Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-874/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Općine Galovac, OIB:02309002175, Galovac Ulica I 113 A, zastupane po načelniku i zakonskom zastupniku ZT, mag.oec., a ovaj po punomoćniku Tomislavu Nemariću, odvjetniku u Zadru, protiv prvo tuženika Zadarske Nadbiskupije iz Zadra, OIB:12406417624, Jurja Biankinija 2, drugo tuženika ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i treće tuženika NT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Dori Papić, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2675/2019-23 od 4. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2675/2019-23 od 4. veljače 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, odbijen je tuženi zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 18. rujna 2018. godine i ovjeren kod Javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića iz Zadra dana 3.10.2018. pod brojem OV-5226/2018, a predmet kojeg ugovora je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te Kupoprodajni ugovor sklopljen dana 18. rujna 2018. godine i ovjeren kod Javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića iz Zadra dana 3.10.2018. pod brojem OV-5225/2018, a predmet kojeg ugovora je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a kojim Ugovorima je tuženik ad/1 Zadarska nadbiskupija kao prodavatelj otuđila te nekretnine u korist tuženika ad/2 ČT i tuženika ad/3 NT kao kupaca ne proizvode pravne učinke prema tužitelju Općini Galovac.

2. Utvrđuje se da je tužitelj Općina Galovac, OIB:02309002175, vlasnik čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], što su tuženi ad/2 ČT i ad 3/ NT dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik na predmetnim nekretninama za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika, za cijelo.

3. Nalaže se tuženicima ad 2/ JT i ad 3/ NT predati tužitelju Općini Galovac, OIB:02309002175, u nesmetan posjed slobodan od osoba i stvari, nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], u roku od 15 dana.“

Točkom II. izreke, naloženo je tužiteljici da u roku od 15 dana tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 8.400,00 kn (slovima: osamtisućačetriristokuna).

2. Presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Predlaže, preinačiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Premet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da kupoprodajni ugovori sklopljeni između prvo tuženika kao prodavatelja i drugo i treće tuženika kao kupaca, neproizvode pravni učinak u odnosu na tužitelja, da su tuženici dužni trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude upiše kao vlasnik spornih nekretnina, a tuženi da su dužni predati u posjed sporne nekretnine slobodne od osoba i stvari.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da nije sporno da su na čest zgr. [katastarska čestica] Župnička kuća s avlijom i bunar, površine 319 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjiženi drug i treće tuženi, temeljem kupoprodajnog ugovora, a da je ranije kao vlasnik bio upisan Župničko nadarje od Galovca; nije sporno niti da su na čest. zgr. [katastarska čestica] „kuća“ površine 80 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], također uknjiženi ovdje drugo i treće tuženi; da iz kupoprodajnih ugovora proizlazi da je Župničko nadarje od Galovca, zastupano po prvo tuženiku, prodalo drugo i treće tuženima čest. zgr. [katastarska čestica] za kupoprodajnu cijenu od 25.000,00 EUR, te da ih prodavatelj ovlašćuje da na temelju tog ugovora ishode upis prava vlasništva svaki za ½ dijela; da je Crkva Sv. Mihovila zastupana po prvo tuženiku, prodala drugo i treće tuženima čest. zgr. [katastarska čestica] za kupoprodajnu cijenu od 10.000,00 EUR, te ih prodavatelj ovlašćuje da na temelju tog ugovora ishode upis prava vlasništva svaki za ½ dijela, da je na oba ugovora potpis nadbiskupa, ovjeren kod javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića ; da iz posjedovnog lista proizlazi da je kao posjednik [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 319 m2 evidentiran Župničko nadarje od [adresa] uz naznaku „(vlasnik)“, a na [katastarska čestica] pomoćni objekt površine 80 m2 evidentirana [adresa] također uz naznaku „(vlasnik); da iz uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije, proizlazi da su se obje prijeporne nekretnine na dane 16. listopada 1990., 24. srpnja 1991. i 1. siječnja 1993. nalazile unutar granica građevinskog područja; da je iz dokumentacije u spisu utvrđeno da najstariji podaci, vezani za posjedovanje predmetnih nekretnina, datiraju iz 1910. i tada je čest. zgr. [katastarska čestica] evidentirana kao posjed Župničkog nadarja, a čest. zgr. [katastarska čestica] kao posjed Crkve Sv. Mihovila koje stanje ostaje neizmijenjeno do I. revizije 1955. odine kojom je utvrđena izmjena posjednika i evidentirana tadašnja Općina Zemunik; 2007. prema zk. izvatku slijedi izmjena posjednika čest. zgr. [katastarska čestica] pa ja tada njezinim posjednikom evidentirana Crkva Sv. Mihovila, a 2010. godine, prema zk. izvatku slijedi izmjena posjednika čest. zgr. [katastarska čestica] pa ja tada njezinim posjednikom evidentirano Župničko nadarje; da i sam naziv nekretnine oznake [katastarska čestica] „Župnička kuća s avlijom i bunar“ ukazuje da se radi o kompleksu u vlasništvu crkve, a u prilog tom zaključku govori i činjenica da se predstavnik mjesne zajednice krajem 1980. -ih obratio prvo tuženiku sa zamolbom da im se odobri korištenje gusterne „u dvorištu župske zgrade“ i to uz naknadu; da svi saslušani svjedoci, pa i zakonski zastupnik tužitelja i treće tuženik suglasno iskazuju da su ove objekte kroz to razdoblje koristili svećenici, od kojih PT (župnik 1963.), ĐT (župnik 1968.), CT (župnik 1975. -1981.), sve prema popisu župnika u [adresa] (list 59 spisa).

7. Temeljem tako, utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije oborio predmnjevu upisa vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi, te nije dokazao osnovnu pretpostavku za revindikacijsku zaštitu propisanu odredbom čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje ZV) da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo, pa sud odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan. Iz istih razloga, prvostupanjski sud odbija i zahtjev za predaju u posjed, kao i zahtjev da se utvrdi da kupoprodajni ugovori prema njemu ne proizvode pravne učinke.

8. Tužitelj osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da upis prava vlasništva u korist Župnog nadarja od Galovca, te Crkve sv. Mihovila, ne odgovara stvarnom stanju, jer se radi o nekretninama koje su izgrađene od strane mještana [adresa], a ne Zadarske nadbiskupije. Navodi kako tužitelj svoje pravo vlasništva izvodi ne samo iz višegodišnjeg nesmetanog posjeda, već iz prava građenja koje pravo se ima promatrati kroz odredbe paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika.

9. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene , u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11. Vezano uz žalbeni navod tužitelja, valja navesti da se prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama - Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje u tekstu: ZZK) kojom je propisano da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvaci i sl. uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. S tim u vezi, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tužitelj nije dokazao da upis u zemljišnu knjigu nije istinit. Jednako tako, niti iz jednog predloženog dokaza, ne proizlazi da su sporne nekretnine gradili mještani [adresa] vlastitim sredstvima.

12. Iz iskaza svjedoka BT i ŠT proizlazi da su predmetne nekretnine oduvijek zvali „Popove kuće“. Prema iskazu svjedoka, kuća katnica (čest. zgr [katastarska čestica] , k. o. [katastarska općina]) je izgrađena prije nekoliko stoljeća, u njoj sada nitko ne stanuje i tijekom postupka nije dokazano tko je istu gradio. Zz tužitelja ZT iskazao je da ima saznanja da su predmetnu nekretninu koristili zadrugari, svećenici i učitelji, da je ondašnja vlast istjerala svećenike, no oni su se ponovno vratili, te od 1970., (nakon što je izgrađena nova škola), tu nekretninu koriste samo svećenici.

13. Imajući u vidu iskaze svjedoka, ZT, ŠT i ZT, ovaj sud zaključuje, da tužitelj nije dokazao da je predmetna nekretnina građena od strane mještana na državnoj zemlji, niti da je tužitelj preko svojih prednika bio u višegodišnjem nesmetanom posjedu. Iz iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi da je kuća građena prije nekoliko stoljeća, da je u zemljišnim knjigama ta nekretnina upisana kao Župnička kuća s avlijom, da su u njoj živjeli svećenici, učitelji i da je u istoj bio zadružni dućan, a nije utvrđeno tko je istima dozvolio korištenje predmetne nekretnine.

14. Međutim, u zemljišnim knjigama kao vlasnik je bio upisan Z, a da je on uistinu bio i posjednik predmetne nekretnine proizlazi i iz „Molbe“ koju je Mjesna zajednica Galovac-Općina Zadar, uputila prvo tuženiku dana 2. veljače 1988., da im se odobri korištenje gusterne za vodu, koja se nalazi u dvorištu župne zgrade, a dopisnom prvo tuženika od 19. svibnja 1988. upućen je dopis Mjesnoj zajednici Galovac (list 43 spisa), kojim joj se ustupa korištenje gusterne. Jednako tako iz dopisa od 2.lipnja 1999. upućenog župniku u [adresa], proizlazi da Zadarska nadbiskupija podržava izgradnju nove župne kuće, a „stara župna kuća koja je usred mjesta i uz lokalnu cestu mogla bi se urediti kao mali pastoralni centra sa dvoranom.“ Dakle i iz ovih pisanih dokaza, proizlazi da se radi o nekretnini koja je bila vlasništvo Župničkog nadarja od Galovca, koje je i upisano u zemljišnu knjigu, da tužitelj nije dokazao nit da je bio u posjedu predmetne nekretnine, da su u njoj stanovali cijelo vrijeme svećenici, da je Mjesna zajednica tražila odobrenje od prvo tuženika kako bi mogla koristiti gusternu koja se nalazi u dvorištu župne zgrade, te da je do izgradnje nove župne kuće, ta nekretnina predstavljala staru župnu kuću, koja se nalazila usred mjesta.

15. Vezano za nekretninu koja je upisana kao čest. zgr. [katastarska čestica] , kuća k. o. [katastarska općina], iz iskaza svjedoka VT proizlazi da je istu gradio on, zajedno sa svojim ocem i Č i ET, radove je plaćao tadašnji župnik MT, a iz iskaza svjedoka BT, ŠT i RT, proizlazi da su se sporne nekretnine uvijek nazivale „Popove kuće“. S tim u vezi, ovaj sud prihvaća zaključak suda da je i ova nekretnina bils u vlasništvu Crkve sv. Mihovila, jer tužitelj nit za ovu nekretninu nije dokazao da bi bila građena na državnom zemljištu radom i sredstvima mještana [adresa],već iz iskaza svjedoka VT proizlazi da je ista građena novcem crkve.

16. Neosnovan je i tvrdnja žalitelja da „najčvršći pisani trag“ da su sporne nekretnine vlasništvo tužitelja, predstavlja Knjiga protokola za [adresa], u kojoj je pod rednim brojem 19. kao vlasnik upisana Općina Galovac (Galovaz Commune), te da se misli na čest. zgr [katastarska čestica]. (a ne na redni broj) od koje su kasnije nastale čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (što ne proizlazi niti iz jednog dokaza u spisu), s napomenom da je ista samo dana na korištenje parohiji.

17. Naime, uvidom u presliku Knjige protokola za [adresa], ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da se ne može prihvatiti da je tužiteljica bila upisana kao vlasnik spornih nekretnina, uz obrazloženje da se ne radi o rednom broj 19. već od čest. zgr. [katastarska čestica]. S tim u vezi prvostupanjski sud navodi kako pod rednim brojm 17. nije upisana [adresa] commune, iako se prema dokazima u spisu, na čest zgr. 17. k. o. [katastarska općina], nalazi upisan društveni objekt Mjesne zajednice Galovac. Pritom, sama činjenica da je čest. zgr. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], naknadno, u zk ispravnom postupku, upisana kao vlasništvo tužitelja, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

18. Na temelju članka 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske, Vlada Republike Hrvatske i Hrvatska biskupska konferencija su sklopili Protokol o načinu upisa pravnih osoba Katoličke Crkve ("Narodne novine-Međunarodni ugovori", broj 15/03), kojim je pri ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave ustrojena Evidencija pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Evidencija), određen način upisa i podaci koji se unose u Evidenciju. Što se tiče stjecanja pravne osobnosti crkvene pravne osobe, upis u Evidenciju nema konstitutivno, nego deklaratorno značenje.

Člankom 5 Ugovora, u crkvene pravne osobe spadaju crkvene pokrajine, nadbiskupije, biskupije i dr. Prema navedenoj odredbi Župničko nadarje od Galovca i Crkva Svetog Mihovila ne predstavljaju crkveno pravne osobe Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj, nego to može biti, sukladno čl. 5. Ugovora samo Nadbiskupija, u konkretnom slučaju Zadarska nadbiskupija.

S tim u vezi neosnovan je i žalbeni navod tužitelja kako prvo tuženi nije dokazao svoju legitimaciju u ovom postupku.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj nije dokazao da su sporne nekretnine njegovo vlasništvo, nije dokazao način na koji ih je eventualno stekao, iako nije sporno da su iste u posjedu drugo i treće tuženika. S tim u vezi, nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje vlasničke tužbe u ovom predmetu (čl. 16. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14 – dalje ZV).

Tužitelj nije dokazao da je bio u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina kroz određeno vremensko razdoblje, a i sam zz tužitelja je iskazao da nakon izgradnje nove škole 81970.) tu nekretninu koriste samo svećenici.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

21. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže samo kroz tvrdnju da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti, a posljedično tome njemu dosuditi parnični trošak. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke.

22. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu, 10. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis