Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-726/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, A. Mihanovića 3, Zagreb, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju ČD, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-9/2023-12 od 26. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-9/2023-12 od 26. studenog 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb iznos od 24.118,81 kuna (slovima: dvadesetčetiri tisuće stoosamnaest kuna i osamdesetjedna lipa), odnosno 3.201,12 EUR (slovima: tri tisuće dvijestojedan euro i dvanaest centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 2.093,00 kn (277,79 EUR) od 17. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 2.109,28 kn (279,98 EUR) od 14. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2.148,91 kn (285,21 EUR) od 8. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 17.767,62 kn (2.358,70 EUR) od 3. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 da tuženiku Croatia osiguranje isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.389,54 eura (slovima: tisuću tristoosamdesetdevet eura i pedesetčetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja ove odluke pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz članka iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 3.201,12 eura.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe žalitelj jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika i isprava te tih isprava i zapisnika, pa prvostupanjska presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude, te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

7. Tužitelj u ovom predmetu tuži tuženika radi povrata iznosa kojeg je na ime invalidske mirovine isplatio korisniku TD u razdoblju od siječnja 2015. do prosinca 2018. u iznosu od 3.201,12 eura.

8. Iz provedenog postupka proizlazi da je TD (osiguranik tužitelja) ozlijeđen u prometnoj nezgodi koju je uzrokovala osiguranica tuženika, da je TD priznato kao osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u [adresa] od 4. lipnja 1996. te je među strankama nesporno da je tužitelj svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju; nesporno je također među strankama da je u spornom razdoblju s osnova invalidske mirovine tužitelj svom osiguraniku TD isplatio utuženi iznos od 3.201,12 eura na ime invalidske mirovine.

9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama kao što su primjerice odluka broj Rev 1067/12 od 5. prosinca 2017. za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja prometne nezgode.

10. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.

11. Tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim zakonom i to Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu. Člankom 8. st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi:

"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja."

12. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.

13. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari odluku treba odlučiti primjenom odredbi ZOOP i to čl. 27. ZOOP koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja."

14. Prema čl. 27. ZOOP obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem HZMO a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

15. Istovjetna pravna shvaćanja zauzeta su i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021 3 od 8. rujna 2021.

16. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja obzirom je u postupku utvrđeno da visina invalidske mirovne utvrđena rješenjem tužitelja je manja od invalidske mirovne koja bi bila određena u slučaju povrede na radu to proizlazi da tužitelju nije nastala stvarna šteta u smislu odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

17. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu prvostupanjsku presudu i odlučio kao u toč. I. te presude.

18. O parničnom trošku odlučeno je temeljem čl. 154. st.1. ZPP.

19. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

20. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić