Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5572/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VĐ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Pisarnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-24/2021 od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-24/2021 od 27. rujna 2024. u dijelu pod točkom III. i IV. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-24/2021 od 27. rujna 2024. u dijelu pod točkom I. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos od 13.537,78 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2020. pa do isplate te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos od 243,15 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. pa do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn- 24/2021 od 27. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 13.537,78 EUR do iznosa od 14.135,00 EUR (za iznos od 597,22 EUR), te u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja preko iznosa od 243,15 EUR do iznosa od 402,14 EUR (za iznos od 159,00 EUR) i za navedeno sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 597,22 EUR i iznosa od 159,00 EUR sve sa pripadajućim zateznim kamatama kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-24/2021 od 27. rujna 2024. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tužitelju dosuđen iznos parničnog troška od 2.528,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 27. rujna 2024. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove parničnog postupka u iznosu 315,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. ožujka 2026. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 19,31 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 14.135,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2020. do isplate (točka I. izreke presude) te iznos od 402,15 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2021. do isplate (točka II. Izreke presude). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.711,66 EUR sa zateznim kamatama od 20. kolovoza 2020. (točka III. izreke presude) te zahtjev za isplatom iznosa od 1.010,00 EUR sa zateznim kamatama od 12. ožujka 2021. (točka IV. izreke presude). Nadalje točkom I. rješenja sud prvog stupnja je riješio da je tužba povučena za iznos od 11.010,69 EUR te je obvezan tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.528,24 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke rješenja).

2. Protiv odbijajućeg dijela citirane presude u točki III. i IV. izreke, kao i odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke rješenja žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti zahtjev tužitelja u cijelosti te preinačiti i odluku o troškovima postupka sukladno uspjehu tužitelja u postupku.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio i tuženik. Prvenstveno predlaže ispraviti prvostupanjsku presudu, jer smatra da je došlo do očite greške u pisanju i računanju, nadalje žalbom djelomično pobija citiranu presudu u točki I. izreke kojim je obvezan nadoknaditi tužitelju štetu, te u cijelosti točku II. izreke presude, kao i u odluku o troškovima postupka u točci II. izreke rješenja i to sve zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže uvažiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti na način kako to ističe u žalbi. Za trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu zahtijeva trošak u ukupnom iznosu od 481,41 EUR.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, kao posljedica ozljeda koje je zadobio u prometnoj nezgodi koja se dogodila 18. travnja 2018. u [adresa], u [adresa].

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2.

ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u dijelu ocjene odgovornosti za nastanak štetnog događaja i obračuna visine štete, a nastavno i u dijelu odluke o troškovima prvostupanjskog postupka.

8. Prvenstveno, a u odnosu na prijedlog tuženika za ispravkom pobijane presude treba reći da je sud prvog stupnja pravomoćnim rješenjem poslovni broj Pn-24/2021- 44 od 5. siječnja 2026. taj prijedlog odbio kao neosnovan, a što je utvrđeno uvidom u e-spis.

9. Nije sporno da se predmetna prometna nezgoda dogodila dana 18. travnja 2018. u [adresa], na kolniku [adresa] i da su u istoj sudjelovali tužitelj kao vozač motocikla i osiguranik tuženika LĐ koji je upravljao osobnim vozilom. Nije sporno da je tuženik u tzv. mirnom postupku prije utuženja, temeljem odštetnog zahtjeva isplatio tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.697,92 EUR (58.000,00 kn), a za pretrpljenu imovinsku štetu (tuđu pomoć i njegu) iznos od 929,06 EUR (7.000,00 kn).

10. U žalbenoj fazi postupka prije svega sporan je stupanj (razmjer) krivnje sudionika sporne prometne nesreće. Sud prvog stupnja je u tom dijelu utvrdio da postoji obostrana krivnja sudionika prometne nesreće u smislu odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO, te da je osiguranik tuženika kriv za nastanak štetnog događaja u omjeru od 75 %, dok je tužitelj kriv za nastanak štetnog događaja u omjeru od 25 %.

11. Iz dokumentacije u spisu proizlazi, a među strankama nije sporno, da je osiguranik tuženika krećući se kolnikom [adresa] u [adresa] iz smjera istoka u smjeru zapada započeo sa radnjom skretanja u lijevo s namjerom ulaska u kolni ulaz kućnog broja 79 i to preko neisprekidane razdjelne crte, uslijed čega je na lijevoj prometnoj traci, u prednji lijevi bočni dio njegovog vozila, sa prednjim dijelom udario motocikl marke KTM, kojim je navedenim kolnikom u istom smjeru upravljao tužitelj vršeći radnju pretjecanja njegovog vozila i vozila registracijske oznake [registarska oznaka], uslijed kojeg je udara vozač motocikla, ovdje tužitelj, pao s motocikla na vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] koje se nalazilo parkirano na parkirališnoj traci sa južne strane kolnika, a potom na kolnik, zadobivši pritom teške tjelesne ozljede.

12. Ocjenjujući odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a cijeneći pritom utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke MĐ, sud prvog stupnja smatra da je tuženikov osiguranik radnjom skretanja preko pune crte i time što nije provjerio tzv. "mrtvi kut", a čime je postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022-dalje ZOSPC), doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 75%, zbog kojeg kršenja propisa o sigurnosti prometa je i u kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim, a tužitelj koji je zbog pretjecanja na nedozvoljenom mjestu postupio protivno odredbi čl. 66. ZOSPC-a da je doprinio nastanku nezgode s 25 %, pri čemu sud ne nalazi da je brzina kretanja motocikla od 57,7 km/h (kod ograničenja od 50 km /h) doprinijela nastanku same nezgode jer se radi o neznatnom prekoračenju dozvoljene brzine kretanja, a niti vještak ne navodi da bi brzina kretanja motocikla u trenutku sudara bila uzrokom nezgode.

13. Po stavu ovog suda drugog stupnja osnovano tužitelj žalbom osporava zaključak suda prvog stupnja da je doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 25%, dok istovremeno nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je omjer odgovornosti podjednak i iznosi 50%:50%.

14.1. Prema izričitoj odredbi čl. 43. st. 1. i 2. ZOSPC-a vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (uključiti se u promet, prestrojiti, odnosno mijenjati prometnu traku, pretjecati, obilaziti, zaustavljati se, skretati udesno ili ulijevo, okretati se polukružno, voziti unatrag i sl.) ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja radnji iz stavka 1. ovoga članka, vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

14.2. U konkretnom slučaju nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrđeno je da je osiguranik tuženika započeo sa radnjom skretanja u lijevo s namjerom ulaska u kolni ulaz preko neisprekidane razdjelne crte u trenutku kada se tužitelj motociklom već nalazio u radnji pretjecanja po lijevoj kolničkoj traci, a kada je osobno vozilo prednjom lijevom stranom zahvatilo središnju punu liniju motocikl je od njega bio udaljen 12 m.

14.3. Nadalje kako je utvrđeno da je osiguranik tuženika opisanu radnju skretanja započeo bez da se uvjerio da tu radnju može učiniti na siguran način, bez opasnosti za druge sudionike u prometu vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja, jer sasvim izvjesno nije provjerio tzv. mrtvi kut, jer da jest, uočio bi motocikl tužitelja koji je već bio u fazi pretjecanja lijevom trakom u istom smjeru i u trenutku kada je vozilo zahvatilo središnju punu liniju bio udaljen 12 m te pri brzini kojom se kretao (57 km/h) više nije mogao izbjeći nalet niti kočenjem niti izmicanjem u lijevo, njegova odgovornost za nastup štetnog događaja je daleko veća od tužiteljeve i iznosi 80%. Tužitelj koji je pretjecao na nedozvoljenom mjestu čime je postupio protivno odredbi čl. 66. ZOSPC-a za nastup štetnog događaja je odgovoran sa 20%.

14.4. Tuženikov osiguranik je u predmetnoj prometnoj situaciji postupio protivno citiranoj odredbi ZOSPC-a, u svezi čega je oglašen i kazneno odgovornim u postupku koji se protiv njega vodio zbog kaznenoga djela – protiv sigurnosti prometa

- izazivanjem prometne nesreće iz čl. 227. Kaznenog zakona.

14.5. Tuženik u žalbi obrazlažući svoj stav o podjednakom stupnju krivnje sudionika prometne nesreće ističe i da je tužitelj prekoračio gornju granicu dopuštene brzine te da je pretjecao kolonu vozila. Međutim, u tom dijelu u pogledu brzine motocikla sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da u postupku nije utvrđeno da je ta okolnost bila u uzročnoj vezi s nastankom štetnog događaja, tako da su ti žalbeni navodi tuženika neosnovani, kao što nisu osnovani žalbeni navodi da je tužitelj u spornoj prometnoj situaciji pretjecao kolonu vozila, jer je "kolona vozila" u smislu odredbe čl. 2. st. 1. toč. 84. ZOSPC-a niz od najmanje tri vozila, a što ovdje u konkretnoj prometnoj situaciji nije bio slučaj, pri čemu valja istaknuti da navedeno sasvim jasno proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz pravomoćne osuđujuće kaznene presude, u pogledu čega je sud u parničnom postupku vezan u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a.

15. Nadalje nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi dosudio previsoku i stoga nepravičnu naknadu za cjelokupnu pretrpljenu štetu i time pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2..ZOO-a.

16. Naime imajući u vidu medicinskim vještačenjem utvrđeni intenzitet i trajanje bolova, neugodu zbog dugotrajnosti liječenja, izvršenih operativnih zahvata, imobilizacije, kontrola i rendgenskih snimanja te dugotrajnosti kretanja s dvije štake, a potom kretanja s jednom štakom i ortozama, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, duševne boli koje tužitelj nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se manifestiraju u vidu značajnijih ožiljaka desne noge i lijeve natkoljenice, gubitka mišićne mase desne natkoljenice, lako umanjene pokretljivosti desnog stopala, promijenjenog senzibiliteta, trnca i povremenih bolovi desne potkoljenice te stanje poslije višestrukih prijeloma zdjelice i poprečnih nastavaka slabinskih kralješaka, stupanj i lokalitet naruženja, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, spol tužitelja, njegovo zanimanje, težinu, karakter i lokaciju ozljeda te sve okolnosti slučaja, imajući u vidu Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske predviđene iznose za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete, pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. u vezi sa čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a) i po stavu ovog suda drugog stupnja iznosi zahtijevani iznos od 26.544,56 EUR (200.000,00 kn), a po osnovi naknade pretrpljene imovinske štete primjenom odredbe čl. čl. 1095. st. 1. ZOO-a iznos od 1.456,25 EUR (11.040,00 kn), dakle ukupno iznos od 28.009,82 EUR (211.040,00 kn).

17. No osnovano tuženik ukazuje žalbom da je prvostupanjski sud pogrešnim principom računanja nesporno plaćene naknade štete i dosuđene odgovornosti, dosudio pogrešan iznos daljnje štete.

18. Tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 21. kolovoza 2024. na ime naknade neimovinske štete zahtijeva iznos od 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) umanjeno za nesporno prije utuženja isplaćenih 7.697,92 EUR (58.000,00 kn), tako da potražuje daljnji iznos štete u iznosu od 18.846,64 EUR, a za imovinsku štetu prema zahtjevu iz istog podneska potražuje iznos od 1.465,25 koji umanjuje za nesporno prije utuženja plaćenih 929,05 EUR (7.000,00 kn), pa tako potražuje daljnji iznos od 536,20 EUR.

19. Iako prvostupanjski sud ne obrazlaže kako je obračunao dosuđeni iznos, iz obračuna je za zaključiti da je od utvrđenog iznosa neimovinske i imovinske štete najprije oduzeo iznose koje je kao nesporne tuženik platio tužitelju u tzv. mirnom postupku prije utuženja, a potom je od tako dobivenog iznosa oduzeo 25% na ime doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja.

20.1. Takav obračun nije pravilan. Po stavu ovog suda drugog stupnja u situaciji kad je utvrđen suodgovornost tužitelja nastanku štetnog događaja, naknadu štete je potrebno utvrditi i dosuditi tako što se utvrđeni iznos pravične novčane naknade najprije umanji za suodgovornost tužitelja nastanku štete, a tek potom dobiveni iznos je potrebno umanjiti za nesporno isplaćeni iznos naknade neimovinske i/ili imovinske štete te tako dobiveni iznos predstavlja naknadu štete koja se dosuđuje tužitelju. Budući da je prvostupanjski sud postupio suprotno navedenom, valjalo je pravilnom primjenom materijalno pravne odredbe iz čl. 1072. st. 2. ZOO-a preinačiti prvostupanjsku presudu.

20.2. Naime kad se od utvrđenog iznosa pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 26.544,56 EUR (200.000,00 kn) odbije 20% zbog tužiteljeve suodgovornosti, dobije se iznos od 21.235,65 EUR, koji umanjen za nesporno prije utuženja isplaćenih 7.697,92 EUR (58.000,00 kn), čini iznos od 13.537,78 EUR, koji iznos je valjalo dosuditi tužitelju.

20.3. Na isti način, u pogledu dosude imovinske štete, kad se od utvrđenog iznosa imovinske štete u iznosu od 1.465,25 EUR (11.040,00 kn) odbije 20% zbog tužiteljeve suodgovornosti, dobije se iznos od 1.172,20 EUR, koji iznos umanjen za nesporno prije utuženja isplaćenih 929,06 EUR (7.000,00 kn), čini iznos od 243,15 EUR, koji iznos je valjalo dosuditi tužitelju.

20.4. Stoga kako je sud prvog stupnja na ime naknade neimovinske štete pobijanom točkom I. izreke presude tužitelju dosudio iznos od 14.135,00 EUR, valjalo je u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi za iznos od 13.537,78 EUR, a preinačiti za iznos od 597,22 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja sa pripadajućim zateznim kamatama.

20.5. Nadalje, kako je sud prvog stupnja tužitelju na ime naknade imovinske štete pobijanom točkom II. izreke presude dosudio iznos od 402,15 EUR, valjalo je u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi za iznos od 243,15 EUR, a preinačiti za iznos od 159,00 EUR i u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja sa pripadajućim zateznim kamatama.

21. Slijedom navedenog temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

22. Kako je donošenjem ove odluke došlo do promjene uspjeha stranaka u sporu, to je sukladno tome, u skladu s čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 380. toč. 3. ZPP-a, trebalo izmijeniti i odluku o troškovima postupka.

23. Sud prvog stupnja je utvrdio za koje radnje i u kojoj visini tužitelj ima pravo na naknadu troška, a u skladu s čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), no pogrešno je zaključio da je tužitelj u pogledu osnove u sporu uspio sa 100%, na što osnovano žalbom ukazuje tuženik.

24.1. Tužitelj je u ovom sporu u pogledu osnove u konačnici uspio sa 80 %, a u pogledu visine sa 71,10%, pa je njegov uspjeh u sporu 75,55 % (151,10:2= 75,55%). Kada se njegov uspjeh u sporu umanji za uspjeh tuženika (24,45%), proizlazi da je tužitelj u sporu uspio u omjeru od 51,10%, sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24.2. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troška postupka za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku u visini od 2.044,00 EUR (51,10% od 4.000,00 EUR), za sudske pristojbe na tužbu i presudu u visini od 268,57 EUR (razmjerno uspjehu u sporu), a u cijelosti (bez obzira na uspjeh) pravo na naknadu troškova vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, slijedom čega tužitelju na ime naknada troškova postupka pripada iznos od ukupno 2.843,46 EUR, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju pored već dosuđenog troška pod točkom II. izreke pobijanog rješenja u iznosu od 2.528,24 EUR, valjalo dosuditi daljnji trošak od 371,10 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom, te riješiti kao u točki II. izreke rješenja (čl. 380. toč. 3. ZPP-a).

25.1. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo mu je dosuditi trošak žalbenog postupka uzimajući pritom vrijednost ožaljenog iznosa (12.245,08 EUR).

25.2. Tuženiku za sastav žalbe primjenom Tbr. 7.1. i Tbr. 10. 1. Tarife pripada iznos od 250,00 EUR, što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 312,50 EUR.

25.3. Prema uspjehu u ovom žalbenom postupku u omjeru od 6,18% (756,22 : 12.245,08 = 0,06175, 0,06175 x 100 = 6,18%) tuženiku je dosuđen trošak u iznosu od 19,31 EUR (čl. 166. st. 2. ZPP), koji iznos troška je naloženo tužitelju da mu naknadi, slijedom čega je riješeno kao u točki III. izreke rješenja. Trošak pristojbe na žalbu tuženiku nije priznat jer ne prileži dokaz da je istu doista i platio.

26. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika oko troškova postupka za povučeni dio zahtjeva o kojem sud prvog stupnja nije odlučio, treba reći da kako tuženik u za to predviđenom zakonskom roku od 15 dana nije zatražio donošenje dopunskog rješenja, jer evidentno pobijanom odlukom nije odlučeno o spomenutom njegovom zahtjevu, pozivom na odredbu čl. 339. st. 2. ZPP-a u svezi sa čl. 347. ZPP-a smatra se da je zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u tom dijelu povučen.

27. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić