Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-799/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivanu Žalcu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Srpske pravoslavne crkve u Republici Hrvatskoj, Eparhija slavonska, Crkvena općina Slavonski Brod, OIB: 80276174030, iz [adresa], zastupane po protojereju TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-174/2025-13 od 12. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P- 174/2025-13 od 12. siječnja 2026., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se utvrdi da je vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje iz kčbr. [katastarska čestica], Garaža na [adresa], sa 18 m2, što je tuženica, upisana u zemljišnim knjigama kao Srpsko-pravoslavna crkvena općina u [adresa], dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem te presude uknjiži samovlasnicom predmetnih nekretnina, uz prethodno brisanje sa svog imena i vlasništva.

2. Protiv te presude žali se tužiteljica iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Naime, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev, navodeći da je tužiteljica tražila utvrđenje da je ona dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji iz kčbr. [katastarska čestica], Garaža na [adresa], sa 18 m2, iako iz priloženog zemljišnogknjižnog izvatka, dostavljenog uz tužbu, proizlazi da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], a kako tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije uredila tužbeni zahtjev, to je sud prvog stupnja sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP odlučio u granicama zahtjeva.

6. Međutim, iz konteksta tužbe i priloženih dokaza - Kupoprodajnog ugovora nekretnine, sklopljenog između stranaka 2. lipnja 2022. godine, priloženog zemljišnog knjižnog izvatka, jasno proizlazi o kojoj se nekretnini radi, budući da je jasno vidljivo da je kčbr. [katastarska čestica] upravo Garaža [adresa], 18 m2, te da se radi o nekretnini za koju tužiteljica traži stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Odbijanje tužbenog zahtjeva isključivo zbog pogrešno upisane oznake zemljišnoknjižnog uloška predstavlja pretjerani formalizam koji krši pravo na pravično suđenje.

8. Naime, ako pogreška u pisanju broja zemljišnoknjižnog uloška ne stvara stvarnu dilemu o predmetu spora, to je sud trebao pozvati tužiteljicu na ispravak tužbe, ako je očito da je došlo do pogreške u pisanju broja zemljišnoknjižnog uloška, s obzirom da iz navoda tužbe proizlazi stvarni predmet spora.

9. Stoga, inzistiranje na apsolutnoj točnosti u trenutku podnošenja tužbe, bez prava na ispravak, predstavlja povredu prava na pristup sudu, a takva praksa je suprotna načelu poštenog suđenja, i predstavlja povredu čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i načelu pravne sigurnosti, jer sudovi trebaju težiti meritornoj odluci (rješavanju spora) umjesto odbijanju tužbenog zahtjeva zbog pogrešaka koje se mogu ispraviti.

10. I Europski sud za ljudska prava zauzeo je stav da strogo tumačenje postupovnih pravila, koja onemogućuje stranci pristup sudu ili meritornu odluku zbog pretjeranog formalizma predstavlja povredu prava na pošteno suđenje ( tako i odluka Willems i Gorjon protiv Belgije, donesena 21. rujna 2021. godine).

11. Prema tome, kako pogreška u pisanju zemljišnoknjižnog uloška nije onemogućila sudu da utvrdi o kojoj se točno čestici i nekretnini radi, pa odbijanje tužbenog zahtjeva samo zbog pogrešnog upisanog broja zemljišnoknjižnog uloška, kada je jasno što je predmet spora, bez pozivanja tužiteljice na ispravak tužbe, predstavlja nepotrebni formalizam, budući da su sudovi dužni tumačiti tužbeni zahtjev na način da se ostvari zaštita prava, a ne da se ona uskrati zbog formalnih nedostataka.

12. Stoga je sud prvog stupnja bio dužan primijeniti odredbu čl. 109. ZPP-a i pozvati tužiteljicu na ispravak tužbe, a ne odmah odbiti tužbeni zahtjev (tako i odluka Ustavnog suda broj U-III-1041/12 i U-III 4951/14).

13. Kako sud prvog stupnja nije utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava, to je valjalo na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te postupiti sukladno odredbi čl. 109. ZPP-a i nakon toga provesti postupak sukladno predloženim dokazima i utvrditi sve činjenice relevantne za pravilnu ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb