Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2590/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Tatjani Figač-Gregurić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatka Gregurića, Tatjane Figač-Gregurić i Hrvoja Mladinića, sa sjedištem u [adresa], protiv tuženice Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska 9, zastupane po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri d.o.o., sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-706/2019-67 od 31. listopada 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja UŠ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-706/2019-67 od 31. listopada 2022. godine, u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na sve dosuđene iznose za razdoblje od 2. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 8,14%.

II Preinačuje se navedena presuda, u dijelu pod točkom I., III., i IV. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 8,77 eura i iznos od 11,21 eur za razdoblje od 2. veljače 2009. godine do 2. veljače 2010. godine, kao i u dijelu pod točkom VI. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu zaključen dana 24. listopada 2007. godine, broj 211895, solemniziran kod javnog bilježnika Slavke Marković u Bjelovaru pod brojem OV-7609/2007 dana 24. listopada 2007. godine, zaključen između tužitelja UŠ,i i tužene Sberbank d.d., 10000 Zagreb, Varšavska 9, (ranije sa tvrtkom VOLKSBANK d.d.), u dijelu članka 2 (dva) koji glasi:

"KAMATNA STOPA: Redovna kamatna stopa: 6,15% (šestcijelapetnaestposto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Redovna kamata po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaućje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.",

u dijelu članka 4 (četiri) koji glasi:

"VALUTNA KLAUZULA: kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti“,

I U DIJELU članka 8. (osam) koji glasi:

"NAČIN OTPLATE: Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim nuitetima u iznosu 197,12 CHF (stodevedesetsedamšvicarskih franaka i dvanaestcenti) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju za devize važećem na dan dospijeća."

2. Tuženica Hrvatska poštanska banka d.d. dužna je tužitelju UŠ platiti iznos od 7,42 eura i iznos od 0,40 eura, kao i platiti zakonske zatezne kamate na iznos od 8,77 eura i iznos od 11,21 eur za razdoblje od 2. veljače 2009. godine do 2. veljače 2010. godine, sve u roku od 15 dana.

3. Tuženica Hrvatska poštanska banka d.d. dužna je tužitelju UŠ naknaditi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.148,75 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja drugostupanjske presude do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana

III Tuženica Hrvatska poštanska banka d.d. dužna je tužitelju UŠ naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je djelomično ništetan Ugovor o kreditu zaključen dana 24. listopada 2007. godine, broj 211895, koji je solemniziran kod javnog bilježnika Slavke Marković u [adresa] pod brojem OV-7609/2007 dana 24.10.2007. godine, zaključen između stranaka, u dijelu čl. 2. koji glasi:

"KAMATNA STOPA:

redovna kamatna stopa: 6,15% (šestcijelapetnaestposto) godišnje, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora,

redovna kamata po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora. Obračunava se i naplaućje na sva dospjela, a nenaplaćena potraživanja od prvog dana nakon dana dospijeća do dana naplate.", u dijelu članka 4. koji glasi:

"VALUTNA KLAUZULA: kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, i u dijelu članka 8. koji glasi:

"NAČIN OTPLATE: Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim nuitetima u iznosu 197,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. tečaju za devize važećem na dan dospijeća.", te je tuženica dužna tužitelju isplatiti iznos od 2.557,33 eura sa zakonskim zateznim kamatama, pobliže označenim u toč. II. izreke prvostupanjske presude, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.389,37 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 31. listopada 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 7,42 eura i iznosa od 0,40 eura, te sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na sve dosuđene iznose po stopi od 8,14% godišnje, za razdoblje od 02. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine, te zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos od 8,77 eura od 02. veljače 2009. godine, do 02.veljače 2010. godine i sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos od 11,21 eur, od 02. veljače 2009. godine, do 02. veljače 2010. godine, kao i sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.148,76 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, tužitelj je odbijen.

3. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja glede odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva, nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena redovna kamata promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te odredbe o valutnoj klauzuli kojoj je glavnica vezanu uz CHF, a posljedično tome isplata iznosa od 2.564,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama i troškom parničnog postupka.

8. Iako je sud prvog stupnja odluke donesene u postupcima radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača primijenio i na ovaj postupak, po tužbi tužitelja proveo je kontradiktoran postupak u kojem je objema strankama dana jednaka mogućnost da iznose činjenice i predlože dokaze kojima se utvrđuju te činjenice i proveo te predložene dokaze.

9. Presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje se odnose i na tuženicu, utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost promjenjive kamatne stope i kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

10. Presudom suda EU broj C-23/13 od 30. travnja 2014. godine, u odnosu na tumačenja i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive treba tumačiti na način da ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

11. Pri tome nije dostatno da su odredbe samo gramatički razumljive nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije, da primjerice, tečaj valute može varirat gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Potrošač, dakle, mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s tim da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka kao pružatelj usluge mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on sklopio s tuženicom ugovor o kreditu radi kupnje automobila, te mu je u auto kući rečeno da oni imaju poslovnu suradnju sa pojedinim bankama u vezi kredita za kupnju automobila, i upućen je na prednika tuženice, a u banci mu je bio ponuđen na potpis ugovor o kreditu u valuti CHF, koji je pročitao i vidio da je u toj valuti, te kada je pitao zaposlenicu banke zbog čega je to tako, s obzirom da je tražio kredit u eurima, rečeno mu je da je za taj kredit trenutno najpovoljnija kamata na tržištu, zbog čega je on pristao sklopiti taj ugovor o kreditu. Isto tako uočio je da mu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a zaposlenica mu je dala do znanja da bi kamata mogla minimalno rasti, a nekad i padati. U prostorijama banke nije mogao pregovarati sa službenicom oko visine stope kamata niti oko valute niti mu je službenica ukazala prilikom potpisa ugovora na nekakvu opasnost ili potencijalni rizik sklapanja ugovora o kreditu u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom. U početku su mu rate bile do maksimalno 1.300,00 tadašnjih kuna mjesečno, a kada su mu značajno porasle išao je u banku i tada su mu rekli da je to tako i da treba plaćati taj povećani iznos.

13. Iz takvog iskaza tužitelja jasno proizlazi da se o navedenim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je bio adekvatno bio informiran o rizicima promjene tečaja, kao i o posljedicama koje za njega proizlaze, zbog čega je navedenim načinom ugovaranja tuženica maksimalno zaštitila svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope prebacila je na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

14. Kako je nesporno da se o ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, te da su te odredbe bile unaprijed formulirane od strane prednika tuženice, to je očito da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i 2. tadašnjeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07- dalje ZZP).

15. Stoga su predmetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne sukladno odredbi čl. 102. ZZP.

16. Sukladno navedenom tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvario prava za koja smatra da mu pripadaju, zbog čega sud prvog stupnja nije imao osnove odbiti njegov tužbenih zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, pa je valjalo preinačenje prvostupanjske presude prihvatiti taj dio tužbenog zahtjeva, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

17. Kako je tužitelj izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, on ima pravo na povrat tih plaćenih sredstava, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe, pa je tužitelj na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka i dopune tog nalaza postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 2.564,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršenih uplata pojedinih iznosa.

18. S obzirom na to da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev upravo sukladno tom nalazu i mišljenju vještaka, sud prvog stupnja nije mogao sam mijenjati pojedine stavke iz tog nalaza i za te iznose odbiti tužbeni zahtjev, nego je nakon što je vještak dostavio sudu svoj nalaz i mišljenje trebao brižljivo razmotriti i ocijeniti taj nalaz, te ukoliko je utvrdio kakvu pogrešku u datom nalazu, trebao je, sukladno odredbi čl. 261. ZPP, pozvati vještaka da se dodatno očituje o tome kako bi razjasnio sve eventualno nejasnoće u datom nalazu i mišljenju. Tim više što je vještak u svom osnovnom nalazu kao i u svim daljnjim dopunama izričito navela da novčana razlika isplaćena na temelju ništetnih ugovornih odredbi kredita iznosi 2.564,35 eura, na temelju čega je tužitelj i postavio takav tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose.

19. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 7,42 eura i iznosa od 0,40 eura, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 8,77 eura i iznos od 11,21 eur za razdoblje od 2. veljače 2009. godine do 2. veljače 2010. godine, valjalo prihvatiti taj dio tužbenog zahtjeva, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

20. Međutim, kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 2. srpnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 8,14% i po stopi od 12% godišnje, pa kako je sud prvog stupnja za to razdoblje dosudio tužitelju zatezne kamate po stopi od 12% godišnje, to je pravilno odbio njegov zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata za to razdoblje po stopi od 8,14% godišnje.

21. Isto tako valjalo je prihvatiti i zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u cijelosti, sukladno odredbi čl. 154. st. 5. i 155. st. 1. ZPP, budući da tužitelj nije uspio sa svojim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu glede odluke o kamatama, zbog čega je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo dosuditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.148,76 eura, sa kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

22. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti presudu suda prvog stupnja.

23. S obzirom da je tužitelj uspio sa žalbom, to mu je valjalo dosuditi trošak žalbe sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb