Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3791/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UP OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB:14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnicima Zlatku Knezoviću i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1232/2019-24 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1232/2019-24 od 3. srpnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-1232/2019-24 od 3. srpnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke i u dosuđujućem dijelu iz stavka III i IV izreke i tim se dijelovima predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-1232/2019-24 odlučeno je slijedeće: "I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u čl. 4. Ugovora o [broj kredita] sklopljen 5. svibnja 2005. između tužitelja UP i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d., na iznos od 79.000,00 € s rokom otplate od 30 godina, a koje predviđa jednostranu izmjenu kamatne stope odlukom tuženika.

II. Utvrđuju se ništetnim sve odredbe navedenog potrošačkog ugovora o kreditu kojim su glavnica i kamate vezane uz CHF.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužitelju UP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati novčani iznos od 9.230,60 € (devettisućadvjestotrideset- euraišezdesetcenti) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za period od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. zatezna se kamata obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 01. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.394,29 € odbija.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.469,42 € (dvijetisućečetristošezdesetdeveteuraičetrdesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 3. srpnja 2025. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 290,48 € odbija."

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I i II izreke te u dosuđujućem dijelu iz stavka III i IV izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže žalbu uvažiti i prvostupanjsku presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška i naknadu troška sastava žalbe ili ju podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP ostvarena je u dijelu odluke iz stavka II izreke, koju zbog nerazumljivosti nije moguće ispitati, kao što to osnovano ističe tuženik u žalbi.

5. Sud prvoga stupnja raspravio je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke o ništetnosti odredbe čl. IV. Ugovora o [broj kredita] od 5. svibnja 2005. u dijelu u kojem je predviđena jednostrana izmjena kamatne stope odlukom tuženika i u tom je dijelu odlukom iz stavka I izreke prvostupanjske presude mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) pravilno primijenjeno.

6.1. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno i u žalbenoj fazi postupka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika Slavonska banka d.d. Osijek dana 5. svibnja 2005. zaključili Ugovor o [broj kredita] u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.000,00 Chf po srednjem tečaju banke za Chf na dan korištenja kredita, s rokom otplate od 30 godina i to u jednakim mjesečnim anuitetima od po 413,60 Chf plativih u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za Chf iz tečajne liste tuženika na dan plaćanja i uz ugovorenu kamatu od 4,90 % godišnje, koja je promjenjiva u skladu s izmjenama i dopunama Odluke o kamatama tuženika.

6.2. Nadalje je utvrđeno da su stranke dana 29. veljače 2016. sklopile Aneks ugovoru o [broj kredita] temeljem odredbi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15, dalje: ZID ZPK/15). U Aneksu ugovoru o kreditu od 29. veljače 2016. izvršena je konverzija kredita u valutu euro.

6.3. Vještačenjem je utvrđeno da po ništetnim odredbama o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf u razdoblju otplate kredita, uzimajući u obzir razliku kamata između više i manje plaćenog i razliku između pozitivnog i negativnog tečaja na dan 1. listopada 2015. ukupna preplata tužitelja iznosi 9.230,60 eura (razlika anuiteta 6.668,13 eura uvećana za zateznu kamatu 2.952,19 eura a sve umanjeno za preplatu u konverziji od 389,72 eura).

7.1. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača utvrdio ništetnost odredbe čl. IV. Ugovora o [broj kredita] od 5. svibnja 2005. u dijelu u kojem je predviđena jednostrana izmjena kamatne stope odlukom tuženika, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP. Ovo stoga što je odredbom čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom zahtjeva za zaštitu kolektivnih interesa i prava, kao što je učinio tužitelj. U ovom je slučaju sud vezan za utvrđenja iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u kojem smislu je osnovan zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. IV. predmetnog ugovora o kreditu. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem tuženik nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, odluka iz stavka I izreke presude suda prvog stupnja odražava pravilnu primjenu čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03.

7.2. Presudom u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača posl. br. P-1401/12 su odredbe ugovora o kreditima o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđene ništetnima jer se potrošače nije u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i imalo je za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbu o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika o kojoj se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja sporne odredbe prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja tuženik maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

7.3. Nema dvojbe da je sporna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama tuženika nedovoljno određena i za prosječnog potrošača neodrediva dakle nije jasna ni lako razumljiva, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

7.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. .1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1 ZZP/03 valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi odluku iz stavka I izreke presude suda prvog stupnja s utvrđenjem ništetnost odredbe Ugovora o [broj kredita] od 5. svibnja 2005. iz čl. IV. o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika, kao u izreci ove presude.

8.1. U odnosu na preostalo utvrđenje ništetnosti svih odredbi navedenog ugovora kojim su glavnica i kamate vezani uz Chf kao što je odlučeno u stavku II izreke prvostupanjske presude valja reći kako tuženik u žalbi osnovano ukazuje na prekoračenje okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf iz postupka po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Pravna shvaćanja iz tog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača neprimjenjiva su u odnosu na postavljeni zahtjev kako ga je tužitelj postavio, za utvrđenje ništetnosti svih odredbi navedenog ugovora kojim su glavnica i kamate vezani uz Chf.

8.2. Prvostupanjski je sud odluku o ništetnosti svih odredbi navedenog ugovora kojim su glavnica i kamate vezani uz Chf utemeljio na zaključku kako one uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Međutim sadržaj odredbe čl. 2. ugovora o kreditu jasno je određen jer je tom odredbom tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.000,00 Chf na dan korištenja kredita i tužitelj je svakako znao koji je iznos na ime kredita dobio od banke tako što mu je tečaj Chf na dan korištenja kredita bio poznat i u vezi te odredbe za tužitelja nije bilo nepoznanica. U tom smislu i za razliku od zaključka prvostupanjskog suda, ne može se reći da je odredbom čl. 2. ugovora o kreditu uzrokovana znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer je prednik tuženika savjesno i pošteno isplatio tom odredbom ugovoreni kredit u protuvrijednosti iznosa od 79.000,00 Chf.

8.3. One odredbe ugovora uz koje se vežu nepoznanice u pogledu obveze tužitelja vezano za valutnu klauzulu bile bi odredbe kojima se tužitelj kao korisnik kredita obvezao na plaćanje anuiteta i kamata u kunskoj protuvrijednosti prema važećem srednjem tečaju banke za devize na dan plaćanja jer je tim tipskim unaprijed sastavljenim odredbama ugovora o kreditu tužitelju nametnuta obveza otplate mjesečnih anuiteta čija visina varira ovisno o tečaju valute Chf u odnosu na domaću valutu na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta. Stoga se može raditi o tome da je tuženik vezao buduće obveze tužitelja na otplatu anuiteta i kamata uz promjenu tečaja Chf prešućujući odnosno umanjujući rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja valutne klauzule u Chf a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici mogućeg rasta anuiteta zbog promjene tečaja Chf bili poznati.

9.1. Odgovarajuća primjena odredbe čl. 502.c ZPP o vezanosti za pravno utvrđenje iz presude posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na koje se tužitelj pozvao u ovom sporu se stoga ne bi mogla odnositi na zahtjev za utvrđenje ništetnim baš svih odredbi predmetnog ugovora o kreditu kojim su i glavnica i kamate vezane za Chf već eventualno na odredbu iz čl. III. toč. 4. u dijelu koji glasi: "…a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan plaćanja i iz čl. III. toč. 5. st. 3. u dijelu koji glasi: "Kamate se obračunavaju u Chf a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja…".

9.2. Budući da je, kako je navedeno, u dijelu odluke iz stavka II izreke prvostupanjske presude ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 u tom dijelu a posljedično i u dosuđujućem dijelu iz stavka III i IV izreke, valjalo je primjenom čl. 369. st. 1. ZPP odlučiti kao u stavku I izreke ovog rješenja.

10. U ponovljenom će postupku sud prvog stupnja otkloniti nedostatak na koji je ovom odlukom ukazano, s tim da bi prvenstveno valjalo razmotriti mogućnost primjene odredbe čl. 109. st. 1. i 2. u vezi čl. 106. st. 2. ZPP vraćanjem tužbe na ispravak radi jasnog određenja zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli predmetnog ugovora o kreditu temeljem utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012.

U Zagrebu 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej