Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-587/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, člana vijeća i suca izvjestitelja Diane Preglej i člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari 1. tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice UT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženice OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, radi opoziva ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2685/23-(bez podbroja) od 3. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 2685/23-(bez podbroja) od 3. prosinca 2024.
II Odbija se zahtjev 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Utvrđuje se da je opozvan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja, i tužene NT, sada OT kao daroprimatelja, od dana 6. veljače 2012.g. ovjeren od strane javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva dana 4. ožujka 2013.g. pod brojem ovjere OV-868/13 kojim su darovatelji daroprimatelju darovali nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zemljišnoknjižni odjel Rijeka, zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica].suvlasnički dio: 30/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u naravi stan oznake S3, na katu koji se sastoji od predsoblja, kuhinje, dnevnog boravka, tri sobe, dvije kupaone, spremište, dva balkona, površine 130,70 m2 sa pripadajućom nadstrešnicom i vanjskim stubištem površine 10,22 m2, što sveukupno čini 140,92 m2, K. O. [katastarska općina].
2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Rijeci da provede ovu Presudu na način da provede uknjižbu prava vlasništva na nekretninama navedenim u točki 1. ove Presude na ime i u korist tužitelja ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela i UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela.
3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu u Rijeci da provede ovu Presudu na način da vrati stanje u zemljišnim knjigama kako je to bilo prije uknjižbe Ugovora o darovanju iz točke 1. ove Presude, tako da provede uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz tč.I.ove Presude u korist tužitelja ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], u ½ dijela i UT, OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela."
Pod točkom II. izreke je naloženo 1. tužitelju CT i 2. tužiteljici UT naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 3. prosinca 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv navedene presude u cijelosti žale se 1. tužitelj CT i 2. tužiteljica UT zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud „preinači pobijanu Presudu, a podredno da ukine pobijanu Presudu i predmet vratiti na ponovni postupak“.
3. U odgovoru na žalbu 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT, tuženica osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.
4. Žalba 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT je neosnovana.
5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se pozivaju žalitelji. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud pravilno utvrdio:
- da je 6. veljače 2013. sklopljen Ugovor o darovanju između 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT, kao darovatelja, te tuženice i njezine braće UT ĐT i UT IT, kao daroprimatelja; da je u članku 2. ugovoreno da darovatelji daruju daroprimateljima nekretnine pobliže označene u članku 1. tog Ugovora na način da kćerki NT, ovdje tuženici, daruju stan "S3" na katu te da daroprimatelji primaju od svojih roditelja na dar predmetne nekretnine sa zahvalnošću; da je Ugovor o darovanju potpisan po strankama ugovora te ovjeren kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac iz Kastva, poslovni broj Ov-868/13,
- da je dana 6. veljače 2013. sklopljen Ugovor između 1. tužitelja CT i 2. tužiteljice UT, s jedne strane, te tuženice i njezine braće UT ĐT i UT IT, s druge strane; da je u čl. 2. ugovoreno da su 1 i 2. tužitelji voljni svojoj djeci darovati nekretnine pobliže označene u čl. 1. tog ugovora, između ostalog kćerki NT stan na katu, na način da se oni upišu kao samovlasnici istih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci bez ikakvog tereta, uz uvjet da oni preuzmu potpunu skrb na svojem bratu NT ĆT; da je čl. 3. ugovoreno da shodno narečenom ĐT, IT i NT se tim Ugovorom neopozivo obvezuju solidarno osigurati skrb za svog brata ĆT koji je invalidna osoba, i to nakon smrti svojih roditelja CT i UT, ovdje tužitelja (oni sada skrbe o svom sinu ĆT) pa do kraja života brata ĆT koji sada živi zajedno s roditeljima u zasebnom stambenom objektu. Utvrđeno je da je ugovor potpisan po 1 i 2. tužiteljima, tuženici te ĆT ĐT i ĆT IT, kao i da je isti ovjeren po javnom bilježniku Radosni Mavrinac poslovni broj OV-866/13,
- da je k. č. br. [katastarska čestica] dvije kuće, spremište i dvorište površine 1014 m[2] upisana u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženica vlasnica u cijelosti 6. Suvlasnički dio:
30/100 etažno vlasništvo (E-6), stan oznake S3 na katu koji se sastoji od predsoblja, kuhinje, dnevnog boravka, tri sobe, dvije kupaone, spremišta, dva balkona, površine 130,70 m[2] sa pripadajućom nadstrešnicom i vanjskim stubištem površine 10,22 m , što sveukupno čini 140,92 m2 ; da su 1 i 2-tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela 7. Suvlasnički dio: 10/100 etažno vlasništvo (E-7), stan oznake S4 u prizemlju kuće koji se sastoji od predsoblja, kuhinje i blagovaone i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i wc-a ukupne površine 37,63 m2 te da stanu pripada kao sporedni dio vanjsko spremište površine 15,19 m[2] i kućni vrt u površini od 300 m ,
- da je dana 16. studenog 2023. sastavljena izjava o opozivu Ugovora o darovanju u kojoj su 1. tužitelj CT i 2. tužiteljica UT izjavili da opozivaju Ugovor o darovanju nekretnina od 06. veljače 2013. kojim su svojoj kćeri NT sada OT darovali nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Rijeci, zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br [katastarska čestica]. suvlasnički dio: 30/100 etažno vlasništvo (E-6) k. o. [katastarska općina], zbog grube nezahvalnosti, a koja izjava je ovjerena po javnom bilježniku Ines Antić iz [adresa] pod posl.br. OV-7843/23,
- da je tuženica u dopisu od 1. prosinca 2023. upućenom 1. tužitelju CT i 2. tužiteljici UT izjavila da ne prihvaća izjavljeni opoziv darovanja radi grube nezahvalnosti,
- da je rješenjem poslovni broj R1 Ob-557/20 od dana **.**.2022. DT, sinu 1. i 2. tužitelja, a bratu tuženice, djelomično vraćena poslovna sposobnost na način da isti nije sposoban samostalno davati izjave ili poduzimati radnje koje se odnose na osobna stanja i to davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na osobna stanja, promjenu osobnog imena, sklapanja braka, odluke o zdravlju i liječenju, mjestu prebivališta odnosno boravišta, zapošljavanju, ostvarenju roditeljske skrbi, poduzimati radnje i poslove koje se odnose raspolaganje imovinom, plaćom i drugim stalnim novčanim primanjima većim od iznosa od 10,00 kn, sklapati pravne poslove,
- da je 1. tužitelj CT u svom iskazu naveo da on nije tjerao tuženicu da potpiše Ugovor o darovanju i da će se brinuti o bratu te ukoliko je ista smatrala da to ne može da nije trebala tako nešto ni potpisati; da su problemi počeli prošle godine od 11. travnja 2023. na sam Uskrs; da je suprug tuženice MT razrezao grede na tavanu da si napravi teretanu; da 11. travnja 2023. njegova supruga skuhala uskršnji ručak, koji da on ne slavi, a tuženica i njezin suprug da su se nenajavljeni i nepozvani pojavili na tom istom te da su se najeli i napili; da su nakon toga počele provokacije od strane MT, supruga tuženice, koji da ih je pitao kome duguju novac, zašto duguju novac te da li će ih trebat sahraniti i da je sve navedeno uznemirilo njegovu suprugu koja mu je rekla da izađe iz stana; da 1. tužitelj smatra da MT na neki način ispire mozak njegovoj kćeri i da je stavio čak tri kamere u dvorište da bi ista bila pod nadzorom; da je 1. CT dva puta pitao tuženicu da ide sa njime do ljekarne da će on voziti, a ona da je rekla da mora pitati muža pa da je on rekao da ne treba jer da mu nije normalno da mora pitati muža za dopuštenje da bolesnim roditeljima ode po lijekove; da jednom prilikom kada je suprug tuženice prao auto da ga nije prao tamo gore gdje su ga inače oni prali već da donjem mjestu kuda su išle kemikalije, a na što da je on rekao da je to njegov suposjed i da ne može prati auto, ali da se suprug tuženice ponaša kao gazda u kući; da se nakon toga spustila njegova supruga (2. tužiteljica) te da je ista štakom željela nešto pokazati, a MT da ju je lupio štakom pa da je njegova supruga pala; da je za to vrijeme tuženica stajala gore na terasi i nije ništa rekla već da je samo pomogla majci da ustane, međutim, da kako nije rekla da joj ne dira roditelje da 1. tužitelj smatra da mu ona to odobrava; da je suprug tuženice ušao kod njihovog sina ĆT u stan koji ga je zamolio da mu odreže krišku lubenice, ali je suprug tuženice to odbio i rekao da se on njega gadi; da je suprug tuženice jednom prilikom ušao u drugi stan te skinuo preko 20 žarulja i da sve to pokazuje da tuženica ne poštuje svog brata blizanca i da su ga dva puta odveli na plažu, ali da je to bila pseća plaža puna kamenja i tu da bi psi skakali po njemu kada bi bio u moru te s obzirom da se radi o njenom bratu blizancu o kojem je putem Ugovora preuzela brigu da smatra da je i zbog toga nezahvalna; da je da je tuženica mogla reći da se ne želi brinuti o bratu i da bi mu on putem župe našao određene osobe da se brinu o njima, a stan da bi tada pripao župi jer da njega nekretnina uistinu više ne zanima; da se zadnjih godinu dana tuženica ne brine o njima i da nisu u kontaktu te da im se ista ne javlja na telefon odnosno da praktički niti ne izlazi iz stana; da sva ta nezahvalnost kćeri proizlazi iz manipulacije njenog supruga jer je isti prije devet puta bio sa ženama koje imaju nekretninu, a deseta da je njegova kćer koju je valjda uspio nagovoriti i da ju je također tjerao na umjetnu oplodnju na koju ona da nije smjela ići nakon operacije,
- da je 2. tužiteljica UT u svom iskazu navela da je u cijelosti suglasna sa iskazom 1. tužitelja, da želi navesti da za Božić 2022. njezina kćer nije ni znala da je ona na štakama te da je 2. tužiteljica napravila za sebe i supruga božićni ručak; da se pojavila tuženica i njezin suprug te da ju je isti još provocirao da joj je dobar ručak, da kome su oni dužni i da je uvijek sve bilo oko novca, a ona kako je temperamentna da se povukla da ne napravi neki skandal; da joj je 2018. tuženica rekla da mora ići na operaciju u [adresa], da u toj bolnici radi sestrična 2. tužiteljice UT koja je primila tuženicu, a kad je to sve bilo gotovo, tuženica se ništa nije zahvalila njezinoj sestrični, ali da je 2. tužiteljica UT zahvalila kako se treba zahvaliti; da je u 6 godina tuženica možda tri puta došla da joj pobriše kuhinju i to prije nego što se udala; da im nije rekla kolika joj je plaća i da je do tada davala 1.000,00 kn do 1.500,00 kn, a da je imala plaću 10.000,00 kn; da je 2. tužiteljica UT ogorčena na tuženicu koja je njezina kćer te da si oni sami pomažu i da im pomaže najmlađi sin IT; da joj susjeda više ne dolazi jer da joj je susjeda rekla da ima postavljene kamere, a što ona da nije ni vidjela i da je susjeda rekla da ne želi da ju se snima sa kamerom; da se tuženica nije brinula o bratu i da mu je tu i tamo možda nešto oprala, ali kada bi se vratili s te pseće plaže tužiteljica da bi oprala svoj kupaći kostim, a brat DT da bi donio njoj svoj kupaći da mu opere; da o DT brinu ona i suprug te brat IT tu i tamo, a s obzirom da isti ima dvoje male djece,
- da je tuženica u svom iskazu navela da je zgrožena i šokirana količinom laži koje su izrečene o njoj i da je žalosna i da smatra da je sve ovo nepravedno te da uopće ne treba biti tu; da je navela da obožava svog brata ĆT koji je njezin blizanac i za obitelj da je predana te da je uvijek prije svađe bila tu te da njezini roditelji znaju da se uvijek mogu osloniti na nju, pogotovo što su bolesni tj. narušenog zdravlja i da se oduvijek brinula o bratu kada i kako je mogla; da je prije svađe roditelje vodila kod doktora, da je odlazila u ljekarnu, da je znala oprati po kući te da im je financijski pomagala koliko je mogla jer da je na početku zaposlenja imala 4.000,00 kn, a sada da ima malo više od 6.000,00 kn; da je pomagala nositi drva, a kada se udala njezin suprug MT da je preuzeo dio poslova, da isti poštuje njezine roditelje i također da nikada nije rekao da mu se gadi njezin brat; da je zahvalna svojim roditeljima, ali da je podigla kredit, ulagala u kuću jer da su dobili samo gole zidove pa da je sve to trebalo urediti, kako ona, tako i brat IT, pa da su sve to brzo oni ozbiljno shvatili i vodili brigu o svemu; da su da su kamere postavili ona i suprug da zaštite svoju imovinu te da vide reakciju psa koji je bio na balkonu; da se IT vrlo rijetko brinuo o ĆT te bi mu znao naložiti drva, a kada je otišao sa suprugom iz predmetne nekretnine da se nije brinuo o ĆT; da imaju i brata ĐT koji je u Njemačkoj i koji kada je u Hrvatskoj se brine o ĆT, a dok je u Njemačkoj se telefonski čuju i bude mu potpora; da se radi o obrascu koji se ponavlja kod njezinih roditelja jer kada se ĐT oženio i dobio dijete da je isto napustio roditeljski dom radi svađe, a također da ga je napustio i IT nakon kraćeg vremena nakon što se oženio i dobio djecu, a sada da je ona došla na red; da jednom ili dva puta tjedno bratu ĆT čisti stan, da ne kuha bratu jer da isti jede kod roditelja, a da je DT znao doći kod nje na kavu i pojesti neki obrok, ali da su roditelji zabranili sada ĆT da dolazi pa da se moraju viđati tajno i da se čuju telefonski; da je obveza brige o ĆT ugovorena nakon smrti njihovih roditelja, međutim da su oni neovisno o predmetnom ugovoru uvijek tu za svog brata ĆT,
- da je svjedok MT, suprug tuženice u svom iskazu naveo da mu je poznato da je njegova supruga sklopila sa roditeljima Ugovor o darovanju te da su mu poznate obveze tužene po tom Ugovoru odnosno da se njegova supruga trebala brinuti o bratu ĆT nakon smrti roditelja te da nije smjela otuđiti nekretninu; da koliko on zna iz tog Ugovora ne bi proizlazila obveza tuženice da se mora brinuti o roditeljima; da su se on i supruga upoznali krajem 2018. te da je njegova supruga brinula o svom bratu na način da mu je svako jutro radila doručak, također kada bi roditelji naručili lijekove da bi donijela lijekove nekada da bi on vozio suprugu po lijekove, a on da se na predmetnu adresu kod supruge doselio negdje u svibnju 2020.; da su odnosi između tužitelja i tuženice od svibnja 2020. pa do travnja 2023. bili normalni te da je i IT živio na predmetnoj adresi, ali da je negdje 2020. otišao od kuće; da u početku kada je IT otišao nije dolazio kod roditelja jer su bili posvađani, ali kako je vrijeme prolazilo da je pomalo počeo uspostavljati kontakt te da je pomagao roditeljima, ali da ne zna da li je pomagao bratu; da su u travnju 2023. čuli da će se IT vratiti u stan ispod njih i da su išli kod tužitelja porazgovarati da bi odvojili brojilo, a to sve iz razloga jer nakon što je IT odselio iz stana da nije platio režije do kraja te je i svjedokovoj supruzi ostao dužan za kredit koji su bili uzeli za vraćanje nekakvih troškova povodom izgubljene parnice njihovog oca te da su oni željeli odvojiti priključak struje jer su smatrali da bi se moglo dogoditi da IT opet ne plaća svoj dio, a na što se 2. tužiteljica UT počela derati i rekla im da misle samo na novac te da je njega počela vrijeđati pa da su on i supruga odlučili izaći iz stana; da je svjedokova supruga u dobrim odnosima sa bratom ĆT, iako su roditelji zabranili ĆT da dolazi kod njih i njima da se spuštaju kod ĆT u stan, ali da DT nazove tuženicu kada zna da njegovi roditelji neće doći kod njega u stan; da računi za struju dolaze na tuženicu, a tužitelji da ne dozvoljavaju tuženici da im ona pomaže; da nije nikada 2. tužiteljicu napao s nekakvim štapom te da je on preuzeo brigu oko kuće roditelja tuženice kada je IT otišao; da je svjedok kosio travu, napravio nadstrešnicu od svojih novaca, da je nosio drva i slično kao i da su njegova supruga i njezina braća podignuli kredit od 70.000,00 EUR i da njegova supruga uredno vraća svoj dio koji iznosi 200,00 EUR i da je tih 70.000,00 EUR bilo još potrebno da se ti stanovi dovedu do kraja da se u njima može živjeti,
- da je svjedok IT naveo da mu je poznato da su tužitelji i tuženica, a koji su njegovi roditelji i sestra, sklopili Ugovor o darovanju s obzirom da je i on potpisnik tog ugovora; da su oni kao daroprimci preuzeli brigu da se brinu o bolesnom bratu te o roditeljima koji su također bolesni i da je on u svoje ime raskinuo predmetni ugovor i sve vratio; da je on raskinuo taj Ugovor jer da je njemu jednostavno bilo previše obveza, danas da brine o supruzi i blizancima, ranije kako je on jedini vozio da je morao brinuti o roditeljima, bolesnom bratu, o sestri i supruzi te da jednostavno više to fizički nije mogao stići i da je morao raskinuti Ugovor; da tuženica po njemu ne ispunjava obveze iz ugovora jer u to ranije doba dok je on bio vezan Ugovorom da je više manje sve radio on, a i kasnije kada je vratio stan da često vozi roditelje i brata; iskazao da ga nije bilo jedno dvije godine, ali da se sada vratio na predmetnu adresu gdje mu žive roditelji i da se vratio u stan koji je predmet Ugovora o darovanju te da je ponovno preuzeo istu obvezu; da je on čitavo vrijeme involviran u sve te odnose; da je on konstantno pomagao roditeljima i bratu, a to što je tuženica radila da nije vrijedno spomena jer bi ona u 22,00 sata kada se vrati s posla došla pitati da li što treba, a preko dana da ju ni on nije viđao, a da žive vrata do vrata; da je do zahlađenja odnosa između tužitelja i tuženice došlo u 4. mjesecu 2023., međutim da on ne zna što se točno dogodilo; da on konstantno rješava prehranu, lijekove, higijenu za roditelje da se prije cca godinu dana vratio u predmetnu nekretninu, a u te dvije godine dok ga nije bilo da se često čuo s roditeljima i da bi se odazvao na bilo kakav zahtjev ili prijedlog da nešto treba obaviti,
- da je svjedok ĐT, sin tužitelja i brat tuženice, naveo da je on jedan od potpisnika Ugovora o darovanju i da je uvjet bio da se čitavo vrijeme brinu za brata i to njegova sestra NT, njihov brat IT i on i to dok su roditelji živi i nakon njihove smrti, a za uzvrat da su dobili stanove od svojih roditelja te da je njegov Ugovor i dalje valjan i da brat DT živi u njegovom stanu jer da svaki puta kada on dođe u Hrvatsku brine se o roditeljima, kao i o braći i o sestri; da se njegova sestra jedno vrijeme brinula o njihovom bratu, ali da je sve to bilo dok nije ušla u brak odnosno i na početku kada se udala, a kasnije da je sve to bilo na minimumu; da je njihov brat IT bio jedini mobilan, da je bilo dogovoreno da on vodi ĆT gdje treba dok se sestra trebala brinuti o čistoći i higijeni ĆT: da se njegova sestra udala u vrijeme Covida-19, da ne zna točno koje godine te da je njezin brat DT 11 godina živio kod brata IT, a što znači da je IT podnio najveći teret, a tuženica da je znala napraviti doručak ĆT i pomoći neke stvari, ali njihov brat IT da je podnio najveći teret za brata ĆT, za roditelje i cijelu kuću; da se tuženica potpuno okrenula od svega te da se unazad dvije godine ne brine o roditeljima i da u smislu svega što su roditelji napravili za njih da je njegova sestra pokazala nezahvalnost i da njihovi roditelji imaju potrebu za pomoći; da se njegova sestra ulaskom u brak jednostavno distancirala i promijenila; da je svjedok od svih ukućana imao najbliži i najbolji odnos sa sestrom, da su imali super odnos, no da se tuženica distancirala i da je on još neko vrijeme pokušavao održati odnos sa njom, ali da je shvatio da tuženica više nema potrebe za takvim odnosom pa da se i on distancirao; da je bilo nekakvih svađa između tužitelja i tuženice, ali kako on radi u inozemstvu da su ga na neki način pokušali zaštititi od tih svađa; da su oni kao obitelj imali razmirice i da je u jednom trenutku IT došla puna kapa svega, s obzirom da je najmlađi od svih njih i da se malo teže nosi sa svime time; da je u tom razdoblju kad IT nije bilo da je tuženica povremeno pomagala roditeljima, kao i da su oni podignuli hipotekarni kredit u iznosu od 70.000,00 eura; da je on nositelj kredita, koji se redovno isplaćuje, ali u tri različita omjera, te svjedok plaća osiguranje kuće.
7. Odredbom čl. 494. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika te da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.
8. Odredbom članka 497. ZOO-a propisano je da pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima pravo na opoziv saznala za razlog opoziva, ako ovim ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.
9. Sud prvog stupnja ocjenjuje da iz Ugovora o darovanju nekretnina od 6. veljače 2013. nigdje ne proizlazi bilo kakav uvjet kojeg bi tuženica trebala ili morala ispuniti da bi navedeno darovanje bilo pravovaljano te da iz navedenog Ugovora o darovanju nekretnina ne proizlazi da Ugovor od 06. veljače 2013. čini njegov sastavni dio. Međutim, iz Ugovora od 06. veljače 2013., točnije iz čl. 3 proizlazi da se ĐT, IT i NT tim Ugovorom neopozivo obvezuju solidarno osigurati skrb za svog brata ĆT koji je invalidna osoba i to nakon smrti svojih roditelja CT i UT do kraja života brata ĆT koji sada živi zajedno s roditeljima u zasebnom stambenom objektu.
10. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pored toga što uvjet darovanja učinjenog prema tuženoj nije bio briga za 1. tužitelja BT i 2. tužiteljicu UT, već briga za svog brata ĆT, i to nakon smrti 1 i 2-tužitelja, da 1. i 2. tužitelji nisu dokazali postojanje grube nezahvalnosti tuženice prema njima nakon što je izvršeno darovanje, jer eventualna svađa, verbalno vrijeđanje i upućivanje grubih riječi od strane tuženice, a o čemu nema dokaza u spisu, može eventualno predstavljati neprimjereno i nekulturno ponašanje, međutim navedeno nema težinu grube nezahvalnosti, slijedom čega je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev 1 i 2-tužitelja te je odlučeno kao u točki I. izreke pobijane presude.
11. Opisana utvrđenja, ocjene i zaključke prvostupanjskog suda, 1. tužitelj CT i 2. tužiteljica UT nisu uspjeli dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.
12. Žalitelji u bitnome navode da se tuženica posvađala s roditeljima, da ne vodi brigu o istima, da ime ne pomaže, ne uzdržava ih, što znači da je tuženica pokazala nezahvalnost, a s obzirom da je 1. tužitelj [adresa]%-tni invalid, dok je 2. tuženica UT teško bolesna i jedva se kreće. Stoga, iako u samom Ugovoru o darovanju nije navedeno da je tuženica dužna skrbiti o roditeljima, prema mišljenju žalitelja ta se obveza zakonski i moralno nameće. 1. tužitelj CT i 2. tužiteljica UT ističu da se sama nezahvalnost sastoji u cjelokupnoj slici i situaciji u kojoj su oni bolesni i nemoćni, a sin ĐT stanuje u [adresa], sin DT je bolestan, sin GT stanuje u nekretnini iznad DT, a tuženica je 30. rujna 2024. napustila nekretninu, dok IT, koji ima vlastitu djecu i posao nije u mogućnosti svu brigu oko brata ĆT obavljati sam. Nezahvalnost tuženice sastoji se u tome da ona ne čisti, ne kuha, ne obilazi roditelje i ne odlazi im po lijekove, a dužna je tu u skladu s čl. 89. Obiteljskog zakona.
13. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.
14. Odredbom članka 89. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15 - dalje: ObZ) propisano je da je dijete dužno poštovati svoje roditelje i pomagati im u obavljanju poslova u obiteljskoj zajednici u skladu sa svojom dobi i zrelošću te biti obzirno prema članovima obitelji.
15. No, iznad odredbe čl. 89. ObZ se nalazi naslov „Dužnosti djeteta u obitelji“, a odredba se nalazi u glavi „II. Prava djeteta i pravni odnos roditelja i djeteta, 1. Prava i dužnosti djeteta te stjecanje poslovne sposobnosti”, dok je u čl. 90. ObZ propisano da dijete koje je navršilo petnaest godina, zaposleno je i stječe imovinu radom dužno je pridonositi svojem uzdržavanju i obrazovanju.
Dakle, tom odredbom su propisane dužnosti maloljetnog djeteta u obitelji, a tuženica nije maloljetno dijete niti živi u obiteljskoj zajednici s roditeljima pa je pogrešno pozivanje žalitelja na tu odredbu.
16. Žalitelji također navode da su tuženica i njezin suprug prijavili obiteljsko nasilje od strane IT, koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci, Prekršajni odjel, pod brojem Pp-4291/2023 te da je suprug tuženice prijavio 1. tužitelja BT na ODO Rijeka radi kaznenog djela prijetnje, ali niti jedan od navedenih postupaka, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. To iz razloga što se ne radi o kaznenom djelu kojeg bi počinila tuženica prema 1. tužitelju CT i 2. tužiteljici UT, kao darovateljima, niti iz navedenih postupaka proizlazi da bi se tuženica teže ogriješila o zakonom utvrđene dužnosti prema 1. i 2. tužiteljima kao darovateljima. Okolnosti koje je, primjerice, navela 2. tužiteljica – da se tuženica nije zahvalila njezinoj sestrični koja joj je pomogla oko realizacije operativnog zahvata u [obrt]; da roditeljima nije rekla kolika joj je plaća i da im je tada davala 1.000,00 kn do 1.500,00 kn mjesečno za potrebe kućanstva, kao i to što 2. tužiteljici UT više ne želi dolaziti susjeda u posjetu jer su tuženica i njezin suprug postavili kamere na kući, kao ni tvrdnja 1. tužitelja ZT da su tuženicu hranili i oblačili kada je 6-7 mjeseci bila nezaposlena nakon završetka fakulteta ni u najmanjoj mjeri ne ukazuje na postojanje grube nezahvalnosti koja predstavlja uvjet za opoziv darovanja u smislu odredbe čl. 494. st. 1. i 3. ZOO-a.
17. U konkretnom slučaju su odnosi stranaka poremećeni, ali iz svega navedenog ne proizlazi da je to krivnja tuženice, već su upravo 1. tužitelj CT i 2. tužiteljica UT prekinuli komunikaciju s tuženicom te zabranili svom sinu i bratu tuženice DT da komunicira s tuženicom. No, loši odnosi između stranaka, uslijed kojih je tuženici onemogućeno pružati bilo kakvu pomoć i skrb kako žaliteljima kao roditeljima, tako i bratu ĆT. nemaju težinu grube nezahvalnosti te ne predstavljaju razlog za opoziv ugovora o darovanju.
18. Radi toga je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo iz odredbi čl. 494. st. 1. i 2. ZOO-a, kada je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti obdarenika, jer tuženica nije počinila kazneno djelo na štetu 1. i 2. tužitelja i članova njegove uže obitelji, niti se teže ogriješila o zakonske dužnosti prema njima.
19. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da 1. tužitelj CT i 2. tužiteljica UT nisu iznijeli niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
20. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke.
21. Budući da 1. tužitelj HT i 2. tužiteljica OT nisu uspjeli u žalbenom postupku, valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, odbiti njihov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe i odlučiti kao u točki II izreke ove presude.
22. Na kraju, sudu prvog stupnja se skreće se pozornost na odredbu čl. 62. st. 7. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23 i 55/24 i 136/24) prema kojoj se u gornjem desnom kutu u svim odlukama stavlja poslovni broj spisa i podbroj pod kojim je donesena odluka, i to na svim stranicama odluke, a koju odredbu je prvostupanjski sud propustio primijeniti u punom opsegu jer na pobijanoj odluci nedostaje podbroj.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
