Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-45/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davor Ivanjek, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika: 1/IK, [adresa], zastupana po privremenom zastupniku Željku Šćepanoviću, odvjetniku iz Hvara, ABC, [adresa] 3/MKG, [adresa] 4/IKG, [adresa] , 5/PKG , [adresa], 6/SKG, [adresa], ovi ad 2-6/ zastupani po punomoćniku Ivanu Jonjiću, odvjetniku u Hvaru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4492/2022 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, poslovni broj P-4492/2022 od 30. listopada 2025. pod toč. I i III Izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj MK pok PK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za daljnjih 90/300 dijela prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se isti ovlašćuje temeljem presude na navedenim nekretninama zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti, uz prethodno brisanje tuženika, pa tako tužitelj postaje jedini i apsolutni vlasnik za 1/1 dijela prava vlasništva kat.čes. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pod II se nalaže tuženicima da tužitelju solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 12.175,00 EUR za zakonskom zateznom kamatom, a ukoliko tuženici ne isplate parnični trošak tužitelju u zakonskom roku tužitelj će se u zamjenu za isti trošak imati pravo uknjižiti na nekretninu koja je u vlasništvu tuženika u uvali [adresa]. Konačno, pod toč. III nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 4.275,71 EUR za zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv navedene presude žalbu u odbijajućem dijelu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Tužba se temelji na tvrdnji da se predmetne nekretnine koje čine prostornu cjelinu nalaze u posjedu prednika tužitelja danas i samog tužitelja, sve od 60-ih godina prošlog stoljeća, a otac tužitelja SK pok. BK da je tih godina na utuženim nekretninama zasadio lavandu i masline u čemu mu je već tada pomagao tužitelj sve do njegove smrti 1967.g. nakon čega ih je tužitelj samostalno nastavio obrađivati. U međuvremenu, zasađene kulture da su izgorjele u požaru a tužitelj da je na istom mjestu zasadio uglavnom masline te vlastitim radom i sredstvima izgradio kućicu za poljoprivredni alat, te takav posjed preko 50 godina nikad nije bio smetan niti osporavan kako od strane tuženika tako ni od trećih osoba. Pri tome, tužitelj tvrdi kako su predmeti Z-2157/2008 i Z-306/2010 u međuvremenu provedeni tako da je provedbom rješenja o nasljeđivanju iza pok. VK pok. BK u predmetu br. Z.2157/2008 su sada upisani ovdje tuženici ad 4 do 8/. K tome, tužitelj navodi da je imanje na [adresa] izvorno vlasništvo njegova djeda ČK pok. ŽK, kojeg su naslijedili petero sinova i to MK, ŽK, PK , VK i BKG. Tri brata da su bila u [adresa], dok su na zemlji ostali braća PK i striji brat ŽK koji je od čitavog imanja njegovom ocu dao mali dio i to najslabiju zemlju. Od ukupnog imanja na [adresa] da njegovom ocu tj njemu pripada 1/5 (sve nekretnine upisan u zk. ul. 1399ko [adresa]) , dok on da ovim tužbenim zahtjevom koji se odnosi na samo dvije nekretnine traži puno manje tj svega 1/10 dijela, te da se ovaj postupak po tužbi riješi razvrgnućem na način da njemu pripadnu sporne nekretnine kojih je isti slijedom oca u posjedu. Nasuprot tome, tuženi ad 2-6/ protive se tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako se u odnosu na predmetne nekretnine radi o suvlasništvu naslijeđenom od prednika, naime, agrarnom presudom iz 1939.g. vlasništvo na predmetnim nekretninama su stekli ŽK, MK, PK, VK i BKG (braća); slijednici iza VK su tuženi ad 4-8/ dok je tužitelj slijednik iza PK. Što se tiče upisa u katastar isti da je posljedica činjenice da su stričevi (uključivo i prednika tuženika ) živjeli u [adresa] u koju su emigrirali prvom polovicom 20. stoljeća dakle na terenu je prilikom revizije katastra 50-ih g. mogao biti samo otac tužitelja.

6. U žalbi tužitelj navodi kako se pogrešno sud pozivan na ugovor o darovanju iz 2005. kojim da tužitelj stječe suvlasničke omjere svoga brata i sestre. I tuženi tvrde kako od 1968. do 2005. tužitelj nesporno zna da očev udio od 1/5 dijeli s bratom i sestrom, jer tek pravnim poslom stječe njihove dijelove a ne izvorno a pri tome nije utvrđeno da je tužitelj mogao ostati u cjelovitom posjedu svih nekretnina koje je njegov otac posjedovao, što je upravo i razlog zbog kojeg mu oni kasnije daruju sve njihove nekretnine. Uz to, sve da je tužitelj i bio u suposjedu s bratom i sestrom, nakon što su oni tužitelju darovali svoje suvlasničke dijelove, tužitelj bi imao pravo sebi uračunati i njihovo vrijeme dosjelosti, kao svojih prednika, dok javni put da prolazi između predmetnih nekretnina te nije predmet ovog postupka, niti tužitelj na istu polaže ikakva prava, dok se dosjedanjem ne može steći pravo vlasništva na suvlasništvu. Za stjecanje suvlasništva (dijela prava vlasništva) ne postoje posebni pravni osnovi (titulusi) različiti od onih temeljem kojih se stječe pravo vlasništva. Suvlasnici izvršavaju posjed zajednički ne priznavajući višu vlast posrednog posjednika. Samostalni posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik. Nema zapreke da tužitelj posjeduje nekretninu kao da je njezin suvlasnik i to ne samo u pogledu svog suvlasničkog dijela, već i suvlasničkog dijela druge osobe. Tuženici su sve vrijeme bili pasivni u iskazivanju bilo koje vlasničke ovlasti na spornim nekretninama. Sam sud utvrđuje kako nije sporno da je tužitelj slijedom svoga oca PK u posjedu predmetnih nekretnina dok kasnije tvrdi da se na snimci iz zraka tj ortofoto snimci iz 1968. ne vidi obrada nekretnina premda tužitelj navodi da se nekretnina obrađuje od 1953.

7. Uvidom u zemljišne knjige razvidno je kako č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uopće nije susjedna predmetnim nekretninama te na istoj nema, niti je ikada bilo građevina, Sama činjenica da sporazuma o diobi nije bilo ili da je tužitelj, neuka stranka, koristio pogrešnu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, ne dokazuje da je tužitelj znao ili iz okolnosti morao misliti da mu ne pripada pravo na posjed Dakle, sud ne spominje kako je tužitelj po smrti oca naslijedio istoga, a time i posjed na predmetnoj nekretnini pa isti nije pribavljen ni silom, ni potajno ni prijevarom, a niti zloporabom povjerenja. Osim toga, sve i da su tuženici dokazali nepoštenje posjeda tužiteljevog oca, nisu mogli dokazati i nepoštenje tužiteljeva posjeda jer nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost. Konačno, sud navodi da su braća koja su otišla u [adresa] dala odobrenje braći ŽK i PK koji su ostali na otoku, da poljoprivredno koriste zemljište dok tuženici ničim nisu dokazivali nesavjesnost tužiteljeva posjeda.

8. U ovom predmetu ranijom odlukom ovog suda od 08. studenog 2022. ukida se presuda Općinskog suda u Splitu – Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P- 4212/2015 od 08. srpnja 2022. u dijelu pod toč. II i III izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, kojom je presudom pod I izreke utvrđeno da je tužitelj vlasnik za daljnjih 160/300 dijela prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se isti ovlašćuje temeljem presude na navedenim nekretninama zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti uz prethodno brisanje 2. tuženika kao slijednika VKG pok. BK iz [adresa], 3. tuženika, kao slijednika BKG pok. BK iz [adresa], tuženika ad 9 i 10/ kao slijednika ČK pok ŽK. Naime, tom presudom pod II odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik za daljnjih 90/300 dijela prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se isti ovlašćuje temeljem presude na navedenim nekretninama zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti uz prethodno brisanje 1. tuženika kao slijednika VKG P-4212/2015 2 pok. BK iz [adresa], 4-8. tuženika, kao slijednika ČKG iz [adresa] a pod III je naloženo tužitelju da četvrto do osmotuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 23.400,00 kuna za zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate. Ranija je odluka ukinuta iz razloga što je u proturječju navod da bi prednici 4-8 tuženika svoje pravo ustupili nekom drugome (a ne tužiteljevu ocu) i sada imali prava na nekretninama, pri čemu tužitelj nakon smrti oca dokazuje kako osobno posjeduje nekretnine, čak na njima i gradi građevine. Naime, savjesnost se predmnijeva prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV), pa je dakle onaj tko tvrdi drugačije – da je posjed nesavjestan, isto dužan i dokazati, a ne obrnuto – da bi tužitelj bio dužan dokazivati savjesnost svoga posjeda. Pri tome sud prvog stupnja (ukoliko se matematički izračunavaju suvlasnički dijelovi) nije utvrdio niti to na čijem dijelu tužitelj dolazi već upisan u zemljišne knjige, ukoliko je došlo do upisa na tuđim dijelovima te se sud nije osvrnuo na izjavu ČK pok. ŽK, o pripadanju kuće u uvali-UK, kao i izjavu FK, prema kojoj RK pripada i [adresa] i predio u kojem je u ovom sporu riječ, pa nije jasno je li pok. ŽK posjedovao svoj dio-darovani dio brata VK ali i dijelove braće MK, VK i BKG, a baš ako bi njihov prednik VK darovao svoj naslijeđeni dio ŽK, tada 4-8 tuženici ne bi imali vlasničkih prava kao ABZ slijednici, što je razlog zbog kojega sud prvog stupnja i odbija dio zahtjeva tužitelja. Naime, činjenica da je posjednik propustio primjerice izvršiti uvid u zemljišnu knjigu u odnosu na nekretninu koju je posjedovao, sama za sebe ne isključuje savjesnost njegovog posjeda.

9. Pravilno međutim u pobijanoj odluci sud utvrđuje kako su predmetne nekretnine stečene u postupku razrješenja agrarnih odnosa te su uknjižene pod Dnbr.31/40, a temeljem agrarne presude Agr.216/31 na braću LK ŽK pok. BK, LK MK pok. BK, LK PK pok. BK, LK GK pok. BK i LK ĐK pok. BK svakoga za po 1/5 dijela te je pok. ČK imao i kćer M koja se svog nasljednog dijela odrekla u korist braće , tako da je sva imovina pok. ČK pok. ŽK bila raspoređena gore navedenoj braći svakome za po 1/5 dijela. Tri brata su živjela u [adresa] –[adresa] i to MK, VK i ĐK , a braća PK su ostala živjeti u [adresa]. Braća MK, VK i ĐK su 1959.g. svoj suvlasnički dio od 1/5 kuće i dvorišta u [adresa] darovali G sinu ŽK, a brata PK za njegov dio od 1/5 isplatili u iznosu od 1000 dolara tako da i njegov dio ima pripasti bratu ŽK kojeg su ujedno izdanom punomoći iz 1959.g. ovlastili da se uknjiži na tim nekretninama.

10. Tužitelj tvrdi kako pedeset godina posjeduje nekretninu kao isključivi posjednik a ne suposjednik budući je naslijedio suvlasnički udio na predmetnoj nekretnini. Nadalje tužitelj tvrdi da se na ovim nekretninama nalaze i građevine (kućica,komin, nadstrešnica i kapelica) ali je postojanje građevine utvrđeno tek na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], susjednoj nekretnini. Pri tome, ugovorom o darovanju iz 2005. tužitelj stječe suvlasničke omjere od svog brata i sestre (pod Z-306/10) što jasno ukazuje kako je tužitelj bio svjestan da naslijeđeno pravo na predmetnim nekretninama iza smrti oca dijeli sa sestrom i bratom prema rješenju o nasljeđivanju iza njegova oca. Tužitelj je tražio razvrgnuće suvlasništva predmetnih nekretnina te je očito kako do podjele nije došlo te su sve nekretnine u suvlasništvu osim kuće u [adresa] a ujedno su braća iz [adresa] svoj dio kuće u [adresa] darovali Jakovu sinu brata ŽK, a od prednika tužitelja kupili njegov dio pa ga darovali AH sinu brata ŽK. Naime, ispravom nazvanom Punomoć San Francisco 1959. sinu pok BK daje se i ovlaštenje za uknjižbu kuće u [adresa] ali se ne spominje nikakvo ustupanje ostale zajedničke zemlje koje bi bilo navedeno u pisanom obliku. K tome, iz izjave KK od 22. veljače 2015. u pogledu kuće u uvali Jagodna jasno proizlazi kako se ona 1958. udala za OK koji joj je više puta govorio o tome da je on dozvolio VK da na njegovoj i majčinoj parceli u uvali [katastarska općina] sagradi ribarsku kućicu dok i svjedoci ZK i CK proizlazi kako isti negiraju da bi kuća u [adresa] a koja je predmet izjave pok ČK bila zajednička imovina obitelji ĐK već se radi o kući koja je stečena izvan nasljeđivanja, posebnim pravnim poslom) te stoga niti ne može biti predmet dogovora između pet sunasljednika braće ĐK.

11. Stoga i ovaj sud prihvaća konačno utvrđenje suda prvog stupnja o tome kako među braćom nije provedena dioba imanja (osim kuće u [adresa] i dvorišta) na području otoka [adresa], te da su braća koja su otišla u [adresa] dala odobrenje braći BK i PK koji su ostali na otoku, da poljoprivredno koriste zemljište, ali se nisu odrekla svog dijela u korist braće BK i PK, pa pravilno utvrđuje sud kako kod tužitelja nisu ispunjene pretpostavke stjecanja vlasništva dosjelošću na suvlasničkim udjelima drugih suvlasnika jer ne postoji savjesnost posjeda, jer je uz posjedovanje bilo prisutno saznanje o postojanju prava suvlasništva ostalih suvlasnika a sporazuma o diobi navedenih nekretnina nije bilo, jer i sam tužitelj traži da se postupak okonča razvrgnućem suvlasničke zajednice te da mu sud na ime njegovog suvlasničkog dijela dosudi predmetne nekretnine, obzirom da je u posjedu istih pa su dakle i tužitelj i njegov prednik, imali dovoljno razloga posumnjati da nemaju niti im pripada pravo na posjed spornih nekretnina, više ili drugačije od prava koje ostvaruju kao suvlasnici predmetnih nekretnina.

12. Stoga je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić