Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3390/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, AE, izvjestiteljice i članice, TE, članice, u pravnoj stvari tužiteljice AEH /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Goran Katura, odvjetnik iz Splita, protiv tuženice SE /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], koju zastupa Braco Kušeta, odvjetnik iz Supetra, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1657/2023 od 28. ožujka 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1657/2023 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznos od 30.000,00 eura sa zateznim kamatama od 23. studenog 2022. do isplate i naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama (stavak I. izreke). Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.596,45 eura (stavak II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužiteljica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1] . Tužiteljica predlaže preinaku ili ukidanje prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 1.444,86 eura.

1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj:148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu 30.000,00 eura kojeg tužiteljica temelji na navodima da je između nje kao kupca i tuženice kao prodavateljice potpisan dokument koji ima sve elemente ugovora o kupoprodaji nekretnine (predmet, cijenu i kaparu), da joj je tuženica u međuvremenu vratila kaparu u iznosu 30.000,00 eura, kojim činom tuženice da se ima smatrati da je odustala od ugovora (odgovorna za neispunjenje), posljedično čemu da joj u smislu odredbe članka 304. stavka 2. ZOO- a[2] pripada pravo od tuženice tražiti vraćanje dvostruke kapare, odnosno iznos od 30.000,00 eura na ime razlike do dvostruke kapare.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a). Bez značaja je pozivanje tužiteljice na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ista nije u uzročnoj vezi s rezultatima nepravilnog suđenja, niti s povredama drugih pravno zaštićenih interesa tužiteljice u predmetnoj parnici, odnosno pobijanu presudu je moguće ispitati i pravilnom primjenom materijalnog prava jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

7. Naime, odredbom članka 304. stavkom 2. ZOO-a je propisano – „Ako je za neispunjenje ugovorna odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svom izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.“

8. Dovođenjem u vezu odredbe članka 304. stavak 2. ZOO-a (i stavka 1.) sa odredbom članka 303. stavkom 1. i 2. ZOO-a za zaključiti je:

- da je kapara prema svojoj pravnoj prirodi i obvezno pravnim učincima sredstvo osiguranja ugovora;

- da je za primjenu odredbe članka 304. stavka 1. i 2. ZOO-a nužna pretpostavka da je samo jedna od ugovornih strana odgovorna za neispunjenje ugovora;

- da u slučaju ako ni jedna od ugovornih strana nije odgovorna za neispunjenje ugovornih obveza, ili ako su obje ugovorne strane odgovorne za neispunjenje ugovornih obveza, što je dovelo do raskida ugovora, nema mjesta primjeni pravila o kapari kao sredstvu osiguranja ugovora, nego općim pravilima o učincima raskida ugovora iz odredbe članka 368. ZOO-a prema kojima su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze naknade štete (stavak 1.), s tim da strana koja je ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onog što je dala (stavak 2.), odnosno obje

2 Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO-a)

strane na vraćanje danog ako imaju pravo na vraćanje, po pravilima o ispunjenju dvostranoobveznih ugovora (stavak 3.).

9. Iz materijalnih dokaza u predmetu (list 5. – 8., 24. – 29.) čiji sadržaj na pravo relevantan način nije kompromitirana, u bitnome proizlazi:

- da je između stranaka potpisan dokument nazvan Kupoprodaja između SE i CE za kuću u [adresa], na adresi [adresa] – čestica 731, za cijenu od 315.000,00 eura, da je kapara od 30.000,00 eura plaćena odmah po predugovoru, a preostali iznos od 285.000,00 eura da će biti isplaćen sa kupoprodajnim ugovorom do siječnja 2023. (list 5.);

- da je tužiteljici AEH (kupcu) u rujnu 2022. vraćen iznos od 30.000,00 eura (naveden u dokumentu kao kapara /list 24. - 26./);

- da je tuženica SE (prodavateljica) 10. studenog 2022. predložila tužiteljici da se sklopi kupoprodajni ugovor, na taj način riješi nastali problem i isplata kupoprodajne cijene izvrši po uvođenju eura (list 27.), što je tužiteljica primila na znanje 11. studenog 2022. (list 28.);

- da je tužiteljica 5. prosinca 2022. odgovorila tuženici da nije suglasna sa njezinim prijedlogom, da ne želi kupiti nekretninu tuženice nakon što je tuženica raskinula prije potpisan ugovor i da ustraje za isplatom dvostruke kapare, odnosno isplatom iznosa od 30.000,00 eura s obzirom da joj je vraćen iznos od 30.000,00 eura (list 29.).

10. Prema tome, i pod pretpostavkom da dokument potpisan po strankama ima sve elemente valjanog kupoprodajnog ugovora, ne bi bilo mjesta primjeni odredbe članka 304. stavka 2. ZOO-a kako to tvrdi tužiteljica (da joj pripada pravo na vraćanje dvostruke kapare), s obzirom da su obje ugovorne strane (tužiteljica i tuženica) odgovorne za neispunjenje ugovora i u konačnici za raskid ugovora (tuženica vraćanjem kapare u rujnu 2022., a tužiteljica izjavom tuženici dva mjeseca kasnije da ne želi kupiti nekretninu tuženice), niti pravilima o učincima raskida budući da je nesporno tužiteljici u rujnu 2022. vraćen iznos od 30.000,00 eura, koji je tuženici dala na ime kapare.

11. Stoga se drugostupanjski sud ne može složiti sa ustrajavanjem tužiteljice na stavu o ispunjenim pretpostavkama iz članka 304. stavku 2. ZOO-a, odnosno da bi joj pripadalo pravo na vraćanje dvostruke kapare od tuženice.

12. Kako tužiteljica nije navela konkretne povrede i propuste koje je po njoj prvostupanjski sud počinio u odluci o troškovima, već se samo pozvala na zakonsku formulaciju razloga o povredama zbog kojih se i ta odluka može pobijati, podredno pobijanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, te kako drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima (članak 365. stavak 2. ZPP-a), to odluka o troškovima prvostupanjskog postupka ostaje neizmijenjena.

13. Tužiteljici nije priznat trošak žalbe jer nije uspjela sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

14. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nika Grospić Ivasović