao trajan negativan stav prema obvezi određenoj presudom, ne ispunivši svoju obvezu niti u najmanjem dijelu. S obzirom na izloženo u optuženikovom ponašanju je ispravno prvostupanjski sud utvrdio sva bitna obilježja inkriminiranog kaznenog djela.
9. Optuženi RT se posebno ne žali i zbog odluke o kazni, međutim, kako je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba u smislu odredbe članka 478. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi pa je sud ispitao odluku o kazni i uvjetnoj osudi.
10. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio činjenicu da je optuženik naknadno platio dugovani iznos uzdržavanja oštećenicima te njegovu kaznenu neosuđivanost, dok nije utvrdio postojanje posebnih otegotnih okolnosti pa kada se uzme u obzir da je za terećeno kazneno djelo propisana kazna zatvora do tri godine, osnovano je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku pojedinačne kazne u trajanju po šest mjeseci. Kako se radi o istovrsnim kaznenim djelima te optuženik u međuvremenu, bez obzira što je to putem ovrhe, doprinosi uzdržavanju svoje djece, osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci. S obzirom na optuženikovo ponašanje prije počinjenja terećenih kaznenih djela, kao i ponašanje tijekom postupka i ispunjenje obveze, opravdan je zaključak suda da i bez izvršenja kazne optuženik ubuduće neće činiti kaznena djela pa mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju dvije godine.
11. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen optuženi RT te uvjetna osuda s naznačenim rokom provjeravanja i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, ponašanju optuženika nakon počinjenje djela te su podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Slijedom navedenog, žalba optuženika nije osnovana pa je na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić
