Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-176/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tihomiru Voliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., Garešnica, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-457/2024-63 od 27. listopada 2025., u sjednici vijeća 10. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, poslovni broj P-457/2024-63 od 27. listopada 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O trošku žalbi odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.857,36 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunavaju od 01. listopada 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023. godine, od 01. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa preko dosuđenog 2.857,36 € iz toč. I. izreke pa do ukupno zatraženog 9.397,58 € zajedno sa potraživanim zakonskim zateznima kamatama na taj iznos kao neosnovan.

III. Odbija se prigovor tuženika radi prebijanja kojim traži utvrđenje postojanja tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 31.773,79 kn/ 4.217,11 € po preplati utvrđenoj konverzijom i u iznosu od 6.049,23 € kn kao iznos za koji je provedbom konverzije tuženik umanjio tužitelju neotplaćenu glavnicu sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću na isti iznos od 1.10.2015. do isplate u visini stope određene članka 29. ZOO-a (NN 35/05, 41/08,125/11 i 78/15) i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.540,05 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se odrađuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine za svako polugodište, od dana donošenja presude tj. dana 27.10.2025. do dana isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv te presude žale se obje stranke.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u toč. II. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u toč. I., III. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 9.397,58 eura.

7. Iz provedenog postupka proizlazi da su stranke zaključile 1. kolovoza 2007. ugovor o kreditu kojim je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kao korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 49.614,00 CHF prema srednjim tečaju banke važećim na dan puštanja kredita u opticaj, da se radilo o stambenom kreditu- za ostale namjene, da je čl. 2. tog ugovora o kreditu ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama banke, te u trenutku ugovaranja iznosila 4,95%, da je čl. 7. ugovora o kreditu ugovoreno da će se povrat obveza iz ugovora obračunati po srednjem tečaju banke za CHF važećim na dan dospijeća, da anuiteti kredita dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, da su stranke zaključile dodatak ugovora o kreditu 9. veljače 2016. (konverzija) sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju ta je konverzija provedena s danom 30. rujna 2015. te da tužitelj ima status potrošača.

8. Prvostupanjski sud je u dijelu prihvatio, a u dijelu odbio tužbeni zahtjev, te je ujedno odbio i prigovor tuženika radi prebijanja, smatrajući da je predmetni ugovor djelomično ništetan, u dijelu ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pa da se na pravni odnos stranaka primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa - 4.95% kroz cijelo vrijeme otplate kredita, pa sve do dana izvršene konverzije 30. rujna 2015., da tužitelj nije doveo tijekom postupka u pitanje valjanost aneksa ugovora o kreditu, te da je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama, da tužitelju ne pripada zahtijevani novčani iznos s osnova ništetnih odredbi - temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, da je tužitelj sklapanjem predmetnog dodatka ugovoru od 09. veljače 2016. restituiran za nepoštene ugovorne odredbe otplate kredita uz valutnu klauzulu CHF i o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi koje su sadržane u osnovnom ugovoru o kreditu od 1. kolovoza 2007. kao i po osnovi razlike glavnice od 1.408,76 eura jer ga navedene ugovorne odredbe ne obvezuju, a isplate koje je temeljem njih izvršio vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun u ispunjenju valjane obveze preuzete sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru. Prvostupanjski sud smatra da dodatak osnovnom ugovoru nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate koje su tekle na pojedine iznose koje su plaćeni na ime nepoštenih odredbi ugovora o kreditu, otplati kredita uz valutnu klauzulu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika, pa da stoga tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata koje su tekle od dana plaćanja pojedinih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, otplati kredita uz valutnu klauzulu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi do dana 30. rujna 2015. s kojim danom je provedena konverzija kredita.

9. Žalitelji osnovano ukazuju da je u ovom predmetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo i ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava te da je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Naime, prvostupanjski sud propustio je utvrditi sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu.

11. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi se pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF jer niti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije predviđeno niti propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka.

12. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovog suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

13. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2016 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

14. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

15. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 2868/2018. od 12. veljače 2019. zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj odluci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

16. U odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu [obrt] i .... KG je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranici koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. godine potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

17. Također je potrebno dodatni da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 SV protiv [obrt]. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

18. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. godine u predmetu C-452/18 XZ protiv [obrt] Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C- 452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv [obrt] i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu SV protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

19. Nadalje, u jednoj od odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu B protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

20. Međutim, korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije već imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. U ovom predmetu prvostupanjski sud je između ostalog propustio utvrditi postoji li takva razlika te je u tom smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

21. Stoga u ponovnom postupku valja utvrditi koji bi iznos tužitelju kao korisniku kredita pripao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer s dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te tek nakon toga odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

22. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).

23. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, te će tek nakon toga biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku.

24. O trošku žalbi odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić