Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1857/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Sanje Joka Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, te članice vijeća Ines Kovačević, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku ČD i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mikičević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600 zastupan po punomoćnici HD i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2082/2020-55 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2082/2020-55 od 28. veljače 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te na po osnovi imovinske za tuđu pomoć i njegu iznos od 907,11 eura sa zateznim kamatama od 30. svibnja 2019. do isplate te po osnovi izgubljene zarade iznos od 4,59 eura sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2019. do isplate.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2082/2020-55 od 28. veljače 2025. u točki I izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.557,79 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 165,75 eura od 16. rujna 2020. do isplate, na iznos od 239,64 eura od 16. listopada 2020. do isplate, na iznos od 337,42 eura od 16. studenoga 2020. do isplate, na iznos od 391,10 eura od 16. prosinca 2020. do isplate, na iznos od 423,88 eura od 16. siječnja 2021. do isplate te u točki III i IV izreke u cijelosti te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II O zahtjevu tuženika za naknadu troška sastava žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

III Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2082/2020-55 od 28. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, isplatiti tužitelju RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu zbog povrede prava osobnosti, te na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 2.464,90 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim na iznos:

- na iznos od 902,52 EUR počev od 30.05.2019. do isplate,

- na iznos od 4,59 EUR počev od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 165,75 EUR počev od 16.09.2020. do isplate,

- na iznos od 239,64 EUR počev od 16.10.2020. do isplate,

- na iznos od 337,42 EUR počev od 16.11.2020. do isplate,

- na iznos od 391,10 EUR počev od 16.12.2020. do isplate,

- na iznos od 423,88 EUR počev od 16.01.2021. do isplate,

i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za isplatu imovinske štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 55,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16.02.2021. do isplate, i to sve do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 4.030,88 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počev od 28. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti."

2. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"Dozvoljava se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva tužitelja u podnesku od 29.04.2024. na iznos od 2.520,31 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom iz razloga svrsishodnosti."

3. Protiv ove presude u dijelu kojim nije uspio u sporu i protiv rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga i traži naknade troška sastava žalbe.

4. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, a protiv rješenja je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 8/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje tuženik ističe u žalbi.

Prvostupanjska odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. No, sud prvog stupnja je dijelom nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje.

6. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 14. veljače 2019. na državnoj cesti D kod čvora [adresa] stradao u prometnoj nezgodi kao suputnik u vozilu reg. oznake [registarska oznaka] na način da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj sletio sa kolnika uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede. Vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 470617667. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji radi kojih mu je medicinska pomoć pružena u KB Dubrava u Zagrebu. Tužitelj je zbog ozljeda bio na bolovanju zbog čega je trpio izgubljenu zaradu. Prosječni mjesečni prihodi prije nezgode iznosili mu 4.816,79 kn slijednom čega isti na ime izgubljene zarade potražuje razliku između prosječnog prihoda kojeg bi primio da nije bio na bolovanju i prihoda kojeg je stvarno primio dok je bio na bolovanju, pa slijedom navedenog, a nakon nesporno izvršene isplate tete od 10.000,00 kn, prema konačnom zahtjevu iz podneska 29. tranja 2024. potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, a imajući u vidu imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti i to:

- za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.260,87 eura,

- za pretrpljeni strah iznos od 530,89 eura,

- za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 398,17 eura,

- za tuđu pomoć i njegu za koju potražuje iznos od 39,82 eura,

ukupno 2.229,80 EUR umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.327,23 eura, pa u konačnici potražuje sveukupno 2.520,31 eura kao i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

7. Među parničnim strankama je nesporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te činjenica da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju nesporni iznos štete od 10.000,00 kn na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege.

Među strankama je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa, odgovornost obzirom na navod tuženika da tužitelj u trenutku nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa je na taj način doprinio visini štete, te osnov i visina, te pasivna legitimacija u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete zbog izgubljene zarade, obzirom na navod tuženika da tužitelj nije dostavio izvješće o bolovanju nakon 2019. pa je time sporna uzročno-posljedična veza između razdoblja bolovanja i štetnog događaja, te da je tuženik trebao primati 100% iznosa osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog priznate ozljede na radu, te mu zarada nikada nije trebala biti umanjena.

8. Iz prijave o ozljedi na radu od 21. veljače 2019. proizlazi da je ista dostavljena od strane poslodavca tužitelja Klara d.d. Prema prijavi tužitelj je dana 14. veljače 2019. doživio ozljedu na radu kao suvozač u službenom kamionu nakon isporučenih pekarskih proizvoda prilikom vraćanja prema sjedištu tvrtke, a nezgoda se dogodila na cesti na ulazu u [adresa] prema [adresa] oko 10,30 sati.

Iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad izdanom od strane ordinacije privatne prakse Doma zdravlja Zagreb Centar proizlazi kako je tužitelj bio na bolovanju zbog privremen nesposobnosti za rad od 15. veljače 2019. do 31. srpnja 2019., da mu se za razdoblje od 15. veljače 2019. do 28. veljače 2019. za 14 dana, 80 radnih sati, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 2.216,80 kn, zatim za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019 za 31 radni dan, 172 radna sata, 27,71 kn po satu obračunava naknade plaće od 4.766,12 kn, za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. travnja 2019. za 30 radnih dana, 174 radna sata, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 4.821,54 kn za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 31. svibnja 2019 za 31 radni dan, 181 radni sat, 27,71 kn po satu, obračunava naknada plaće od 5.015,51 kn, za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 30. lipnja 2019. za 30 radnih dna, 165 radnih sati, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 4.572,15 kn te za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. srpnja 2019. za 31 radni dan, 181 radnih sati, 27,71 kn po satu obračunava naknada plaće od 5.015,51 kn.

9. Iz vještva dr. ID, ortopeda, proizlazi kako je tužitelj nastradao kao suputnik u osobnom vozilu prilikom slijetanja s ceste te je prema dostupnoj dokumentaciji zadobio istegnuće mišično-ligamentarnog aparata vratne i grudne kralježnice, uboj 3 i 4 prsta desne ruke, uboj lijeve lopatice, uboj desne potkoljenice i uboj desnog prsnog koša zbog čega je dovezen kolima HNP imobiliziranog vrata, usred ozljede na poslu. U nalazu se navodi kako je pacijent izašao sam iz vozila, hodao po dolasku hitne pomoći, negira traume glave, tijekom sudara spavao, rekonstruira događaj nakon buđenja, negira mučninu, povraćanje i gubitak svijesti, žali se na bol u proksimalnom dijelu torakalne kralježnice i desnoj potkoljenici, ima trnce u 3 i 4 prstu desne ruke, motorika osjet cirkulacija svih ekstremiteta održane. Usmeno je priopćeno da je vozilo oštećeno totalno, da je nađen na suvozačevom dijelu, te da su u razini pribili zaštitu ogradu i okrenuli se u suprotni smjer, zračni jastuci su se otvorili što potvrđuje tužitelji i nije udario glavom. Imao je razbijenu šofer šajbu a kada se probudio ležao je na svojoj strani, a na njemu vozač vozila. Izašao je kroz vozačeva vrata, vozač mu je pomogao a trenutno se žali na bol torakalne kralježnice i desne potkoljenice. na pregledu 6. listopada 2021. anamnestički se saznaje da do štetnog događaja tužitelj nije imao tegoba sa dijelom tijela koji je ozlijedio u štetnom događaju, a da ga od tada neprestano boli vrat i stalno ide na fizikalne terapije. Glava je uredno svedena, bez znakovna traume PVM vrata hipertonična, kretanje u vratu smanjenog opseg, terminalno limitirane bolešću. Ostali status je primjeren dobi. Neuroloških ispada i senzacija nema. Iz dokumentacije proizlazi da je tužitelj liječen po kirurgu i fizijatru, da je liječenje provedeno u skladu sa medicinskim smjernicama i da se tužitelj pridržavao liječničkih uputa. Kao posljedicu nezgode tužitelj je trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta Trpio je sekundarni strah za svoje zdravlje i ishod liječenja tako d isti kumulativno ocjenjuje i to jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, slabog intenziteta u trajanju od 15 dana. Nakon nenadanog događaja a u koji se ubrajaju i traume dolazi do reakcije organizma u vidu akutne reakcije na stres, a po literaturi traje do mjesec dana, te zatim prelazi u kroničnu reakciju na stres. S obzirom da oštećeni nije zatražio liječničku pomoć od srane psihijatra mišljenja sam da se razvila samo akutna reakcija na stres, a manifestirala se strahom sukladno danima pretrpljenog straha. Zadobivene ozljede rezultirale su bolovima jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, slabog intenziteta 60 dana. Tužitelj je radi bolova učinio 60 fizikalnih terapija u dužem vremenskom periodu. Uvidom u MR nalaz vidi se da tužitelj ima i degenerativne promjene vratne kralježnice koje u svakom slučaju doprinose trajanju i težini bolne komponente ali ih se mora razlučiti od bolova nastalih štetnim događajem. žali se na bolove tijekom cijelog perioda liječenja (po dokumentaciji oko 9 mjeseci). Za vrijeme mirovanja, a za obavljanje svakodnevnih primjerenih radnji tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno 6 dana, a za vrijeme trajanja jake i srednje jake bolne komponente. Smanjenje životne aktivnosti 2%. Oštećeni ima izraženu degenerativnu komponentu koja sudjeluje u smanjenu životne aktivnosti sa 50%. Nema naruženja.

9.1. U pisanoj dopuni nalaza i mišljenja vještak je naveo kako uvidom u priloženu dokumentaciju liječnika obiteljske medicine o privremenoj nesposobnosti za radi vidi da je oštećeni bio na bolovanju od 15. veljače 2019. do 31. srpnja 2019. Kao šifra privremene nesposobnosti za rad od strane liječnika opće medicine se navodi ozljeda na radu zadobivena 14. veljače 2019. Mišljenja je da je navedeno bolovanje vezano uz štetni događaja pod kojim ga je i liječnik obiteljske medicine vodio. Za vrijeme bolovanja tužitelj je obavljao fizikalne terapije započevši isto od 8. travnja 2019. pod dg.St.p. distensionem mm.paravert.cervicalium (istegnuće vratne kralježnice). Do zaključenja bolovanja je obavio 30 FT da bi dalje u nastavku liječenja obavio još 30 fizikalnih terapija, a sve pod gore navedenom dijagnozom, Zaključno s datumom 31. siječnja 2021.

Mišljenja je da bi ozljede bile manjeg intenziteta da je oštećeni bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, dominanta ozljeda u navedenom slučaju je trzajna ozljeda vratne kralježnice koja nastaje naglom fleksijom, te zatim hiperekstenzijom vrata. Da je oštećeni bio vezan u vozilu kod zatezanja pojasa i njihove blokade bio bi fiksiran u sjedalu te bi hipe ekstenzija bila zaustavljena naslonom za glavu i samim time bi ozljeda bila manja.

Prema medicinskim nalazima priloženim u spisu zadnji pregled specijaliste fizijatra datira od 26. studenog 2020. gdje se konstatiraju još uvijek perzistirajući bolovi u vratnoj kralježnici te je tužitelj upućen na još 10 FT a zadnju je obavio 28. prosinca 2020 pa s tim datumom smatra da je aktivno liječenje završeno.

10. Pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio vještvo dr. ID u dijelu u kojem navodi da bi činjenica vezivanja sigurnosnim pojasom kod tužitelja utjecala na manji intenzitet zadobivenih ozljeda.

Naime, na to pitanje jedino je mogao odgovoriti vještak sudsko medicinske struke zajedno sa vještakom prometne struke koji bi prema utvrđenoj dinamici nastanka štetnog događaja mogli dati odgovor na pitanje da li je s obzirom na dobivene ozljede tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom, i da li bi sigurnosni pojas utjecao na sprečavanja ozljeda tužitelja odnosno njihov intenzitet, i time visinu štete. Iz Potvrde MUP-a i PPP proizlazi kako je tužitelju nakon nezgode naplaćena novčana kazna zbog prekršaja iz čl. 164. st. 1. Zakona o sigurnostima prometa na cestama, a koji se odnosi na obvezu vezivanja vozača i svih sudionika u prometu sigurnosnim pojasom.

Činjenicu da je tužitelj zbog nevezanja sigurnosnim pojasom doprinio nastanku štete, bio je dužan dokazati tuženik predlaganjem adekvatnog kombiniranog prometno- sudsko medicinskog vještačenja na navedenu okolnost, što isti u konkretnom slučaju nije učinio u smislu čl. 219. i 221. a ZPP-a.

Pravilno sud prvog stupnja navodi da eventualna suodgovornost tužitelja koju tuženik iscrpljuje iz podataka o nekorištenju pojasa ne manifestira se automatski samom činjenicom nekorištenja sigurnog pojasa, već je bilo potrebno utvrditi da i u slučaju da tužitelj nije koristio pojas da li bi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a činjenica ne vezivanja na zadobivene ozljede utvrđuje se provođenjem navedenog vještačenja kojim se utvrđuje smjer i veličina djelovanja sila i to na temelju podataka iz zapisnika o očevidu skice i foto elaborata, tipova vozila, njihove mase itd.

Naime, navedeno interdisciplinarno vještačenje temelji se na objektivno utvrđenim oštećenjima vozila, dinamici odigravanja prometne nesreće i veličini promjene brzine vozila s jedne stran, te mogućnosti nastanka utvrđenih ozljeda u navedenom uvjetima odigravanja nesreće s druge strane, stoga činjenicu djelovanja sila na kretanje tijela nije moguće utvrditi medicinskim vještačenjem već kombiniranim vještačenjem, a kojeg tuženik nije predložio do zaključenja prethodnog postupka.

10.1. Prema čl. 1069. st 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08, dalje ZOO) za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi i pogonom motornog vozila odgovara njezin vlasnik. Motorno vozilo u pogonu je opasna stvar, a za štetu koju pretrpe treće osobe vezi s pogonom motornog vozila odgovara vlasnik vozila po načelima objektivne odgovornosti. Obzirom na to da je čl. 1063. ZOO-a utvrđena predmnijeva uzročnosti tako se smatra odnosno će samim zakonom pretpostavlja da šteta potječe od opasne stvari, tužitelj stoga ne mora dokazivati da šteta koju je pretrpio potječe od opasne stvari, ako dokaže da je ta stvar sudjelovala u štetnom događaju. Uz sve navedeno postojanje doprinosa oštećenika vlastitoj šteti ne predmnijeva već je na štetniku teret dokaza postojanja uzročne veze između neprihvatljivosti oštećenikova ponašanja i nastale štete.

10.2. Obzirom na navedeno, a kako vještak medicinske struke ne može dati na navedeno pitanje adekvatan odgovor, dok tuženik tijekom postupka nije predložio provođenje adekvatnog vještačenja, to je pravilno sud prvog stupnja primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221. a ZPP-a, zaključio da tuženik nije dokazao da je tužitelj zbog nevezanja sigurnosnim pojasom doprinio nastanku štete.

11. Odredbom čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi čl. 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod Kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

12. Uzimajući u obzir intenzitet i trajanje fizičkih bolova, kao i sve prethodno opisane okolnosti te imajući u vidu da je tužitelj u štetnom događaju zadobio istegnuće mišično-ligamentarnog aparata vratne i grudne kralježnice, uboj 3 i 4 prsta desne ruke, uboj lijeve lopatice, uboj desne potkoljenice i uboj desnog prsnog koša, da je liječen po kirurgu i fizijatru, te provodio fizikalnu terapiju bog čega je zasigurno trpio bol određenog intenziteta procijenjen po vještaku, uzimajući u obzir intenzitet i trajanje pretrpljenog straha, kao i trajanje i intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće životne i radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 2%, u kojem će isti morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, a sukladno čl. 1100. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju za ovaj vid štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.190,53 eura te da sti treba umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 1.327,33 eura, pa je u konačnici tužitelju pravilno dosuđen iznos od 902,52 eura po osnovi neimovinske štete.

13. U ovom postupku među stranka je nesporno da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani te su na ročištu do 13. siječnja 2025. učinili nespornim i cijenu sata tuđe pomoći njege u iznosu od 4,00 eura. Kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 58 sati, pravilno je sud prvog stupnaj tužitelju dosudio iznos koji potražuje po ovom osnovu u iznosu od 232,00 eura.

14. No, u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu imovinske štete za izgubljenu zaradu sud prvog stupnja je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

14.1. Tužitelj jest bio na bolovanju i u razdoblju na koje se odnosi zahtjev za naknade izgubljene zarade.

Utvrđeno je da je tužitelj zbog predmetne ozljede na radu bio na bolovanju u razdoblju odmah nakon ozljeđivanja i sud prvog stupnja je pravilno tužitelju dosudio iznos naknade izgubljene zarade za mjesec veljaču 2019. u visini kako je utvrđeno financijskim vještačenjem, odnosno u visini od 4,59 eura sa zateznom kamatom od 16-og dana u mjesecu za prethodni mjesec utuženog razdoblja do isplate, a sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a u svezi sa odredbama čl. 92. st. 3 Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14., 127/17 i 98/19).

U odnosu na ovaj dio zahtjeva tužitelja treba istaknuti da je pravno neodlučno što je tužitelj imao pravo na naknade pune plaće za vrijeme bolovanja uzrokovanog ozljedom na radu, a pored činjenice da je utvrđeno da postoji razlika u visini nakade plaće koja je trebala biti isplaćena tužitelju i one koja je stvarno bila isplaćena.

14.2. No, sud prvog stupnja propustio je utvrditi je li bolovanje koje je naknadno uslijedilo u uzročnoj vezi s predemtnim štetnim događajem. Navedeno je bilo potrebno utvrditi medicinskim vještačenjem na način da se vještak izjasni je li tužitelj bio na bolovanju upravo zbog liječenja za koje je potreba nastala kao posljedica predmetne ozljede na radu.

No, sud prvog stupnja o navedenome je propustio tražiti da se jasno i izričito izjasni vještak medicinske struke.

14.3. Pravilno tuženik ističe da iz dostavljene dokumentacije nije jasno i nedvojbeno da bi tužitelj bio privremeno nesposoban za rad u utuženom periodu od kolovoza 2020. do siječnja 2021. zbog predmetne ozljede, s tim da iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj ima značajno izražene degenerativne promjene vezano uz zdravlje vratne kralježnice, a i ranije je imao ozljede na radu zbog kojih je bio na bolovanju.

14.4. Dakle, sama okolnost da je tužitelj bio na bolovanju od kolovoza 2020. do siječnja 2021. kao i na fizikalnoj terapiji ne znači da je bolovanje uzrokovano predmetnom ozljedom na radu dok se to ne utvrdi medicinskim vještačenjem.

15. Slijedom navedenoga, prvostupanjska je presuda dijelom potvrđena, a dijelom ukinuta i u ukinutom dijelu vraćena sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve to primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a, s tim da je i odluka o trošku ukinuta jer ista ovisi o konačnom omjeru uspjeha stranaka u sporu.

16. Kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. lipnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020-5, zauzeo pravno shvaćanje kojim je izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama povećavaju za 50% te se primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja tj. od dana prihvaćanja na predmetnoj sjednici, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pa je pravilno prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe povećanjem zahtjeva na iznos od. na iznos od 2.520,31 eura iz podneska od 29. travnja 2024.

17. Zbog navedenoga je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđeno i prvostupanjsko rješenje kojim je dopuštena preinaka tužbe.

18. Primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a odlučeno je o trošku sastava žalbe.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević