Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-2146/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, NA, izvjestiteljice i članice, NAI, članice, u pravnoj stvari tužitelja ĐA /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Martina Tončić Bota, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika BA /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa], kojeg zastupa Katarina Fabek Glasnović, odvjetnica iz Zaprešića, radi ispravka upisa, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-13/2022-45 od 31. ožujka 2025., u sjednici održanoj 10. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću poslovni broj P-13/2022-45 od 31. ožujka 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Prvostupanjski će sud odlučiti o trošku predmetne žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom pod točkom 1. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za ispravljanje upisa određenog rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Z-4059/2021 (Z-28458/2021, Z- 13800/2021) od 25. studenog 2021. kojim je uvažen prijedlog i određen ispravak na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na k. č. [katastarska čestica], pašnjak na križanju, površine 35 čhv ili 127 m2 i k. č. [katastarska čestica], spremište i pašnjak, površine 248 čhv ili 890 m2 i uknjižba prava vlasništva za korist predlagatelja BA u 1/1 dijela, na način da se briše uknjižba prava vlasništva tuženika BA u cijelosti te se na 1/2 suvlasnička dijela ranije upisanih na ime ZA (u zemljišnim knjigama upisana kao GA rođena N, [adresa]) na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić, opisanih kao [katastarska čestica], pašnjak na križanju, površine 35 čhv, odnosno 127 m2 i [katastarska čestica], spremište i pašnjak, površine 248 čhv, odnosno 890 m2, ukupne površine 283 čhv, odnosno 1017 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] katastarske općine: [katastarska čestica], [adresa], određuje upis prava suvlasništva za korist tužitelja u ½ dijela i tuženika u ½ dijela, oboje kao nasljednici suvlasnice ZA, što je tuženik dužan trpjeti, uz istovremeno brisanje upisa prava suvlasništva tuženika u prednje navedenom suvlasničkom dijelu tužitelja na predmetnim nekretninama, po pravomoćnosti presude.
Pod točkom 2. izreke je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura.
2. Protiv presude žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP- a[1] . Predlaže preinaku ili ukidanje presude slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbe u iznosu od 365,59 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za ispravljanja zemljišnoknjižnog upisa u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] (prenesene u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) određenog rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj Z-4059/2021 (Z-28458/2021, Z-13800/2021) od 25. studenog 2021. na način da se na ½ dijela tih nekretnina kao suvlasnici upišu tužitelj i tuženik (nasljednici majke ZA /Đ ZA kći B koja je preminula **.**.2007.), koji tužitelj temelji na navodima da nije bilo osnove da se tuženika u zemljišnoknjižnom postupku uknjiži isključivim vlasnikom tih nekretnine jer da su te nekretnine bile upisane kao suvlasništvu roditelja stranaka MA i Z, da je tuženiku rješenjem o nasljeđivanju iza oca uručena ½ dijela tih nekretnina, i da njih obojica nasljeđuju majku ZA / GA u drugoj polovini dijela na jednake dijelove.
6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjevu u bitnome obrazlažuću da je tuženik k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] stekao nasljeđivanjem iza oca i dosjelošću, i da za odluku nije odlučno to što je otac stranaka oporukom raspolagao i idealnim suvlasničkim djelom majke stranaka jer da tuženik s obzirom da se majka i tužitelj nisu protivili njegovom posjedu od 1987. godine nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu pripada pravo posjeda tih nekretnina u cijelosti.
7. Takav zaključak prvostupanjsko suda za sada nije moguće prihvatiti.
7.1. To iz razloga što je pozivanjem na više različitih pravnih osnova za stjecanje vlasništva tuženika na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nasljeđivanje i dosjelost) bez pravno relevantne konkretizacije kada je i po kojoj osnovi tuženik stekao vlasništvo tih nekretnina, prvostupanjski sud presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev učinio nerazumljivom i proturječnom, a na što opravdano ukazuje tužitelj.
1 Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 144/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a)
8. Naime, točno jest da se prema pravilima ZOVO-a[2] koja su bila na snazi u vrijeme smrti oca stranaka (1987.) vlasništvo moglo stjecati nasljeđivanjem i po samom zakonu (članak 20. stavak 1.), da se pravo vlasništva nasljeđivanjem stjecalo u trenutku otvaranja nasljedstva (članak 36.), a po pravilima o dosjelosti kad za to budu ispunjene zakonske pretpostavke (članak 28. stavak 2., 4., 5., članak 30.).
9. Međutim, prvostupanjski je su očito ispustio iz vida:
- da je prema istim pravilima, u slučaju više nasljednika nastajalo zajedničko vlasništvo i nasljednička zajednica (članak 18.), koja je prema pravilima o nasljeđivanju (članak 148. i članak 225. ZN-a/1971[3] ) prestajalo/a raspodjelom ostavine na nasljednike rješenjem o nasljeđivanju - dodjelom imovine svakom od nasljednika između ostalog i u idealnom dijelu na određenim stvarima;
- da sama činjenica što ostavina umrle osobe prelazi po sili zakona na njezine nasljednike u trenutku smrti ostavitelja ne daje pravo pojedinom nasljedniku da ostvaruje za sebe prava koja pripadaju drugim nasljednicima (ili trećim osobama), a ne njemu,
- i da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju za stranke koje su sudjelovale u postupku raspravljanja ostavine ima značaj presuđene stvari (članak 231. ZN- a/1971) vezano za sve činjenice koje su bile poznate i nesporne u vrijeme njegovog donošenja, a za sud u parnici kao što je predmetna negativnu procesnu pretpostavku (o stvari koja je pravomoćno presuđena ne može se ponovo raspravljati ni u povodu prigovora).
10. Prema tome, ako je u ostavinskom postupku iza oca stranaka (MA) sudjelovalo više nasljednika (što bi proizlazilo iz dosadašnjeg tijeka postupka), svi oni (i sud) su vezani učincima pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-5808/1987 od 24. lipnja 1988., a što znači da prvostupanjski sud nije mogao ponovo raspravljati što čini ostavinu ostavitelja MA prema oporuci, u tom smislu tumačiti oporuku ostavitelja i iz takvog tumačenja izvoditi zaključak da je tuženik naslijedio predmetne nekretnine u cijelosti (tuženik je iz oca naslijedio ono što mu je uručeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, ukoliko je sudjelovao u postupku raspravljanja ostavine iza oca).
11. Nadalje, prema pravilima o stjecanju vlasništva stvari na temelju zakona, među kojima su i pravila o dosjelosti (članak 159. stavak 1. - 3. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i člankom 114. ZVDSP-a[4] ) u kontinuitetu (ZOVO-a/1991) uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna u predmetnom sporu, samostalni savjesni / pošteni i zakonit (ili samo savjesni / pošteni) posjednik nekretnine protekom 10 i 20 godina neprekidnog posjedovanja stjecao je dosjelošću vlasništvo u trenutku ispunjenja zakonom određenih pretpostavki (članak 129. stavak 1. ZVDSP-a).
2 Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine, broj: 5371991. , u daljnjem tekstu: ZOVO-a/1991)
3 Zakon o nasljeđivanju (Narodne novine, broj: 52/1971., 47/1978., 56/1990.)
4 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 81/2015. - pročišćeni tekst, 94/2017. - ispravak, u daljnjem tekstu: ZVDSP-a)
12. Pravilima o kakvoći posjeda, u kontinuitetu je između ostalog propisano da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjedi, da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18. stavak 3. ZVDSP-a / članak 72. stavak 2. ZOVO-a/1991/) i da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno (članak 18. stavak 5. ZVDSP-a / članak 72. stavak 3. ZOVO-a).
13. Dakle, da bi se mogla uzeti u obzir dosjelost prava vlasništva nekretnine dugotrajnim posjedom, na koju se pozvao prvostupanjski sud, ne treba utvrđivati naslov posjednik ili njegovih prednika, već treba utvrditi vlasnički posjed – miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost, pri čemu dokazana zla vjera (posjednik zna ili mora zanati da stvar pripada nekom drugom, ili pak sumnja u zakonitost svog posjeda s obzirom da neovisno o tome što je dobra i zla vjera psihički element onog koji posjeduje, ista ne može biti arbitrarna, nego mora proizlaziti iz objektivnih okolnosti, i to takvih da čovjek običnih sposobnosti opravdano dođe do takvog uvjerenja) sprječava početak tijeka dosjelosti, sve dok postoji zla vjera.
14. Prema tome, ako je tuženik znao (morao znati) da mu je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju na predmetnim nekretninama uručen samo suvlasnički dio oca stranaka, da je majka stranaka (ZA /Đ MA rođena N) upisana u zemljišnoj knjizi na preostalom suvlasničkom dijelu istih nekretnina, da su tužitelj i tuženik zakonski nasljednici majke ZA, koja je preminula 2007., postavlja se pitanje, na koje prvostupanjski sud nije dao pravno relevantan odgovor – je li vrijeme dosjelosti za tuženika uopće počelo teći (to što je tuženik srušio štalu i betonirao površinu 1980. i 2020. nisu objektivne okolnosti na temelju kojih se tuženik pod pretpostavkom spoznaje naprijed navedenog, opravdano mogao uvjeriti da mu u cijelosti pripadaju predmetne nekretnine).
15. Stoga je, uz činjenicu da i dužnost naknade parničnog troška zavisi od odluke o glavnom tužbenom zahtjevu, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1., članak 370. ZPP- a /stavak I. izreke/).
16. U ponovljenom suđenju prvostupanjski će sud, imajući u vidu naprijed navedeno utvrditi kada i po kojoj osnovi je tuženik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, te nastavno i zavisno je li uknjižbom provedenom u zemljišnoknjižnom postupku povrijeđeno tužiteljevo knjižno pravo u korist tuženika, ponovo će odlučiti o tužbenom zahtjevu i odluku će obrazložiti na način određen člankom 338. stavkom 4. ZPP-a.
17. Ostavljeno je prvostupanjskom sudu odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troška predmetne žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP-a /stavak II. izreke/).
U Zagrebu 10. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Nika Grospić Ivasović
