Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1406/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ZV, ŽV, BVŠĆ, CV, B, Ivana Duplančić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubičić – Vrdoljak & partneri d.o.o. Split, protiv 1. tuženice BVŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću i 2. tuženice ČV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-298/2023 od 6. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-298/2023 od 6. veljače 2025.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je u točki I. izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] stvarni i isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 952 KO [katastarska općina]-Duboka, upisane u Zemljišne knjige Općinskog suda u Metkoviću i to točno određenih posebnih etažnih dijelova iste označenih kao:

- 2. Suvlasnički dio: 8/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2)Temeljem zapisnika broj Z-220/2015/952 prenosi se slijedeći upis: Poslovni prostor u suterneu oznake G1 u poslovnoj zgradi u [adresa], sagrađena na čes.zem. 827, a sastoji se od jedne prostorije-garaže, ukupne površine 54,20 m2, na elaboratu etaživanja označen crvenom bojom.

- 11. Suvlasnički dio: 6/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-11) Temeljem zapisnika broj Z-220/2015/952 prenosi se slijedeći upis: Poslovni prostor-apartman na prvom kaktu oznake A 123 u poslovnoj zgradi u [adresa], sagrađena na čes.zem. 827, a sastoji se od predprostora, kupaonice, kuhinje, sobe i balkona, ukupne površine 42,55 m2, na elaboratu etažiranja označen crvenom bojom.

- 15. Suvlasnički dio: 4/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15) Temeljem zapisnika broj Z-220/2015/952 prenosi se slijedeći upis: Poslovni prostor-apartman na drugom katu oznake A 134 u poslovnoj zgradi u [adresa], sagrađena na čes.zem. 827, a sastoji se od predprostora, kupaonice, kuhinje, sobe i lođe, ukupne površine 24,90 m2, na elaboratu etažiranja označen crvenom bojom.

- 16. Suvlasnički dio: 6/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-16) Temeljem zapisnika broj Z-220/2015/952 prenosi se slijedeći upis: Poslovni prostor- apartman u potkrovlju oznake A 142 u poslovnoj zgradi u [adresa], sagrađena na čes.zem. 827, a sastoji se od predprostora, kuhinje, blagavaonica, sobe i kupaonica, ukupne površine 36,49 m2, na elaboratu etažiranja označen crvenom bojom.

- te 32000/420384 idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] [obrt] KO [katastarska općina] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik.

II. Utvrđuje se da nekretnine detaljno opisane u točki I. izreke ove Presude ne ulaze u ostavinsku masu iza smrti pok. EV pok. BVŠ, a u ostavinskom postupku kod Općinskog suda u Metkoviću pod.br. O-133/2023.

III. Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove ovog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište, primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a što se odnosi na kamatnu stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

Pod točkom II. izreke je naloženo tužitelju naknaditi 1. tuženici BVŠ. parnični trošak u iznosu od 3.437,50 EUR-a, u roku od 15 dana, dok se kao neosnovan odbija više zatraženi parnični trošak tuženice pod 1. i to u iznosu od 312,50 EUR-a.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu ili istu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na odluku o glavnoj stvari pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upiru žalitelji. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je prekinut ostavinski postupak iza smrti pok. EV, te da je tužitelj upućen na pokretanje parnice, radi utvrđenja ostavinske imovine ostavitelja, odnosno da u ostavinsku imovinu ostavitelja ne ulazi i 2. suvlasnički dio: 8/100 Etažno vlasništvo (E-2) na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, poslovna zgrada u [adresa] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 11. suvlasnički dio: 6/100 Etažno vlasništvo (E-11) na k. č. br. [katastarska čestica]/73kuća i dvorište, poslovna zgrada u [adresa] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 15. suvlasnički dio: 4/100 Etažno vlasništvo (E- 15) na k. č. br. [katastarska čestica] kuća I dvorište, poslovna zgrada u [adresa] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], 16. suvlasnički dio: 6/100 Etažno vlasništvo (E-16) na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, poslovna zgrada u [adresa] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i 32000/420384 dijela prava vlasništva čes. zem. br. 1057/110 oznake šuma, pašnjak, voćnjak ukupne površine 51626 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], osnivanjem nove zemljišne knjige dobila oznaku k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Duboka, te da predmetne etažne jedinice sada nose oznaku kako je tužitelj isto uredio tijekom postupka, a kako je navedeno u točki I. izreke ove presude,

- da položaj i identifikacija suvlasničkog dijela 32000/420384 prava vlasništva k.č..br. 1057/110 oznake šuma, pašnjak, voćnjak ukupne površine 51626 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- kao i da se preostale etažne jedinice koje su predmet ovoga spora (E2, E11, E15 i E16) nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Duboka, te da je riječ o kamenoj zgradi,

- da sporne nekretnine sada iskorištava samo tužitelj BV.

- da pisanog ugovora o darovanju za predmetne nekretnine nije bilo, iako tužitelj kao osnovu stjecanja vlasništva navodi pisani ugovor o darovanju,

- da su tužitelj i njegov otac zaista sklopili priloženi pisani darovni ugovor dana 25. listopada 2004. iz čega proizlazi da bi se na njihov odnos trebao primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001– dalje: ZOO 91), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja istog, a za vrijeme trajanja istog bilo je valjano i sklapanje usmenih ugovora pod određenim ispunjenim bitnim elementima ugovora, ali tim ugovorom nisu obuhvaćene nekretnine koje su predmet ovog spora,

- da su svjedoci HV, FV, ŠV, IV i PV iskazivali da je namjera pok. EV bila darovati predmetne nekretnine tužitelju BV.

7. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da je prema samom tužitelju osnova stjecanja vlasništva (tzv. titulus) predmetnih nekretnina bio pisani ugovor o darovanju, a koji nije priložio u spis, dok navodi tužitelja da isti nije proveden u nadležnu zemljišnu knjigu zbog postojeće fiducije prema ocjeni prvostupanjskog suda nije osnovan, jer tužitelju i njegovu ocu pok. EV samim tim nije bilo zakonom zabranjeno iste nekretnine pisano ugovoriti, a o provedbi istog u zemljišnim knjigama (tzv. modus) bi vodila računa zemljišna knjiga, pa bi eventualno samo za taj dio odbila uknjižbu.

8. Sud prvog stupnja je poklonio vjeru tužitelju i svjedocima da je bila namjera pok. EV, jednog dana, da BV postane vlasnik spornih nekretnina, tj. da je nekretnine koje su predmet tužbe isti zaista bio namijenio tužitelju, ali do stvarne realizacije te namjere nije došlo.

9. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a žalitelj ih nije uspio dovesti u sumnju.

10. Tužitelj u žalbi osporava navod prvostupanjskog suda da je sam tužitelj naveo kao osnov stjecanja pisani ugovor o darovanju jer tvrdi da to naprosto nije točno.

10.1. Žalitelju valja odgovoriti kako je iz sadržaja spisa vidljivo da je tužitelj na ročištu održanom dana 13. siječnja 2025. (list 90-92 spisa) u svom iskazu naveo da je njemu otac „pismeno još 2004.g. darovnim ugovorom darovao sve etažne jedinice u ovoj kamenoj zgradi sada oznake 872 k. o. [katastarska općina]-Duboka (prije 8113/73 k. o. [katastarska općina]), međutim, zbog postojanja fiducije na ove 4 etažne jedinice nije se mogla provesti uknjižba pa smo naknadno sastavili drugi darovni ugovor u kojem smo te jedinice izostavili.“

10.2. Dakle, sam tužitelj je jasno ustvrdio da je postojao pisani darovni ugovor kojim mu je otac EV darovao predmetne nekretnine, ali tužitelj navedenu tvrdnju nije dokazao, dok svjedoci nisu imala saznanja ni o pisanom niti o eventualnom usmenom ugovoru o darovanju, već samo o namjeri (sada pok.) EV da sinu BV daruje predmetne nekretnine, zbog čega je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina.

10.3. Ovdje treba dodati da je iz rješenja Općinskog suda u Metkoviću broj Z- 1073/12 od 2. prosinca 2012. (list 8-9 spisa) vidljivo da je temeljem brisovnog očitovanja Raifffeisen Leasing d.o.o. Zagreb o 20. travnja 2012., ovjerovljenog po javnom bilježniku Mladenu Burecu iz Zagreba pod br. Ov-8334/10 od 23. travnja 2012., dopuštena uknjižba brisanja založnog prava pod poslovnim brojem Z-1231/07 na nekretnini u vlasništvu EV, a koja se sastoje od dijelova nekretnine koje su upravo predmet ovog postupka. Iz navedenog je vidljivo da nakon brisanja založnog prava EV nije raspolagao predmetnim nekretninama ni u korist tužitelja niti u korist neke druge osobe, a mogao je to učiniti.

11. Nadalje, tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud nije ocijenio vjerodostojnost dokaznih sredstava, osobito izjavu njegove majke.

11.1. U odnosu na opisani žalbeni navod treba reći da su u skladu s odredbama ZPP-a dokazna sredstva uviđaj, isprave, svjedoci, vještaci i saslušanje stranaka. Pisana izjava osobe koja ima saznanja o činjenicama koje je potrebno utvrditi u postupku te može biti saslušana, ne predstavlja dokaz te takvu izjavu sud prvog stupnja nije dužan ocjenjivati pa su u tom dijelu žalbeni navodi neosnovani. Tužitelj u žalbi također ističe da je ČV suvlasnica za ½ dijela predmetnih nekretnina, a temeljem bračne stečevine jer je objekt nastao za vrijeme trajanja braka između pok. oca stranaka EV i ČV, a ti žalbeni navodi su neodlučni i kontradiktorni činjeničnim tvrdnjama u tužbi jer predmet spora je utvrđenje da predmetne nekretnine ne ulaze u ostavinu iza pok. EV iz razloga što je vlasništvo istih tužitelj stekao darovanjem izvršenim za života ostavitelja, dok takav zahtjev ne postavlja 2. tuženica MV s tvrdnjom da su nekretnine njezino suvlasništvo na ime bračne stečevine, zbog čega su žalbeni navodi i u tom dijelu neosnovani.

12. Pored toga, tužitelj navodi da je 2. tuženici ČV onemogućeno raspravljanje pred sudom jer 2. tuženica nije uopće pozvana na rasprave zakazane za dan 27. veljače 2024., 4. travnja 2024. i 6. lipnja 2024., a za što tvrdi da proizlazi iz e-komunikacije.

12.1. Opisani žalbeni navodi su netočni i neosnovani. Naime, 2. tužiteljica ČV je uredno pozvana na ročišta održana dana 27. veljače 2024., 4. travnja 2024. i 6. lipnja 2024, a što je vidljivo iz dostavnica na listu 24, 49 i 52 spisa, koje je vlastoručno potpisala, pri čemu je 2. tužiteljica AV fizička osoba koja u postupku nema punomoćnika i sama poduzima radnje pa nije obveznik elektroničke komunikacije putem informacijskog sustava u smislu odredbe čl. 133. st. 5. ZPP-a.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi da sud prvog stupnja potpuno netočno interpretira iskaze stranaka i svjedoka te pogrešno izvodi zaključke iz tih iskaza jer je prvostupanjski sud jasno naveo da iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužiteljev otac EV imao namjeru da BV postane vlasnik spornih nekretnina, ali da to nije realizirano za vrijeme života EV, dok se takva volja EV, o kojoj su iskazivali svjedoci, ne može smatrati ni usmenom oporukom jer nedostaju izvanredne okolnosti, a kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud.

14. Na kraju, treba dodati da prvostupanjski sud nije mogao ocjenjivati pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina na temelju dosjelosti, jer tužitelji ni u tužbi niti tijekom postupka nije isticao činjenice vezane za stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Naime, za slučaj stjecanja vlasništva dosjelošću potrebno je bilo iznijeti činjenične tvrdnje glede kvalitete posjedovanja i vremena posjedovanja, a takvi navodi nisu bili izneseni ni u tužbi niti tijekom postupka (tako u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-55/19 od 26. travnja 2022.). Zbog toga ni ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati i ocjenjivati postojanje zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a u odnosu na koji temelj tužitelj u žalbi samo kratko naznačuje „sud nam čak odbija i dosjelost koju možda ne bi trebao odbijati“, bez ikakvih konkretnih žalbenih navoda.

15. Slijedom svega navedenoga, ovaj drugostupanjski sud zaključuje da je žalba tužitelja neosnovana u odnosu na odluku o glavnog stvari.

16. U pogledu odluke o troškovima postupka valja reći da tužitelj nije iznio niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.

17. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1 ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke ove odluke.

18. Budući da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe u neodređenom iznosu te odlučiti kao u točki II izreke.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac