Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4067/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ON OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćnicima Nikoli Horvatu i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Nikola Horvat i Dean Radišić u Karlovcu, protiv tužene Republike Hrvatske OIB:52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko – upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-89/2024-8 od 21. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pn-89/2024-8 od 21. listopada 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke i iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-89/2024-8 odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete u iznosu od 267.388,74 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 1992. do isplate uz naknadu parničnog troška, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.
2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke i iz stavka II izreke u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužitelj zbog žalbenih razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže povodom žalbe prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti uz naknadu troška sastava žalbe sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tužitelj bio zastupan po punomoćniku odvjetniku te je bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu kao i poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje tako da se zaključuje kako sud prvog stupnja nije onemogućio tužitelja u dokazivanju svojih navoda odnosno osporavanju navoda protivne strane. Tužitelju je omogućeno raspravljanje o predmetu spora i dana mu je prilika da predloži dokaze i da izražavanjem shvaćanja i prigovora sudjeluje u njihovoj ocjeni. Povodom žalbenih prigovarao tretmanu dokaznih prijedloga valja reći kako sud prvog stupnja nije dužan izvesti sve dokaze koje stranke predlože već je temeljem odredbe čl. 220. st. 2. ZPP ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica a prema odredbi čl. 304. ZPP sud je ovlašten glavnu raspravu zaključiti kada utvrdi da je predmet spora dovoljno raspravljen za donošenje odluke. Iz odredbe čl. 338. st. 4 ZPP ne proizlazi obveza suda da obrazlaže razloge neprihvaćanja dokaznih prijedloga stranaka. Budući da dokazivanje obuhvaća one činjenice koje su važne za donošenje odluke, prvostupanjski sud nije imao razloga izvoditi sve po tužitelju predložene dokaze. Odgovarajućim postupanjem po navedenim postupovnim odredbama nije povrijeđeno niti jedno pravo tužitelja. Stoga je tužitelj sudjelovao u postupku pred sudom prvog stupnja pri čemu ne stoji da bi bio doveden u nejednak ili neravnopravan položaj u odnosu na tuženu tako da se žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) otklanja kao neosnovan.
4.3. Osim što je zaključak suda prvog stupnja o nastupu zastare zahtjeva podnesenog u mirnom postupku 25. srpnja 2024. i u tužbi sudu od 11. studenog 2024. za naknadu štete od 14. ožujka 1992. u skladu s odredbom čl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Službeni list SFRJ” br. 29/78, 39/85, 46/85, 57/89 i „Narodne novine“ br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 i 35/05), tužitelju ne pripada pravo na naknadu materijalne štete koju potražuje tužbom obzirom na činjenične navode i sadržaj njegovog zahtjeva.
5.1. Kao što je navedeno u toč. 5. obrazloženja prvostupanjske presude, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete nastale na njegovom kamionu marke Mercedes reg. oznake: [registarska oznaka] s tvrdnjom da je šteta počinjena terorističkim aktom dana 14. ožujka 1992. kada mu je eksplozivnom napravom kamion uništen.
5.2. Činjeničnim navodima iz tužbe tužitelj je odredio činjeničnu osnovu na kojoj temelji svoj zahtjev, s tim da je u toč. 7. i toč. 8. st. 2. svoje tužbe jasno odredio i pravnu osnovu, navodeći da naknadu štete zahtijeva od tužene temeljem odredbi Zakonom o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (,,Narodne novine'' broj: 117/03, dalje: ZOŠT) Budući da je sud je u odnosu na činjenice vezan navodima parničnih stranaka, nije ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, dok svoju odluku može utemeljiti samo na iznesenoj činjeničnoj osnovi. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku tako da bi tužbeni zahtjev bio prekoračen kada bi sud svoju odluku temeljio na drukčijoj činjeničnoj osnovi od one na koju se poziva tužitelj. Sud prvog stupnja pravilno je utvrđivao one činjenice koje je tužitelj iznio pri traženju sudske pravne zaštite jer te činjenice predstavljaju praemissu minor logičkog silogizma presude, a isticao je teroristički akt kao uzrok štete.
5.3. Iz sadržaja tužbe je razvidno da se predmetni zahtjev za naknadu imovinske štete od tužene kao odgovorne za štetu nastalu uslijed terorističkih akata ne temelji na odgovarajućim činjenicama koje bi opravdavale pružanje tražene pravne zaštite obzirom da je odredbom čl. 7. st. 1. ZOŠT-a predviđena samo naknada one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja dok se materijalne štete nastale uslijed uzroka navedenih ZOŠT-u nadoknađuju na teritoriju Republike Hrvatske u vidu obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi, u upravnom postupku.
5.4. Sadržaj sudske presude uvjetovan je sadržajem činjenične osnove i pravne norme koje na nju treba primijeniti, pri čemu pravna osnova zahtjeva predstavlja pravnu kvalifikaciju spornog pravnog odnosa i pravna pravila koja opravdavaju ili, kao u ovom slučaju, ne opravdavaju traženje da sud donese odluku određenog sadržaja. U samim činjenicama uzrokovanja štete terorističkim aktom s postavljanjem eksplozivne naprave na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev nedostaju pretpostavke za osnovanost tužbenog zahtjeva s odgovornošću tužene po odredbi čl. 2. ZOŠT-a jer se predmetnom tužbom zahtijeva naknada imovinske štete a ne ona naknada na koju bi oštećenik eventualno imao pravo iz čl. 7. st. 1. ZOŠT.
6.1. Polazeći od činjenične osnove za koju je sud vezan a pazeći temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, ovaj sud zaključuje da je odluka suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s izostankom pretpostavki za primjenu čl. 2. ZOŠT-a.
6.2. U tom smislu na zakonitost i presude suda prvog stupnja ne utječu žalbeni navodi tužitelja.
6.3. Kada u žalbi tvrdi da se radi o kaznenom dijelu ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. (čl. 142. st. 1.) Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Službeni list SFRJ" br. 44/76, 36/77, 56/77, 34/84, 74/87, 57/89, 83/89, 3/90, 38/90, "Narodne novine" br. 53/91, 71/91, 39/92, 91/92, 31/93, 58/93, 37/94, 108/95, 28/96 i 110/97) i za to vezane rokove zastare, tužitelj u žalbi iznosi nove činjenice što prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP nije dopušteno i kao takvo nije cijenjeno.
6.4. Obzirom na odredbu čl. 7. st. 1. i čl. 8. ZOŠT-a, žalbeni navodi s pozivanjem na izdvojeno mišljenje uz odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III.4842/2016 i odluke toga suda br. U-III-1331/2015. i U-III-3586/2016. te odluke Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1905/2019-2 i Gž-934/2007-2 ne dovode u dvojbu pobijanu odluku suda prvog stupnja.
7. Slijedom navedenog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska je presuda potvrđena primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a, kao u stavku I izreke ove presude.
8. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke.
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej
