Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-608/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marinu Zekanoviću, odvjetniku iz OD Zekanović, Bitanga i partneri iz Zadra, Obala kneza Branimira 2, protiv tuženika Grada Nina, OIB: 55065959531, Višeslavov trg 1, Nin, zastupanog po Krešimiru Zoriću, odvjetniku iz Zadra, Elizabete Kotromanić 2, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2545/2024 od 2. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Nina kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2545/2024 od 2. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine kat oznake čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa se ovlašćuje na temelju te presude, po pravomoćnosti iste, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istovremenu uknjižbu brisanja toga prava sa imena tuženika, te se nalaže tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.994,86 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tuženik u žalbi navodi da je sud prvog stupnja zbog izmjene raspravnog suca, propustio odlučiti obnavljaju li se izvedeni dokazi čitanjem, što bi predstavljalo bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 315. ZPP, budući da prema odredbi čl. 315. st. 3. ZPP ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac može, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovo ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi očevid već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza, odnosno preslušaju tonske snimke.

5. Takav navod tuženika nije osnovan, jer je sud prvog stupnja na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 9. srpnja 2025. godine donio rješenje kojim je određeno da će se glavna rasprava održati, a sukladno odredbi čl. 315. ZPP zbog promjene suca glavna rasprava počela je iznova, te su stranke navele da su suglasne da se do tada izvedeni dokazi obnove čitanjem, pa je sud prvog stupnja postupio sukladno odredbi čl. 315. st. 3. ZPP.

6. Točno je da sud prvog stupnja održava glavnu raspravu, a da prethodno nije formalno donio rješenje o zaključenju prethodnog postupka, što predstavlja relativno bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 292.a st. 1. ZPP, međutim taj propust suda prvog stupnja nije utjecao na donošenje pravilne i zakonite presude.

7. Naime, na glavnoj raspravi su se izvodili dokazi i raspravljalo se o biti spora bez prigovora tuženika glede zaključenja prethodnog postupka, zbog čega je očito konkludentno (prešutno) smatrao prethodni postupak zaključenim.

8. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da sud prvog stupnja nije odlučio o tuženikovom prigovoru dvostruke litispendencije, u smislu odredbe čl. 194. st. 3. ZPP, budući da na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 20. studenog 2025., na kojem je glavna rasprava zaključena, tuženik takav prigovor nije istaknuo, a osim toga nije jasno kakva parnica između stranka već teče glede istog zahtjeva, budući da tuženik to nije naveo.

10. Isto tako neosnovano tuženik u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije mogao odlučiti o objektivnoj preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP s obzirom na to da je tužiteljica podneskom od 4. prosinca 2023. godine tužbu podnijela u svoje ime, čemu se tuženik nije protivio, a u odnosu na 2. tužiteljicu UO sud prvog stupnja je donio rješenje broj P-2545/24-5 od 5. ožujka 2025. godine kojim je u odnosu na nju tužba povučena, a na to rješenje tuženik nije podnio žalbu.

10.1. Nisu osnovani ni ostali žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

12. Naime, iz zapisnika sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovi tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 – dalje: ZZK), za katastarsku općinu [katastarska općina], od 14. travnja 2009. doneseno je rješenje kojim se određuje otpis čestica nove izmjere, između ostalih i čestice 311 iz popisanog lista 53 u novi popisni list koji će se naknadno formirati u korist tužiteljice i ŠO, svaku za ½ dijela, te se na temelju izviđajnog postupka i tog zapisnika Z-6461/2008/110 od 14. travnja 2019. godine donosi rješenje prema kojem će se predmetne čestice upisati u novi zk. ul. broj [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige, tako da su kao novi vlasnici upisane ZO u ½ dijela i UO u ½ dijela.

13. Međutim, iz zapisnika sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige na osnovi ZZK od 26. studenog 2011. godine proizlazi da je doneseno rješenje prema kojem zk čestica nove izmjere broj 311 na temelju izviđajnog postupka i tog zapisnika Z 6461/08/257 od 26. siječnja 2011. godine, upisuju se u zk. ul. broj [broj ZK uloška] preoblikovane zemljišne knjige, te se kao vlasnik upisuje tuženik.

14. Tužiteljica je sudjelovala u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, te je u tom postupku rješenjem broj Z- 17629/15 (Z-16739/13) od 5 ožujka 2018. odbijen njezin prigovor, a to rješenje je dostavljeno tužiteljici 28. ožujka 2018. godine, dok je tužba u ovom postupku podnijeta 24. travnja 2018. godine.

15. Prema odredbi čl. 197. st. 1. al. 1. ZZK zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, a prema st. 2. istog članka pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

16. Sukladno odredbi čl. 129. st. 1. ZZK nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno, a prema st. 2. Istog članka brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno - ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

17. Tužba za ispravak se primjenom odredbe čl. 129. ZZK-a, protiv neposrednog stjecatelja, tj. osobe u čiju je korist proveden upis i njegovih univerzalnih sljednika može podići sve dok ionako pravo povrijeđeno upisom glede kojeg se zahtjeva ispravak ne bi prestalo.

18. Neposredni stjecatelj predmetne nekretnine je tuženik kao osoba u čiju je korist proveden upis vlasništva predmetnih nekretnina i tuženik te nekretnine nije otuđio trećim stjecateljima pa bi se tužba za ispravak protiv tuženika mogla podnijeti sve dok ionako pravo povrijeđeno upisom glede kojeg se zahtijeva ispravak ne bi prestalo.

19. Stoga je tužiteljici pravo na podizanje ove tužbe trajalo sukladno rokovima iz navedenih zakonskih odredbi, zbog čega ona nije vezana rješenjem donesenim u postupku problikovanja zemljišne knjige, pa se ne radi o već pravomoćno dovršenom postupku, kako to pogrešno navodi tuženik, te je, suprotno žalbenim navodima tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje ove tužbe protiv tuženika koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, tražeći da se utvrdi njeno pravo vlasništva na toj nekretnini stečeno dosjelošću.

20. Iz povijesti posjedovanja čest. zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, od 7. studenog 2022. godine, proizlazi da je uspoređivanjem novih i starih planova vidljivo da svojim položajem predmetne čestice odgovaraju dijelu stare čest. zemlje [katastarska čestica], a za koju su podaci bili važećim do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije k. o. [katastarska općina], te pregledom najstarijih podataka kojima k. o. [katastarska općina] (stara) taj ured raspolaže, a koji datiraju iz 1883. godine, čest. zemlje [katastarska čestica] nalazi se evidentiranim posjedom tadašnjeg veleposjednika obitelji Z.

21. Prvom revizijom [katastarska općina] 1955. godine upisan je veći broj suposjednika čest. zemlje [katastarska čestica], od kojih se izdvaja upis SO pok. U, koji je tom prilikom upisan kao posjednik dijela predmetne čestice od 43.000 m2, a drugom revizijom iste katastarske općine iz 1986. godine, također je upisan veći broj suposjednika čest. zemlje [katastarska čestica], od kojih se izdvaja upis SO pok. U kao posjednika dijela te čestice u površini od 35.550 m2, što je i vidljivo iz starog posjedovnog lista broj 342. Spomenutom

22. Novom izmjerom formirane su nove čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su upisane posjedom (vlasništvom) tuženika.

23. Iz iskaza svjedoka FO proizlazi da se jedna veća parcela sastoji od dijela šume, dijela niskog raslinja, makije i vinograda, te da je ovo zemljište uvijek bilo od dva brata SO koji su se negdje 20-ih godine prošlog stoljeća podijelili, a to zemljište je na kraju ostalo ocu tužiteljice, a koliko on zna sporova niti sa državom a niti međusobno nikakvih nije bilo.

24. I svjedok ČO navodi da je predmetno zemljište bilo od SO, oca tužiteljice i da je to bila njihova starina, a do prije jedno 3 do 4 godine tužiteljica je na toj zemlji držala ovce.

25. Također i svjedok CO navodi da se radi o posjedu koji je dugo u obitelji CO i da oni to od kad svjedok zna za sebe uživaju, te da nikakvih sporova oko te zemlje nije bilo.

26. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužiteljica stekla vlasništvo na temelju odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).

27. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, što znači da onaj kome se glede neke stvari ispune zakonom predviđene pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na strani u trenutku ispunjenja tih pretpostavki, pa pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso i ure) čim se ispune sve pretpostavke stjecanja dosjelošću.

28. Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu), moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

29. Sud prvog stupnja pravilno je, sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP primijenio mjerodavne propise koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava, a ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni odredbama ZVDSP počeli teći prije njegovog stupanja na snagu, dakle, prije 1. siječnja 1997. godine, tada isti nastaju teći sukladno citiranoj zakonskoj odredbi.

30. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio pravno pravilo paragrafa 1460 tada važećeg općeg građanskog zakonika (OGZ), koji se kao pravno pravilo na temelju zakona o načinu primjene o načinu propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Narodne novine broj 73/91), primjenjuje na stjecanje vlasništva dosjelošću u ovom postupku, a prema kojem je uvjet za stjecanje vlasništva nekretnine dosjelošću da posjed bude zakonit, pošten i istinit i da traje zakonom određeno vrijeme.

31. Isto tako sud prvog stupnja je pravilno primijenio i odredbu čl. 28. st. 2. ranije važećeg Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91 - dalje ZOVO), prema kojem se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži da je posjed određene kvalitete u vidu savjesnog (poštenog) i zakonitog posjeda, a takav posjed postoji ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja i kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbi čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

32. I sukladno važećem ZVDSP potrebno je da su ispunjene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebne za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, pa je tako prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnik te stvari, a prema st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, dok, sukladno st. 4. istog članka, samostalni posjednik nepokretne stvari u vlasništvu, između ostalih i jedinica lokalne samouprave, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. toga članka, odnosno 40 godina.

33. Stoga je za redovnu dosjelost potrebno da je posjed stjecatelja bio određene kakvoće, sukladno odredbi čl. 18. st. 1. do 3. ZVDSP, dok je za izvanrednu dosjelost potrebno da je posjed barem bio pošten, a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

34. Iz svih provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužiteljica bilo osobno bilo putem svojih prednika u mirnom i poštenom posjedu opisane nekretnine dugi niz godina i to još od 50-ih godina prošlog stoljeća.

35. Prema odredbi čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su predmetnu nekretninu prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

36. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je na predmetnoj nekretnini utvrdio pravo vlasništva tužiteljice na temelju zakona, dosjelošću, pa stoga svi suprotni navodi u žalbi tuženika u tom pravcu nisu osnovani.

37. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica predmetne nekretnine stekla na temelju zakona, to je ona ovlaštena, sukladno odredbi čl. 130. st. 1. ZVDSP ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, što je također pravilno utvrdio sud prvog stupnja.

38. Isto tako sud prvog stupnja pravilno je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP odlučio o trošku parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

39. Pri tome je neosnovan žalbeni navod da je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje Tarifa), vrijednost boda do studenog 2022. godine iznosila 10,00 tadašnjih kuna, budući da prema Tbr. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

40. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primjeno Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke i vrijednost boda prema njoj, te u skladu s postavljenim tužbenim zahtjevom dosudio trošak parničnog postupka.

41. Kako u pobijanoj presudi nema nedostatka na koje se žalbom ukazuje, to je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb