Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-488/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić, predsjednice vijeća, Marijana Vugića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Đaković Vranković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik iz Samobora, protiv tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o. iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5634/2021-42 od 29. studenog 2024. godine, ispravljana rješenjem istog suda poslovni broj P-5634/2021-48 od 1. kolovoza 2025. godine, održanoj u sjednici vijeća dana 10. ožujka 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5634/2021-42 od 29. studenog 2024. godine, ispravljana rješenjem istog suda poslovni broj P-5634/2021-48 od 1. kolovoza 2025. godine pod točkama II. do VI. izreke.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana i preinačuje se navedena presuda pod točkom I. izreke i sudi:

Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 9. Uvjeta Ugovora o kreditu br. [broj kredita] potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Gordani Frković iz Samobora, poslovni broj OV-21674/2008, sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika kao davatelja kredita, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovne kamate koja je podložna prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja, a koji glasi cit:

„Visina mjesečnih obroka kredita podliježe prilagodbi zbog promjene ili uvođenja novih poreza, davanja i pristojbi, kao i promjene uvjeta refinanciranja, koji su temelj kalkulaciji, kao i u slučaju promjene propisa, nadalje u slučaju donošenja odluka ili mjera nadležnih tijela, koja neposredno ili posredno imaju slični učinak. Pod navedenim uvjetima može biti promijenjena nominalna godišnja kamatna stopa na kredit, kao i efektivna kamatna stopa na kredit…“

III Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 9. Uvjeta Ugovora o kreditu br. [broj kredita] potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Gordani Frković iz [adresa], poslovni broj OV-21674/2008, sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika kao davatelja kredita, u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovne kamate koja je podložna prilagodbi zbog promjene uvjeta refinanciranja, a koji glasi cit:

II. Utvrđuje se da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 5. Uvjeta Ugovora o kreditu br.[broj kredita] potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Gordani Frković iz [adresa], poslovni broj OV-21674/2008, sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika kao davatelja kredita, kojom je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja koji glasi cit:

„Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb za CHF važećem na dan plaćanja…“

III. Nalaže se Tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925,da isplati Tužitelju VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preplaćeni iznos s osnove CHF valutne klauzule u ukupnom iznosu od 50.445,14 HRK/6.695,22 EUR zajedno sa tijekom zakonske zatezne kako slijedi na:

Iznos od 44,81 HRK/5,95 EUR od dne 16.10.2008.g.

Iznos od 145,22 HRK/19,27 EUR od dne 16.11.2008.g.

Iznos od 115,97 HRK/15,39 EUR od dne 16.12.2008.g.

Iznos od 228,08 HRK/30,27 EUR od dne 16.01.2009.g.

Iznos od 257,12 HRK/34,13 EUR od dne 16.02.2009.g.

Iznos od 270,34 HRK/35,88 EUR od dne 16.03.2009.g.

Iznos od 237,22 HRK/31,48 EUR od dne 16.04.2009.g.

Iznos od 220,22 HRK/29,23 EUR od dne 16.05.2009.g.

Iznos od 190,55 HRK/25,29 EUR od dne 16.06.2009.g.

Iznos od 167,21 HRK/22,19 EUR od dne 16.07.2009.g.

Iznos od 167,30 HRK/22,20 EUR od dne 16.08.2009.g.

Iznos od 192,34 HRK/25,53 EUR od dne 16.09.2009.g.

Iznos od 177,50 HRK/23,56 EUR od dne 16.10.2009.g.

Iznos od 176,66 HRK/23,45 EUR od dne 16.11.2009.g.

Iznos od 183,64 HRK/24,37 EUR od dne 16.12.2009.g.

Iznos od 217,42 HRK/28,86 EUR od dne 16.01.2010.g.

Iznos od 239,86 HRK/31,83 EUR od dne 16.02.2010.g.

Iznos od 241,81 HRK/32,09 EUR od dne 16.03.2010.g.

Iznos od 312,49 HRK/41,47 EUR od dne 16.04.2010.g.

Iznos od 281,49 HRK/37,36 EUR od dne 16.05.2010.g.

Iznos od 311,44 HRK/41,34 EUR od dne 16.06.2010.g.

Iznos od 425,20 HRK/56,43 EUR od dne 16.07.2010.g.

Iznos od 385,58 HRK/51,18 EUR od dne 16.08.2010.g.

Iznos od 513,97 HRK/68,22 EUR od dne 16.09.2010.g.

Iznos od 457,34 HRK/60,70 EUR od dne 16.10.2010.g.

Iznos od 411,30 HRK/54,59 EUR od dne 16.11.2010.g.

Iznos od 547,13 HRK/72,62 EUR od dne 16.12.2010.g.

Iznos od 675,40 HRK/89,64 EUR od dne 16.01.2011.g.

Iznos od 585,64 HRK/77,73 EUR od dne 16.02.2011.g.

Iznos od 620,09 HRK/82,30 EUR od dne 16.03.2011.g.

Iznos od 535,32 HRK/71,05 EUR od dne 16.04.2011.g.

Iznos od 584,67 HRK/77,60 EUR od dne 16.05.2011.g.

Iznos od 766,43 HRK/101,72 EUR od dne 16.06.2011.g.

Iznos od 708,50 HRK/94,03 EUR od dne 16.07.2011.g.

Iznos od 1.045,29 HRK/138,73 EUR od dne 16.08.2011.g.

Iznos od 1.109,47 HRK/147,25 EUR od dne 16.09.2011.g.

Iznos od 762,80 HRK/101,24 EUR od dne 16.10.2011.g.

Iznos od 791,51 HRK/105,05 EUR od dne 16.11.2011.g.

Iznos od 777,63 HRK/103,21 EUR od dne 16.12.2011.g.

Iznos od 812,93 HRK/107,89 EUR od dne 16.01.2012.g.

Iznos od 853,44 HRK/113,27 EUR od dne 16.02.2012.g.

Iznos od 842,52 HRK/111,82 EUR od dne 16.03.2012.g.

Iznos od 823,69 HRK/109,32 EUR od dne 16.04.2012.g.

Iznos od 831,10 HRK/110,31 EUR od dne 16.05.2012.g.

Iznos od 850,90 HRK/112,93 EUR od dne 16.06.2012.g.

Iznos od 835,75 HRK/110,92 EUR od dne 16.07.2012.g.

Iznos od 839,55 HRK/111,43 EUR od dne 16.08.2012.g.

Iznos od 815,86 HRK/108,28 EUR od dne 16.09.2012.g.

Iznos od 799,30 HRK/106,09 EUR od dne 16.10.2012.g.

Iznos od 828,55 HRK/109,97 EUR od dne 16.11.2012.g.

Iznos od 812,35 HRK/107,82 EUR od dne 16.12.2012.g.

Iznos od 833,82 HRK/110,67 EUR od dne 16.01.2013.g.

Iznos od 784,78 HRK/104,16 EUR od dne 16.02.2013.g.

Iznos od 805,96 HRK/106,97 EUR od dne 16.03.2013.g.

Iznos od 820,69 HRK/108,92 EUR od dne 16.04.2013.g.

Iznos od 806,48 HRK/107,04 EUR od dne 16.05.2013.g.

Iznos od 760,28 HRK/100,91 EUR od dne 16.06.2013.g.

Iznos od 736,63 HRK/97,77 EUR od dne 16.07.2013.g.

Iznos od 768,51 HRK/102,00 EUR od dne 16.08.2013.g.

Iznos od 786,88 HRK/104,44 EUR od dne 16.09.2013.g.

Iznos od 815,99 HRK/108,30 EUR od dne 16.10.2013.g.

Iznos od 798,79 HRK/106,02 EUR od dne 16.11.2013.g.

Iznos od 813,98 HRK/108,03 EUR od dne 16.12.2013.g.

Iznos od 14.884,45 HRK/1.975,51 EUR od dne 27.12.2013.g.

pa sve do isplate, koja kamata teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koja je kamata do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da isplati tužitelju VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova naplaćene naknade ne ime jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iznos od 5.431,43 HRK/720,87 EUR zajedno sa tijekom zakonske zatezne kamate od dana 14.07.2008.g. pa sve do isplate, a koja je kamata do 31. srpnja 2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa nadalje do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se Tuženiku PORSCHE MOBILITI d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, naknaditi Tužitelju VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.627,04 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. studenog 2024. pa do isplate, po stopi prema čl. 29. st. 7. ZOO-a (NN 155/23), po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tužitelj VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s dijelom tužbenog zahtjeva u kojem navodi da potražuje isplatu s osnova promjene ugovorne kamatne stope po predmetnom ugovoru."

2. Protiv ove presude pod točkama I. do VI. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22.- dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe tuženika nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

5. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće da su stranke dana 15. srpnja 2008. sklopili ugovor o kreditu, te prvostupanjski sud pozivom na odgovarajuće odredbe Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07. i 79/07.- dalje ZZP) pruža tužitelju traženu pravnu zaštitu kao pod točkama I. do VI. izreke svoje presude otklanjajući kao neosnovan po tuženiku istaknuti prigovor zastare tražbine tužitelja.

6. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja, osim u odnosu na točku I. izreke, je pravilno.

7. Prije svega treba reći da sukladno čl. 81. st. 1 ZZP, ugovorna odredba u kojoj se nije pojedinačno prigovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Po st. 2., smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao uticaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok po st. 4. ako trgovac tvrdi da se je u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9. Po čl. 83. ZZP, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovori koji u odnosu na ugovoru koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor.

10. Po čl. 84. ZZP, nije dopušteno ocjenjivati je su li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, dok po čl. 87. st. 1. ZZP, nepoštena ugovorna odredba je ništava, a po st. 2. ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

11. Tuženik u žalbi posebno ni ne osporava utvrđenje suda da se radi o odredbama koje su bile unaprijed formulirane od strane trgovca, a kada se smatra da se o toj pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a da je to tako, razvidno je i iz iskaza po tuženiku predloženog svjedoka IO, koji nije ni djelatnik tuženika, nego osoba koja je prodavala automobil tužitelju u auto salonu, i koje je iskazao, a kada je dobio tekst ugovora da ga je on dao kupcu te ga je poslao da solemnizira taj ugovor kod javnog bilježnika, a nakon čega je kupac ponovo vratio ugovor njemu kao prodavaču automobila, pa utoliko ta osoba, a kako je iskazao, nije ni znao za rizike koje nosi valutna klauzula niti su u vezi sklapanja ugovora o kreditu prošli bilo kakvu edukaciju.

12. U odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli valja reći da odredbe o valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

13. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode tuženika valja reći da je valutna klauzula zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, međutim ona nije određeni iznos novčanih sredstava koje je banka isplatila potrošaču, jer kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen, neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava temeljem ugovornog tečaja CHF naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora - novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

14. Prema tome, kako prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti osobito ukupnu cijenu svog zajma, tuženik je trebao informirati tužitelja o tome da snosi rizik od pada valute u kojoj ostvaruje dohodak, a što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti, zbog čega suprotno navodima žalbe, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio navode tuženika.

15. Pritom nije dovoljno da su odredbe samo gramatički razumljive i nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora, nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga banka, kao pružatelj usluge, mora iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena prije sklapanja ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe pristupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

16. U odnosu na jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od sada 720,87 eura valja reći da iz utvrđenja suda proizlazi da je tužitelj čitanjem ugovora informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o svima razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji svi troškovi ulaze i u kojoj visini svaki od njih). Tužitelj je čitanjem ugovora o kreditu mogao razumno izvesti zaključak o njezinoj visini, ali ne i o njenoj krajnjoj svrsi.

17. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja treba ocijeniti da li je tuženiku bilo razumno očekivati da bi potrošač prihvatio takvu odredbu te je li banka uzela u obzir zakonite interese potrošača, pa je shodno tome mogao razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao i na tako spornu ugovornu odredbu.

18. Iz okolnosti da u konkretnom slučaju se je radilo o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa. Uzrok kojim se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu kredita, već i ocjenom da li neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

19. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom i tu odredbu jer se o odredbi za plaćanje naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed sastavljena od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), te tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade te za uzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz te naknade).

20. Na žalbene navode, a koji su istaknuti i u tijeku prvostupanjskog postupka, da tužitelj nije dokazao svoje svojstvo potrošača, valja reći da sukladno pravnom stavu zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela VSRH od 23. studenoga 2023. godine, u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF tužitelj treba dokazati svoj status potrošača u smislu čl. 3. ZZP a kao banka to osporava, onda je teret dokaza na banci da tužitelj taj status nema.

21. Tužitelj je u spis dostavio ugovor o kreditu u kojem je on stranka kao fizička osoba te je svrha kredita bilo financiranje kupnje osobnog vozila, a time je tužitelj dokazao svoj status potrošača, a tuženik koji mu taj status osporava, onda je trebao dostaviti, ili ukoliko nije u mogućnosti sam pribaviti, zatražiti da to učini sud, izvode iz javnih registara iz kojih bi se, eventualno, kupnja tog osobnog motornog vozila mogla vezati uz neku od poslovnih djelatnosti tužitelja, a što tuženik nije učinio.

22. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na preinaku tužbe valja reći da ovdje je do preinake tužbe došlo zbog provedenog financijskog vještačenja a što predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pri čemu tužitelj nije tražio isplatu povišenog iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi pa sukladno tome ima se smatrati da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti sukladno čl. 191. st. 2. ZPP (zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021.).

23. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na zastaru tražbine tužitelja, i ovaj sud, uostalom kao i prvostupanjski sud, upućuje na pravno shvaćanje sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

24. To pravno shvaćanje dobilo je potvrdu i u presudi Europskog suda Unije u predmetu C485/19 gdje je zauzeto shvaćanje da odredbe slovačkog građanskog zakonika prema kojima se zastara restitucijskog zahtjeva i kod potrošačkih ugovora koji su utvrđeni ništetnim računa od izvršenog plaćanja, nije u skladu pravnom stečevinom EU, makar samo trajanje zastarnog roka nije protivno pravu EU.

25. Glede žalbenih navoda da "tuženik spoji ikakvu primjenu kolektivne presude donesene u predmetu franak na konkretan predmet" valja reći da prvostupanjski sud, pravilno u ovom predmetu nije primijenio utvrđenja iz te presude a što jasno proizlazi iz obrazloženja pobijane presude a pogotovo točke 95.

26. Međutim, u pravu je tuženik kada u žalbi pobija točku I. izreke prvostupanjske presude kojim je utvrđen ništetan dio čl. 9. uvjeta ugovora o kreditu.

27. Naime, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su odlučujuće ugovorne odredbe, te one u konkretnom slučaju ne bi trebale ovisiti isključivo o odluci jednog ugovaratelja, i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takva odredba bi uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, a što bi dovelo do toga, da vjerovnik jednostavno određuje obvezu dužnika, a dužnik takvu promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

28. Ako se sagleda taj dio čl. 9. uvjeta ugovora o kreditu, razvidno je da pretežito do promjene kamatne stope na kredit dolazi zbog primjene prisilnih propisa koja je banka u obvezi primijeniti, a samo u jednom dijelu zbog promjene uvjeta financiranja koji su temelj kalkulacije.

29. Upravo zbog primjene dijela te odredbe čl. 9., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka koji je vještačio u ovoj pravnoj stvari počam od 1. siječnja 2010. godine došlo je do značajnog smanjenja kamatne stope zbog toga što više nije obračunavao PDV-e na kamatu te je do smanjenja kamatne stope sa 7,57% godišnje na 6,23% godišnje došlo upravo zbog oslobođenja plaćanja PDV-a na kamatu.

30. Iz nalaza vještaka jasno proizlazi da nakon što je bila ugovorena kamatna stopa od 7,50% godišnje koja je bila u primjeni od dana isplate kredita do 16. srpnja 2009., da je u razdoblju od svega nekoliko mjeseci, i to od 17. srpnja do 16. prosinca 2009. došlo do neznatnog povećanja kamatne stope na 7,57% godišnje, a nakon toga je ona iznosila 6,23% godišnje od 17. prosinca 2009. pa do kraja otplate kredita, pa je utoliko osnovano za zaključiti da takva odredba ne uzrokuje značajniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je stoga valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u tom dijelu i odbiti tužitelja sa tim dijelom tražene pravne zaštite.

31. Iako je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na točku I. izreke i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva, valja reći da u povodu tog dijela tužbenog zahtjeva nisu nastali nikakvi posebni troškovi (pa niti se provedeno knjigovodstveno vještačenje odnosilo na taj dio zahtjeva), pa primjenom čl. 154. st. 5. ZPP ovaj sud nije našao razloga da se preinači i odluka o trošku pod točkom VI. izreke.

32. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 368. st. 1. i čl. 373.a st. 1. toč. 2. u vezi st. 3. ZPP odlučeno kao u presudi pod točkom I i II.

33. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i 2. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP (točka III).

U Zagrebu 10. ožujka 2026. godine

Predsjednica vijeća:

Jasenka Grgić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte