Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4208/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda kao Gabriele Topić Kordej predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice JZH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]-tužiteljice JZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ČZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stefanu Martiniću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I i II-tužiteljica protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1997/2024-22 od 14. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba I i II-tužiteljica kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1997/2024-22 od 14. studenog 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke te iz stavka II izreke u dijelu kojim je I i II- tužiteljicama naloženo da tuženiku naknade parnične troškove.
II Odbija se zahtjev I i II-tužiteljica za naknadu troška sastava žalbe.
III Odbija se zahtjev tuženog za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-1997/2024-22 odbijen je tužbeni zahtjev koji je glasio: "1. Utvrđuje se da u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koja služnost ide pravcem A-B-C-D-A u skici sudskog očevida vještaka mjernika ing.geod HZ od 3. lipnja 2025., koja skica je sastavni dio ove presude, označena likom i točkama A-B-C-D-A, površine 71 m², slijedom čega je tuženik dužan dopustiti tužiteljicama da se koriste tom služnošću, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
2. Dužan je tuženik izdati tužiteljici ad.1 JZH i ad.2 JZ ispravu podobnu za upis prava služnosti iz toč. I. ove presude u zemljišnim knjigama, koju ispravu će, za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
3. Dužan je tuženik naknaditi tužiteljicama prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.'', kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku II izreke prvostupanjske odluke naloženo je I i II-tužiteljicama da tuženiku nadoknade parnične troškove u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova preko tog iznosa do zatraženog iznosa je odbijen.
2.1. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka II izreke žale se I i II-tužiteljice zbog svih žalbenih razloga i predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška, podredno ju ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.
2.2. Tuženik u odgovoru smatra žalbu I i II-tužiteljica neosnovanom i predlaže ju kao takvu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene a u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje iz kojeg proizlazi neosnovanost zahtjeva I i II-tužiteljica za traženom sudskom zaštitom.
6. Predmet spora je zahtjev I i II-tužiteljica za utvrđenje da u korist nekretnine koja je u njihovom suvlasništvu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji pravo služnosti prolaza i provoza na teret tuženikove nekretnine zk.č.br. 2133/5 k. o. [katastarska općina] u površini od 71 m2 kako je označeno u skici vještaka mjernika te da je tuženik dužan I i II- tužiteljicama izdati ispravu podobnu za upis toga prava služnosti u zemljišnim knjigama, koju će u suprotnom zamijeniti presuda.
7. Prvi dio tužbenog zahtjeva kako je postavljen za utvrđenje prava služnosti upućivao bi na zahtjev za utvrđenje stjecanja prava služnosti po zakonu odnosno dosjelošću međutim drugi dio zahtjeva za izdavanje tabularne isprave odnosio bi se na stjecanje toga prava temeljem pravnog posla. Iako su I i II-tužiteljice do zaključenja prethodnog postupka a suprotno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 299. st. 1. ZPP propustile razjasniti zasniva li se njihov tužbeni zahtjev na stjecanju prava služnosti temeljem pravnog posla ili na utvrđenju stjecanja ostvarenjem pretpostavki za dosjelost, prvostupanjski je sud, odlučujući u skladu s čl. 186. st. 2. ZPP, pravilno zaključio da nisu ostvarene pretpostavke za osnivanje prava služnosti temeljem pravnog posla jer iz kupoprodajnog ugovora zaključenog u srpnju 1998. ne bi slijedilo da su prodavatelji J i ĆZ na tužiteljice mogli prenijeti pravo služnosti jer ga ni sami nisu imali, kao u toč. 21. obrazloženja prvostupanjske presude. Konačno, stjecanje prava služnosti uknjižbom temeljem pravnog posla moguće je samo ako je taj pravni posao zaključen s vlasnikom poslužne nekretnine, ovdje bi to bio tuženik ili njegovi prednici, kao što je propisano mjerodavnim odredbama čl. 220. st. 1. u vezi čl. 219. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00. 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV).
8.1. Suprotno žalbenim navodima I i II-tužiteljica, nisu ostvarene pretpostavke osnivanja služnosti ni temeljem dosjelosti. Osnivanje služnosti temeljem dosjelosti predstavlja modus osnivanja služnosti na temelju zakona. Povodom tužbenog zahtjeva za izdavanje tabularne isprave valja reći a budući da se prema odredbi čl. 228. st. 1. ZV pravo služnosti temeljem zakona osniva kad se ispune zakonom predviđene pretpostavke odnosno protekom 20 godina izvršavanja ukoliko se vlasnik poslužne nekretnine tome ne protivi, nije odlučan upis tog prava u zemljišne knjige na način da se izdavanje isprave podobne za uknjižbu zahtjeva od tuženika.
8.2. Sud prvog stupnja je valjanom ocjenom rezultata dokaznog postupka pravilno zaključio da je tuženik oborio predmnjevu poštenja I i II-tužiteljica jer je utvrdio da su im prednici tuženika i tuženik osporavali pravo prolaza po spornom dijelu zk.č.br. 2133/5 pješice dok automobilom nisu prolazile u nazočnosti tuženika ili njegovog prednika. Pri odlučivanju o pretpostavci dosjelosti iz čl. 229. st. 1. ZV po kojoj je potrebno da se vlasnik poslužne nekretnine ne protivi neprekidnom izvršavanju sadržaja služnosti kroz 20 godina, prvostupanjski je sud pravilno pošao od toga da bi za ostvarenje ove pretpostavke bilo nužno saznanje vlasnika poslužnog dobra o tome.
8.3. Otklanja se žalbeno osporavanje pravilnosti ocjene iskaza svjedoka obzirom da saslušani svjedoci, osim ŠZ, ne poznaju tuženika da bi mogli iskazivati o odlučnoj činjenici njegovog navodnog neprotivljenja izvršavanju sadržaja služnosti. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem I i II-tužiteljice iskazuju da nikoga nije bilo u kući tuženika kada su prvi puta prošle spornim dijelom tuženikove nekretnine, da za razdoblje 2000. godine ne znaju jesu li tuženici uopće bili u svojoj kući te da u kući tuženika ne živi nitko, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da u izostanku saznanja za izvršavanje sadržaja služnosti nije moguće njoj se ne protiviti. U slučajevima kada su prednici tuženika uočili I i II-tužiteljice da prolaze spornim dijelom njihove zk.č.br. 2133/5 k. o. [katastarska općina] i to pješice odnosno sa psima to im nije bilo dozvoljeno niti im je bilo dozvoljeno da prilaze autom, kao što je iskazao otac tuženika ŠZ saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu od 25. rujna 2025. za glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.
9.1. Činjenicu da su same postavile ogradu odnosno željezna klizna vrata na svojoj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u položaju vidljivom na fotografiji br. 11. s lista 77 spisa predmeta suda prvog stupnja, tužiteljice ne mogu s uspjehom predstaviti krunskim dokazom ostvarenja zakonskih pretpostavki za dosjelost prava stvarne služnosti, kao što to neosnovano u žalbi tvrde. Ovo stoga što za dosjelost nije dovoljno samo neprekidno izvršavanje služnosti kroz 20 godina već je potrebno i kumulativno neprotivljenje vlasnika poslužne nekretnine kroz to razdoblje a u ovom se slučaju, kao što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja, tužena strana pri uočavanju I i II- tužiteljica i njihovih gostiju protivila tome da prolaze po nekretnini [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
9.2. Ujedno se zaključak o neprekidnom izvršavanju služnosti kroz 20 godina ne može utemeljiti na navodu o tome da je tim putem dovezen kompletan materijal za izgradnju objekta kao što ni zakonske pretpostavke dosjelosti propisane odredbom čl. 229. ZV ne mogu proizlaziti iz toga što je nadležno upravno tijelo izdalo akt za građenje.
9.3. Polazeći od navoda iz sadržaja žalbe I i II-tužiteljica kako one ne žive u kući sagrađenoj na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već dolaze povremeno, za zaključiti je da bi se radilo o služnosti koja se po svojoj naravi rijetko izvršava te se uočava kako su I i II-tužiteljice u predmetnom sporu propustile dokazati odlučne činjenice iz čl. 229. st. 3. ZV.
9.4. Naposljetku, ovdje se ukazuje odlučnom odredba čl. 175. st. 1. ZV po kojoj svaka služnost mora imati razumnu svrhu jer se njome opterećuje i ograničava temeljno pravo vlasnika poslužne nekretnine. U tom smislu i za razliku od žalbenih navoda nije bez utjecaja razmatranje okolnosti vezanih za [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je bila u vlasništvu I i II-tužiteljica do dana podnošenja predmetne tužbe, 17. rujna 2024 kada su ju I i II-tužiteljice darovale svome ocu GZ. Uzimajući u obzir navode svjedoka Č i ZZ te ŠZ o tome da su I i II-tužiteljice i njihov otac prilazili nekretnini [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s gornje, sjeverne strane ulicom H [adresa] i parkirali uz ili na [katastarska čestica] te kada se razmotri položaj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je svojom najširom južnom međom neposredno naslonjena na samu magistralu odnosno [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], onda slijedi da I i II-tužiteljice kao vlasnice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svakako imaju prikladnije veze za pristup svojoj nekretnini od toga da bez razumne svrhe opterećuju i ograničavaju pravo vlasništva tuženika na [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] traženom služnošću, za koju ujedno nisu dokazale ostvarenje propisanih pretpostavki dosjelosti iz čl. 229. ZV.
10. Slijedom navedenog nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355 ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP ovaj sud odlučio kao u stavku I izreke.
11. Primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona nije prihvaćen zahtjev I i II-tužiteljica za naknadu troška sastava žalbe, kao u stavku II izreke.
12. U stavku III izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, primjenom čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća:
Gabriela Topić Kordej